Započinjemo sa objavljivanjem bezvremenskog klasičnog djela Alfreda Edersheim-a o Hramu u Jeruzalemu, u vremenu Isusa Krista.
Ova knjiga je od suštinskog značaja za one koji su zainteresirani za povijest Kršćanstva, kao i za povijest Judaizma.
Ispričana od jednog od vodećih učitelja iz područja o porijeklu Kršćanstva, knjiga ‘Hram – Služba i Služenje’ je prikaz svakodnevnog života i rituala naroda Jeruzalema kojem je religija bila najvažniji dio njihova života.
Edersheim nam daje i detaljan prikaz same fizičke strukture hrama.
Hram: Njegova služba i služenje, je fascinantno preispitivanje koje se usredsređuje na samo srce Judaizma. To je djelo koje obogaćuje i koje će svakom čitatelju pružiti detalje o temeljnom funkcioniranju Židovskog naroda u drevnom svijetu.
Alfred Edersheim (1825-1889) rođen je u Beču, bio je učitelj Biblije, obraćenik je sa Judaizma na Kršćanstvo. Dugogodišnji sluga i misionar za Židove u Rumunjskoj, Edersheim je ostavio trajnu i neprocijenjivu baštinu za one koji slijede Isusa Krista.
Bio je utjecajni američki student biblije i kršćanski teolog, najpoznatiji po svom radu na području sistematske teologije i dispensacionalizma. Njegovo najpoznatije životno djelo je “Ryrie Study Bible”, iznimno popularna Biblija s komentarima koja je prodana u milijunima primjeraka širom svijeta. Postao je jedan od ključnih modernih branitelja i sistematičara dispensacionalizma. Njegova knjiga “Dispensationalism Today” smatra se klasičnim tekstom koji definira ovaj teološki okvir. Bio je poznat po sposobnosti da složene teološke koncepte objasni na jednostavan, sažet i lako razumljiv način običnim vjernicima.
Ne postoji tumač Biblije koji ne prepoznaje potrebu za nekim temeljnim razlikovanjima unutar Pisama. Liberalni teolog, koliko god da priča o Židovskoj pozadini Kršćanstva, prepoznaje da je unatoč svemu, Kršćanstvo različito u odnosu
na Judaizam. Može biti da ima nekoliko ili čak mnogo karakteristika Judaizma koje su u njegovom umu prenesene u Kršćanstvo, ali i dalje je poruka koju ima Isus nešto novo.
Stoga se materijal iz Starog Zavjeta razlikuje od Novog. Teolog Saveza, sa svim svojim protivljenjem prema dispenzacionalizmu, također čini neke jako važne različitosti. Međutim, treba svakako naglasiti da se njihove dispenzacionalne
različitosti promatraju vezane za ujedinjujući i fundametalni Savez Milosti. Unatoč tome, unutar njihovog koncepta ovog saveza, čine neka itekako temeljna razlikovanja.
Louis Berkhof će nam poslužiti kao primjer. Pošto je odbacio uobičajenu dispenzacijsku šemu Biblijskog razlikovanja, on počinje da nabraja svoju vlastitu šemu dispenzacija ili rasporedbi, svodeći broj na dva – dispenzacija Starog
zavjeta i dispenzacija Novog zavjeta. Međutim, unutar dispenzacije Starog zavjeta on navodi još četiri podpodjele, koje iako ih on naziva terminom „stupnjevi ili faze otkrivenja u savezu milosti“, dovoljno se razlikuju da bi bili
navedeni kao različite faze. Na kraju, zapravo, on nalazi te četiri plus Novozavjetnu dispenzaciju, ili pet različitih perioda Božjeg administriranja.
Znači, teolog saveza pronalazi da su određena biblijska razlikovanja neophodan dio njegove teologije, iako je savez milosti kategorija unutar koje se on kreće. Odgovor na ovu očiglednu potrebu za razlikovanjem dispenzacionalist nalazi
unutar dispenzacijske šeme ili rasporeda.
Dispenzacije upotpunjuju ovu potrebu za razlikovanjem i to u uređenom napredovanju otkrivenja kroz Pisma. Ove dispenzacije nisu različite faze u otkrivenju saveza milosti, već Božje isprofilirane i različite rasporedbe u Njegovom
upravljanju i vođenju poslova na ovom svijetu. U ovom trenutku rasprave nije toliko važno da li ima sedam dispenzacija ili ih nema toliko; poanta je da dispenzacije jesu odgovor na potrebu za razlikovanjem.
Svi tumači uviđaju i osjećaju ovu potrebu za razlikovanjem.
Jasno da ovo ne dokazuje da je dispenzacijsko razlikovanje ispravno, ali svakako jasno pokazuje da je potreba za razlikovanjem, kao osnovom za ispravno tumačenje Pisama – prepoznata.
Svaka normalna i inteligentna osoba sposobna je da govori i da izrazi sebe posredstvom jezika. U našem druženju sa drugima i kroz naše neprestano korištenje jezika, uistinu rijetko razmišljamo o zakonima, o temeljnim principima, koji
su uključeni u govor i koje bez prestanka koristimo.
Većina ljudi koriste jezik jako opušteno i sa velikim nedostatkom u preciznosti izražavanja. Upravo zbog nedovoljne mentalne discipline i nedovoljnog pridavanja pažnje onome šta kažu drugi, često se nalazimo u situaciji da pogrešno
shvatimo ono što je rečeno. Nažalost, isuviše često djelujemo u skladu sa pogrešnim tumačenjem onoga što je rečeno i griješimo, griješimo mnogo. Već i kratkotrajno pridavanje pažnje ovim životnim činjenicama odvede čovjeka ka tome
da uvidi važnost poznavanja ovih temeljnih principa jezika.
Upravo u našem govoru odraženi su logički procesi našeg uma
Psiholozi nam kažu da postoje točno određeni, konačni i utvrđeni zakoni uma i u skladu sa njima svaka normalna osoba razmišlja i djeluje. Stoga dokument, koji je izraz djelovanja uređenog uma, nosi u sebi otisak zakona misli i može
da bude shvaćen dovoljno ispravno samo od nekog ko razumije normalne, logičke procese uma
U vremenu brzih informacija i površnih odgovora, pozivamo vas da zastanete. Vratimo se izvoru života. Dopustite Riječi Božjoj da uđe u prostor između vaših briga i vaše nade.
Dok ne dođem, posvećuj se čitanju, poticanju, poučavanju. (1.Timoteju 4:13)
A Isus, izišavši, ugleda veliko mnoštvo te se sažali nad njima jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogočemu. (Marko 6:34)
Moja je želja, ukoliko Bog to dozvoli, da zapišem jedno istinsko svedočanstvo, u onoj meri u kojoj me pamćenje još uvek služi, o Božijem tretmanu prema mojoj duši i mojim težnjama za iskustvom svetosti, tokom prvih šest godina mog hrišćanskog života, pre nego što sam upoznao blagoslove da sve pronalazim u Hristu.
Tokom mojih predavanja, studentima koji su se pripremali za službu Riječi Božjoj, imao sam istinski privilegij da ih podučavam biblijskim savezima. Vremenom sam tom predmetu dodao i predmet, „Kraljevstvo Božje“. Nakon što sam neko vrijeme te teme podučavao kao dva različita predmeta počeo sam sve više shvaćati da je to gradivo zapravo nerazdvojivo, jer Kraljevstvo Božje jeste sprovođenje Njegovih vječnih i bezuvjetnih saveza.
Kroz povijest crkve, eshatološki, odnosno proročki djelovi Pisama, više su štete pretrpjeli od lošeg i pogrešnog tumačenja, nego bilo koja druga velika teološka tema. Razlog za ovo je u tome šta se crkva okrenula od uobičajenog, normalnog, i gramatički doslovnog tumačenja proročanstvava, ka jednom tumačenju koje nije doslovno i zapravo je zavisno o hiru onoga koji tumači.
Po svojoj definiciji, riječ ‘otkrivenje’ dolazi od grčke riječi koja znači ‘uklanjanje vela’. To se odnosi na Božanski čin komunikacije sa čovjekom o onome što ni na koji drugi način neće i ne može biti spoznato. Božansko otkrivenje, a ovdje posebno govorimo o Biblijskom otkrivenju, koje je uklanjanje vela; jest Božanski čin u kojem Bog komunicira sa čovjekom o onim stvarima – onim istinama – koje ni na koji drugi način ne mogu biti spoznate, niti mogu biti otkrivene same po sebi ni na koji drugi način. Gospod može biti spoznat samo zato što On otkriva Samog Sebe. Priroda Božja je takva da čovjek sam po sebi ne može otkriti Boga.
Kada se sovjetski astronaut vratio sa svog prvog putovanja u svemir, izjavio je da on tamo nije vidio nikakve dokaze o Bogu, i stoga zaključuje da je komunistički ateizam u potpunosti ispravan.
Ali sama ta činjenica da on ne može vidjeti Boga u svemiru ne znači da Bog ne postoji; Bog ima druge načine da otkrije Samog Sebe. Zapravo, netko drugi je izrekao tvrdnju u kojoj kaže: ‘da je taj astronaut samo iskoračio izvan svemirskog
broda, uistinu bi jako brzo vidio Boga.
kao i neke bezvremenske propovijedi
iz svih vremena Crkve
Posle molitve, poruka koja je došla u moj um je bila poruka koju sam počeo pripremati za svoju službu u crkvi u New York City-ju, gde sam već neko vreme bio pastor. Moje beleške nisu bile kod mene, već u jednoj fascikli, u studiju u kojem sam radio. Na stolu preda mnom bila je prazna koverta. Na njenoj poleđini sam zapisao stihove iz Pisma i par ideja koje su se motale po mom umu. Sa tom kovertom u mojoj Bibliji kojom sam označio Suci 17 i sa sobom u potpunosti ovisnim o Gospodu za reč, ušao sam u dvoranu gde je između četiri i pet stotina ljudi čekalo da čuje Gospoda preko mene. Sećam se da sam molio: „Ovo jutro u potpunosti ovisim o Tebi, jer uistinu nisam spreman.“ U mom srcu, učinilo mi se da čujem Njegov odgovor: „Zar je to toliko loše?“
Oni koji su najgorljiviji u stvarima od Boga, upravo su najvjerojatnije mete da budu ispunjeni ponosom. Kada se čini da neka osoba, u bilo kom pogledu, vidno nadilazi druge u svom hodu sa Kristom izgledi su deset prema jedan da će to trenutno probuditi ljubomoru onih koji su oko njega. Oni će sumnjati (imali oni za to dobre razloge ili ne) da je takav čovjek jako ponosan na svoju dobrotu i da za sebe vjerojatno misli da nema nikog ko je dobar poput njega, tako da će sve što on kaže ili napravi biti promatrano kroz ovu optiku navedene predrasude. One koji su hladni i mrtvi, oni koji nikada nisu imali bilo kakvo iskustvo moći Božije u svojim vlastitim srcima, vjerojatno će jako zabaviti ovakva razmišljanja o najboljim kršćanima.
Prosvetljujuće proučavanje Psalama donosi mi puno toga dobrog i pruža sve veće zadovoljstvo; uobičajena zahvalnost me ograničava u tome da drugima prenesem deo te dobrobiti, ali molim se da ih podstakne da dalje traže za sebe. Dao sam sve od sebe, ali, svestan mnogih svojih nedostataka, najiskrenije bih želeo da sam mogao više. Moglo bi se dodati sledeće: dok su komentari proizvod mog zdravlja, ostatak ovog toma je rezultat moje bolesti. Kad god bi me uporna bolest sprečila u dnevnom propovedanju, posegao bih za olovkom kao jedinim sredstvom pomoću kojeg mogu uraditi nešto dobro. Neka me učini plodnim i na ovom polju i neka Njemu pripadne sva čast.