Govoreći o ratnom sukobu, najopćenitije što možemo, uočit ćemo da uvijek postoje barem tri različite vrste bojišnice: zemlja, more i zračni prostor. Pa iako su oružja i oruđa koja se koriste na ovim bojišnicama različita, kao uostalom što su različite i taktike i strategije za svaku od ovih bojišnica, ipak razumijemo da se radi o jednom te istom ratu koji se vodi u različitim sferama.
Naposljetku, braćo moja, jačajte se u Gospodinu i u moći snage njegove!
(Poslanica Efežanima 6:10)
Kada govorimo o Duhovnom životu i o Duhovnom ratovanju, stvari su postavljene na isti način.
Poslanica Efežanima 2:1-3:
1Oživio je i vas koji bijaste mrtvi u prijestupima i grijesima
2u kojima ste nekoć hodili po dobotijeku ovoga svijeta, po vladaru vlasti zraka, duhu koji sada djeluje u sinovima neposluha.
3Među njima smo i svi mi nekoć živjeli u požudama tijela svojega, udovoljavajući prohtjevima tijela i uma, te po naravi bijasmo djeca gnjeva, kao i ostali.
Prva bojišnica ili prva sfera u ovim stihovima je dobotijek ovog svijeta. Riječ koja je ovdje u prijevodu Varaždinske Biblije prevedena kao dobotijek, u grčkom izvorniku je eon. Ta riječ označava dugi vremenski period, epohu, a u kontekstu ovog stiha predstavlja upravo ritam koji nameće ovaj svijet u vremenu u kojem živimo – mi bismo to naše danas nazvali digitalno doba ili vrijeme društvenih mreža, a Pavao bi vjerojatno u vremenu u kojem on piše ovu poslanicu to svoje vrijeme nazvao vremenom Rima ili rimske raskalašenosti. Nagađam naravno, ali nadam se da razumijete zašto je ovaj prijevod dobotijek tako dobro pogođen. Dakle, prva bojišnica je ritam koji udara i nameće ovaj svijet.
Riječ koju Varaždinska Biblija prevodi kao svijet u izvornom tekstu je kosmos i ovdje u biblijskom kontekstu označava „uređeni sistem zla pod dominacijom Sotone.“
Druga bojišnica je sam Sotona, po vladaru vlasti zraka, duhu koji sada djeluje u sinovima neposluha. Sotona i njegove demonske snage.
Treća bojišnica prema ovim stihovima je naše tijelo, u požudama tijela svojega, udovoljavajući prohtjevima tijela i uma.
I baš kao što se u ratovima ovog svijeta treba uspostaviti bojišnica i treba voditi bitke na odgovarajući način, tako ćemo i mi najjednostavnije rečeno, proći ove tri bojišnice, govoreći o tome što svaka od njih predstavlja i kako se na svakoj pojedinoj vodi rat protiv nas, a onda ćemo ponovno proći sve tri bojišnice i vidjeti kako se za svaku od njih treba pripremiti i koje je odgovarajuće oružje za odgovarajuću vrstu duhovnog ratnog sukoba, i u konačnici, kako u svemu tome izvojevati pobjedu.
Krenut ćemo obrnutim redoslijedom jer mi se u ovom trenutku čini da će tako lakše razumjeti ovu temu čak i ljudi koji nisu vjernici. Dakle, prvo ćemo obraditi naše tijelo – našu grešnu prirodu – našeg starog čovjeka.
Prva Bojišnica duhovnog ratovanja: Naše Tijelo
Grešna priroda je utkana u naš genetski kod. To je nasljeđe koje vučemo još od Adama, kroz sve naraštaje, preko naših bioloških roditelja, do nas.
Jer svi sagriješiše te su lišeni slave Božje, no opravdani su besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje što je u Kristu Isusu (Rimljani 3:23-24).
Zbog toga, kao što po jednome čovjeku grijeh uđe u svijet i po grijehu smrt, tako i smrt prijeđe na sve ljude, zato što svi sagriješiše (Rimljani 5:12).
Jer kako po čovjeku bȋ smrt, po Čovjeku i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni (I Korinćanima 15:21-22).
Jedna dobra i jednostavna definicija kaže da grešna priroda ima sposobnost da ugodi sebi, ne Bogu; ima sposobnost da izostavi Boga van svake jednadžbe svega što čini. Grešna priroda ima sposobnost da čini sve stvari, bile one dobre ili loše, izostavljajući Boga izvan svega što čini. I ne radi se tu toliko o tome da li su stvari koje čini grešna priroda dobre, loše ili neutralne po svojoj suštini, već se radi o tome da jedina sposobnost koju ta priroda ima jest da sve što čini, čini da ugodi sebi, svojim uvjerenjima, svojim zamislima i njena jedina sposobnost je da sve to čini izostavljajući Boga van svega što čini.
Dakle, uvijek je pitanje kod svakog vjernika; Da li stvari koje činim temeljim na staroj ili na novoj prirodi?
Osim izraza grešna priroda za ovaj entitet u Pismu imamo još barem dva izraza. Prvi izraz u Pismu je „tijelo“ kao u Rimljanima 7:14, 18; I Korinćanima 3:1-3; II Korinćanima 10:4, ali i mnoga druga mjesta. Negdje se taj izraz „tijelo“ koristi da se opiše doslovno naše meso, naša koža, ali se isto tako koristi i da se izrazi naš nematerijalni dio, naša grešna priroda koja nas dominira i pokreće u pravcu da činimo sam čin grijeha.
Drugo ime za tijelo ili grešnu prirodu u Pismima je „stari čovjek“, a o starom čovjeku govore Rimljani 6:6; Efežani 4:22; Kološani 3:9. I opet suština ove sposobnosti je da živimo samo za sebe; to je sposobnost da živimo izostavljajući Boga iz svega što činimo i živimo. To je grešna priroda koja je naslijeđena od Adama kroz naše biološke roditelje.
Kada smo bili nevjernici to je bila jedina sposobnost koju smo imali. Živjeti udovoljavajući grešnoj prirodi i ostavljajući Boga van svega, van svake jednadžbe u našim životima. To je jedina sposobnost koju ima svaki nevjernik.
Jer težnja tijela je neprijateljstvo prema Bogu; Zakonu se naime Božjemu ne pokorava, niti to može (Rimljanima 8:7).
Kada postanemo vjernici, kada po milosti Božjoj povjerujemo u Isusa Krista, događa se regeneracija (Poslanica Titu 3:5) ili novo rođenje (Evanđelje po Ivanu 3:3-8) i na taj način dana nam je nova priroda i zbog te nove prirode sada imamo sposobnost da činimo stvari za Boga; imamo sposobnost da činimo stvari i da živimo na način koji proslavlja Boga, da služimo Gospodina u pravednosti.
Naša stara grešna priroda nije nestala, ona je još uvijek tu, ali sada više nismo osuđeni samo na tu jedinu sposobnost da ugodimo grešnoj prirodi i da izostavljamo Boga iz svega što činimo, već smo sada primili sposobnost da živimo u pravednosti i svetosti proslavljajući Boga. Sposobnost da uistinu uključimo Boga u svaku jednadžbu našeg života.
Odložiti vam je po prijašnjem ponašanju staroga čovjeka, iskvarena zavodljivim požudama, a obnavljati se duhom pameti svoje i odjenuti novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine (Efežanima 4:22-24).
Ne lažite jedni drugima! Svukoste staroga čovjeka s djelima njegovim i odjenuste novoga, koji se obnavlja za spoznaju prema slici Onoga koji ga stvori (Kološanima 3:9-10).
Znači, nevjernik ima samo jednu sposobnost; nevjernik nema izbora. Vjernik ima dvije mogućnosti i osposobljen je za obje. Vjernik ima izbor. Može služiti Boga u pravednosti, a može i ugađati svom tijelu. Dakle vjernik, baš zato što jest vjernik ima dvije mogućnosti, dvije prirode unutar sebe i stoga unutar vjernika postoji stalan sukob između te dvije prirode. To je duhovna borba koja se odvija unutar vjernika. Svaki vjernik se stoga može promatrati kao putujuća bojišnica.
U Rimljanima, sedmo poglavlje, apostol Pavao opisuje nam ranu fazu svog vjerovanja, svoje odrastanje u vjeri, stanje mladog vjernika (Rimljani 7:15-25).
Primijetite, on čini ono što neće, i ne čini ono što hoće. Govorimo o dvije stranke u međusobnom konfliktu, o sukobu između dvije prirode koja izgleda kao da je čovjek izgubio razum, dok se u njemu odvija istinski i stvarni duhovni rat.
Grijeh koji prebiva u meni – kaže Pavao – to je grešna priroda, stari čovjek. Potrebno je razumjeti da u regeneraciji mi ne gubimo starog čovjeka, ali više nismo obavezni da slušamo staru prirodu niti da joj se pokoravamo i imamo mogućnost da donesemo i učinimo ispravan izbor.
Imamo prirodu koja je osposobljena da uzima duhovnu hranu – duhovno mlijeko, te da sa mlijeka napreduje na duhovno tvrdu hranu, da od duhovnog djetinjstva odrasta i sazrijeva u duhovnog čovjeka i da sve više živi i razumije sferu postojanja koju biblija naziva – duhovni život. Sada, kao vjernici, mamo prirodu koja može (koja je osposobljena) da živi kontrolirana i vođena Duhom Svetim.
Predivan odlomak u Poslanici Galaćanima 5:16-26 otkriva nam upravo stvarnost o kojoj ovdje govorimo:
16A velim: hodite u Duhu, pa nećete ugađati požudi tijela.
17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela; i to se jedno drugom protivi, tako da ne činite ono što hoćete.
18Ako li vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
19A očita su djela tijela. To su: preljub, bludnost, nečistoća, razvratnost,
20idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomore, srdžbe, spletkarenja, razdori, krivovjerja,
21zavisti, ubojstva, pijanstva, pijanke i tome slično, za koja vam unaprijed kažem, kao što već i rekoh: oni koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.
22A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjera,
23krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih nema zakona.
24A koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama.
25Ako živimo u Duhu, u Duhu i hodimo.
26Ne hlepimo za ispraznom slavom, izazivajući jedni druge i zavideći jedni drugima.
Primijetite, govori se o djelima tijela i o plodovima Duha. Djela su ono što činimo. Plod je ono što biljka donosi nakon dugog i zdravog rasta. Plod nije trenutan, ne događa se odmah, treba mu vrijeme i njega.
Galaćanima 5:16-17; 19-21; 22-23; govori upravo o hodanju u Duhu, o životu u Duhu, to je nešto što stara priroda ne može.
Ovdje moramo posebno paziti ne na takozvane dobre ili loše stvari, već na one „neutralne“. Rekreacija – tjelovježba na primjer, kažu Pisma uistinu donosi malu korist, ali se ne radi o tome, već se radi o tome da svako područje našeg života kroz rast i sazrijevanje mora biti kontrolirano Duhom. Radi se o tome da li vježbamo tijelo da bi smo udovoljili zahtjevima nove prirode u nama i na slavu Božju ili vježbamo tijelo da bi smo udovoljili zahtjevima stare prirode u nama.
Tako da je uvijek pitanje da li nas u stvarima koje radimo i živimo svaki dan vodi priroda koja udovoljava Bogu ili priroda koja udovoljava našem starom čovjeku, priroda koja izostavlja Boga iz svake jednadžbe našeg života.
Druga bojišnica duhovnog ratovanja: Sotona i njegove demonske snage
Stih kojim ćemo započeti ovo poglavlje je II Korinćanima 11:3
No bojim se da se – kao što zmija zavede Evu svojim lukavstvom – tako ne pokvare misli vaše i odvrate od prostodušnosti koja je u Kristu.
Mnogi su načini na koje Sotona napada naše živote, ali sada govorimo isključivo o sotonskim napadima na živote vjernika. Nevjernike ćemo za sada ostaviti po strani.
Dakle, taktika koju Sotona koristi u napadu na vjernike bi se mogla nazvati „Program Falsifikata“ ili „Krivotvoreni Plan.“ Pokušat ću ovo malo šire pojasniti.
Izaija 14:12-14
12Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine zorin! Kako li si oboren na zemlju, iznuritelju narodā!
13Jer ti si u srcu svom rekao: ‘Uzaći ću na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću svoje dići; i zasjest ću na goru sastanka na krajnjemu sjeveru.
14Uzaći ću u visine oblačne, bit ću poput Svevišnjega.’
Ovo su stihovi iz Izaije koji govore o Sotoni – on je taj koji je pao s nebesa. U ovim stihovima Duh Sveti nam otkriva intimu Sotone i projekciju želja njegovog srca. Svih pet stvari koje se ovdje navode sada nećemo razmatrati, ali reći ćemo da se svih pet izvrsno sažimaju u posljednje navedenoj bit ću poput Svevišnjega.
Naravno da on zna da to ne može biti, da ne može stvorenje biti poput Stvoritelja, ali on to hoće i upravo ta želja da bude poput Boga odvela ga je u njegov Pad.
Kada je kušao Evu u edenskom vrtu koristio je istu strategiju; bićete poput Bogova (Postanak 3:5b), između ostalog je rekao Evi projicirajući tako u njen um želju svog srca, a upravo to je u konačnici dovelo do Pada čovjeka.
Antikrist u II Solunjanima 2:3-4 provodit će istu strategiju:
3Neka vas nitko ne zavede ni na koji način; jer taj dan neće doći ako najprije ne dođe otpad i otkrije se Čovjek grijeha, Sin propasti,
4koji se protivi i uzdiže sebe iznad svega što se zove Bog ili svetinja, tako te i u hram Božji kao Bog sjedne praveći se da je Bog.
Još jednom vidimo um Sotone i njegovu jasno projiciranu želju da bude poput Boga. Zato, draga braćo vjernici, kada god želimo sve kontrolirati, kad god želimo vladati nad svim, da nas se pita za sve, mi u tim trenucima ne odražavamo Kristov um, jer um Kristov je um sluge. Mi u tim trenucima odražavamo sotonski um i njegove projekcije i opasno smo pod napadom vatrenih strijela Zloga (Efežanima 6:16).
Stoga, da bi Sotona bio poput Boga, on čini jedino što može, stvara i sprovodi Krivotvoreni Plan. Ali, ovdje nam mora biti jasno da je Sotona izuzetno biće. Vidite, predstave o tome kako je on vražičak sa trozupcem ili neko odvratno stvorenje kojem se možemo izrugivati su samo još neke od mnoštva njegovih laži jer ga Biblija između ostalog naziva i Ocem laži (Ivan 8:44). Što ovdje želim naglasiti. Biblija, u knjizi proroka Ezekiela, u poglavlju 28, stih 12, govoreći upravo o Sotoni kaže:
Sine čovječji, pronesi tužaljku za tirskim kraljem i reci mu: ‘Ovako veli Gospodin GOSPOD: Ti bijaše pečat savršenosti, pun mudrosti i savršenstvo ljepote.
Ovo pečat savršenosti, pun mudrosti i savršenstvo ljepote govori nam sljedeće. Kada je Bog stvarao izgleda kao da je imao određeni kalup (ovdje govorimo o duhovnim stvarima) za stvorenja. Kada je stvorio životinje taj kalup je dijelom ispunjen. Kada je stvorio čovjeka, kalup je ispunjen još više. Međutim, kada je stvarao Sotonu, kalup mudrosti i kalup ljepote ispunjeni su do vrha. Dakle, Sotona je najmudriji i najljepši među svime što je stvoreno. Zapravo, jako često će doći u život i vjernika i nevjernika kao nešto izuzetne ljepote ili poput neke genijalne zamisli.
Dakle Krivotvoreni plan Sotone neće u našim životima izgledati smiješno poput lažnog novca iz monopola. Falsifikat ili taj primjer krivotvorenog novca koji će Sotona donijeti u naš život bit će tako dobro izrađen da ćemo mi baratati tim novcem, trgovati njime, polagati svoju sigurnost u njega, svo vrijeme u potpunosti nesvjesni prijevare i opasnosti prisustva te i takve krivotvorine u našem životu.
Idemo dalje sa temom, sljedeći stih je II Korinćanima 11:4
Jer ako onaj koji dolazi propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali; ili ako primate drugog duha, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prihvatili – dobro ste podnosili.
Drugi Isus, drugi duh; drugo evanđelje. Na našem jeziku u pitanju je uvijek ista riječ, ali u originalu na klasičnom grčkom nije svaki put ista riječ i različite riječi koje koristi grčki izvornik nose sa sobom različita značenja.
Prvi put (drugi Isus) znači drugi iste vrste , a druga grčka riječ (za duh i za evanđelje) znači drugi različite vrste. Pročitajmo sada stih kao da ga čitamo i razumijemo u originalu:
Jer ako onaj koji dolazi propovijeda drugog Isusa iste vrste, kojega mi nismo propovijedali; ili ako primate drugog duha različite vrste, kojega niste primili; ili drugo evanđelje različite vrste, koje niste prihvatili – dobro to podnosite.
Evanđelje je predstavljeno kao drugo evanđelje različite vrste, izvor evanđelju je drugi duh različite vrste, ali Isus koji im je predstavljen je drugi Isus iste vrste koji izgleda i zvuči kao Isus iz Pisama, ali je zapravo falsifikat.
Idemo u isto poglavlje stihovi 13-14.
13Jer takvi su ljudi lažni apostoli, podmukli radnici koji se pretvaraju u apostole Kristove.
14Nije ni čudo! Ta sȃm Sotona pretvara se u anđela svjetlosti.
Stihovi govore o ljudima koji su lažni apostoli, ali to nije ono kako se oni predstavljaju, već se predstavljaju kao apostoli Kristovi i pri tome samo odražavaju sliku svog istinskog gospodara – Sotone koji je anđeo tame, ali se prerušava, pretvara se da je anđeo svijetla.
Sotonski Krivotvoreni plan opasan je za sve, ali je posebno opasan za mlade, nezrele vjernike koji mogu biti privučeni u razne pokrete i zajednice koje govore o Isusu iz Pisama i koriste Pismo ali izvor im je drugi duh različit od Duha Svetog i propovijedaju drugo evanđelje različito od Evanđelja iz Pisama.
I Petrova 5:8 kaže: Budite trijezni, bdijte, jer protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.
Ovaj ričući lav vreba sve, jak je i moćan je i ne mari što ti znaš da je on tu, ali najlakši plijen postane ono slabo, ono što je tek rođeno i ono što se odvoji od stada, daleko od zaštite pastira.
Idemo u Evanđelje po Mateju, poglavlje 7, da vidimo koliko daleko ovaj Krivotvoreni plan može otići. Ovo je važno, obratite pažnju, molim vas.
Kada govorimo o Sotoni, njegov plan je da nevjernika zadrži i onemogući da postane vjernik. Kada u tome ne uspije, sljedeći korak je da ljude koji su povjerovali zadrži u duhovnoj nezrelosti, da ih onemogući da rastu od mlijeka Riječi Božje ka tvrdoj hrani Riječi Božje (Poslanica Hebrejima 5:12-14), jer se oko nezrelih vjernika koji se više okreću ka tome da „osjete“ i „da vide čuda“; može oformiti grupa i zajednica koja živi „plan“ koji nije Božji, već je falsifikat Plana Božjeg.
Na taj način dobijete zajednice „koje žive praktično kršćanstvo, a ne zamaraju se doktrinarnim pitanjima“. Ironija u svemu ovome je da je zapravo cjelokupan sukob Isusa sa farizejima u svojoj suštini duboko doktrinaran.
II Timoteju 2:15 kaže: Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine. Dakle, prokušan pred Bogom, ne pred ljudima, radnik, dakle onaj koji radi, koji djeluje, ali djeluje i prokušan je kroz ispravno razumijevanje i razlaganje Riječi. U suprotnom, mogli bi smo postati radnici koji će se jednom stidjeti onog što su drugima razlagali kao riječ istine.
Umjesto da spoznaju, ti ljudi su zarobljeni u osjećaje i u razna znakove i neće da čuju Pisma, jer spoznati je vječni život (A ovo je vječni život: da poznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao – Isusa Krista) Ivan 17:3.
Poznati Krista koji je Riječ Božja znači spoznati Riječ koja se utjelovljava i živi kroz naše življenje. Tako postajemo svijetlo ovog svijeta, donoseći ispravno podučavanje iz Riječi i suprotstavljajući Isusov nauk svim krivotvorinama ovog našeg dobotijeka.
Ljudi su uhvaćeni uz krivotvorenog Isusa, uz „iskustvene pokrete“, „uz čuda“, a ne obraćaju pažnju na pisanu Riječ Božju da na njoj utemelje i izgrade svoje živote.
Matej 7:22-23 pokazat će nam kako daleko ovaj program ide i koliko daleko može otići:
22Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’
23I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’
Pogledajte što su ti ljudi radili u ime lažnog Isusa, jer će im pravi Isus reći nikada vas nisam upoznao; oni su prorokovali (nova otkrivenja), zloduhe izgonili (čudesna iscjeljenja), mnoga silna djela (pripazimo šta sve zovemo čudima) činili. Ako se nešto natprirodno dešava nemojte odmah misliti da to mora biti od Boga. Čuda nisu test istinske vjere; test istinske vjere je usklađenost života sa Pismima; usklađenost doktrine koja se naučava sa Pismima, načina života koji rezultira posvećenjem koje prati ispravan nauk i život utemeljen u Riječi Božjoj.
Znači govorimo o sotonskoj taktici Krivotvorenog Plana u koji želi uhvatiti vjernike da ne bi odrasli od mlijeka Božje Riječi na tvrdu hranu Božje Riječi, već da bi se kretali od mlijeka Božje Riječi ka tjelesnosti i površnosti.
Nastavit će se …
Autor: Branko Gotovac