Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji ispravno razlaže riječ istine.
II Timoteju 2:15

Knjige Lowell Brueckner-a

Novo rođenje je čin koji religiozan čovjek ne može dokučiti. Čovjek ga ne može sam inicirati. Ono je u svoj svojoj punini Božje djelo. Istinski kršćanin nije izgrađen; on je rođen, „ne od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muževljeve, nego od Boga“ (Ivan 1:13). Isuviše često je rođenje nanovo zanemareno, a bere se nezrelo voće. Ljudska eksperimentiranja, uplitanja u Božji posao donose lažne nade. Mnogi su učinili svoj put do oltara, a da tamo nisu umrli, niti uskrsli u novi život.

7 Crkava iz Otkrivenja

Riječi otkrivenje i apokalipsa su sinonimi, a znače da se otkrije. Uobičajena upotreba riječi apokalipsa ili apokaliptično, u ovom modernom vremenu, odnosi se na neposrednu katastrofu, a značenje je upravo i preuzeto iz opisa kataklizmičkih događanja u ovoj knjizi … Ivan od samog početka objavljuje da je ovo otkrivenje Isusa Krista. Dva se zaključka mogu izvući iz te izjave: prvo, Isus Krist je Onaj koji otkriva i kroz koga je dano otkrivenje; i drugo, On je glavna Tema, On je Onaj koji se otkriva kroz ovu knjigu. Obe ove izjave su istina.

Ne uvijek, ali dosta često, Pavao sebe u Poslanicama predstavlja kao Apostol – pozvan od Boga. To čini i ovdje, ali ono što je jedinstveno u ovom uvodu je to da Pavao ovdje jako jasno označava izvor koji nema nikakve veze sa njegovim pozivom. Upravo razlika između ova dva izvora čini suštinsku razliku između istinskog kršćanstva i njegove imitacije. Ja govorim o frazi, ne od ljudi ni posredstvom čovjeka. Upravo zbog situacije u Galaciji kojoj se Pavle suprostavljao, on ovde jasno govori da nijedan čovjek, čak ni on sam, niti bilo kakvo liderstvo, iz bilo kog dijela pokreta i djela, nije bilo uključeno u pokretanje njegove službe.

Knjige Aidan Wilson Tozer-a

Jednostavno rečeno; naš Gospod nije o novcu razmišljao na isti način na koji razmišljaju oni koji za sebe danas tvrde da su Njegovi sljedbenici ili još preciznije; On novcu nije davao mjesto koje novcu danas daju naše religijske vođe. Za njih, novac je neophodan, za Njega nije bio; On nije imao gdje da glavu nasloni, a mi pišemo poeziju o Njegovom siromaštvu, dok se istovremeno jako brižljivo čuvamo da isto to siromaštvo ne podijelimo sa Njim..

Slava Božja nije otkrivena ovom sadašnjem naraštaju. Gospod suvremenog kršćanstva samo je malo nadmoćniji od bogova Grčke i Rima, u stvari možda je čak i manje moćan od njih, jer On je slab i bespomoćan dok su ti bogovi barem imali moć. Ako sve ono što mi možemo zamisliti da je Bog, to nije Bog, kako onda da razmišljamo o Njemu? Ako je On uistinu neshvatljiv, kao što vjernici objavljuju da jest, i nepristupačan kao što Pavle tvrdi za Njega, kako onda da mi kršćani zadovoljimo našu žudnju za Njim?

Put do dubljeg poznavanja Boga vodi kroz usamljene doline siromaštva duše i odricanja od svih stvari. Blagoslovljeni koji imaju kraljevstvo su oni koji su odbacili svaku stvar i koji su iskorijenili iz svojih srca svaki osjećaj posjedovanja. Oni su „siromašni duhom.“ Oni su došli do unutrašnjeg stanja koje je paralelno stanju običnog prosjaka na ulicama Jeruzalema. To je ono što Krist podrazumijeva pod riječju “siromašni.” Ti blagoslovljeni siromasi su oni koji više nisu robovi tiranije stvari. Oni su slomili ugnjetavački jaram, a to nisu učinili borbom nego predajom. Iako su oslobođeni od svakog osjećaja posjedovanja, oni imaju sve.  Njihovo je kraljevstvo nebesko.

Neki Moji Literarni Pokušaji 

Dok ulazite u unutarnju odaju, u svoju sobu, na mjesto gdje ste sami sa našim Ocem Nebeskim, neka vam prvi zadatak bude zahvaljivanje Bogu za neizrecivu ljubav koja vas poziva da dođete k Njemu i da slobodno razgovarate s Njim.

Ako vam je srce hladno i mrtvo, sjetite se da kršćanstvo nije stvar osjećaja, već se prvo mora baviti voljom. Uzdignite svoje srce k Bogu i zahvalite Mu za sigurnost i pouzdanje koju imate da On gleda na vas i da će vas blagosloviti.

Takvim činom vjere poštujete Boga i odvraćate svoju dušu od toga da bude zaokupljena sobom.

Razmislite i o slavnoj milosti Gospodina našeg Isusa Krista, koji je voljan naučiti nas moliti i dati nam sklonost i težnju da to činimo.

Razmislite i o Duhu Svetom, koji je namjerno dan da u našem srcu viče: “Abba, Oče” i da pomogne našoj slabosti u molitvi.

Živimo u vremenu koje pati od iluzije informiranosti. Više nego u bilo kojoj prethodnoj epohi, suvremeni čovjek ima pristup teološkim raspravama, povijesnim analizama i crkvenim kontroverzama na samo jedan klik udaljenosti.
Paradoksalno, ta kvantitativna preplavljenost podacima nije rodila dublje razumijevanje, već je dovela do radikalne površnosti.

Kao i u mnogim drugim sferama života – od politike i umjetnosti pa sve do osobnih odnosa – ogromna većina ljudi s nevjerojatnom lakoćom „priča o svemu”. Vode se glasne debate na društvenim mrežama, citiraju se fragmenti povijesnih ličnosti, deklariraju se tabori i strastveno se brane crkvene etikete. No, čim se zagrebe ispod površine tog religijskog žamora, otkriva se poražavajuća istina: suštinska nezainteresiranost za stvarnu cijenu istine.

Uvodnih osamnaest stihova Evanđelja po Ivanu sustavno se izvlače i čupaju iz svog židovskog tla. Kada u tekstu naiđu na pojam Logos („Riječ“), golema većina komentara i teologa kroz povijest vidljive crkve automatski skreće prema Heraklitu, Platonu i stoičkoj misli, raspravljajući o „univerzalnom razumu“ i „kozmičkom principu“.
Međutim, Ivan, pobožni židovski ribar iz Galileje, nije sjedio u grčkim akademijama. Njegov um bio je neraskidivo natopljen židovskim Pismom. Dr. Arnold Fruchtenbaum s pravom ukazuje na temeljni problem grčkog pristupa: ako je Ivan želio komunicirati s grčkim svijetom preko njihovih filozofskih koncepata, zašto je ostatak njegovog evanđelja toliko radikalno usmjeren na židovske blagdane, Pashu, Tabernakule i hramsku liturgiju?

Grčki filozofski Logos nikada nije bio osoba, već bezlični zakon prirode.