2. SEDAM DISPENZACIJA
Pismo dijeli vrijeme, pod kojim se ovdje misli na cijelo razdoblje od stvaranja Adama do „novoga neba i nove zemlje” (Otk 21,1), na sedam nejednakih razdoblja. Obično se nazivaju „dispenzacijama” (Ef 3,2), a nazivaju se i „vjekovima” (Ef 2,7) i „danima”, kao u izrazu „dan Gospodnji”.
U Pismu su granice tih razdoblja obilježene promjenom u načinu na koji Bog postupa s čovječanstvom ili s jednim njegovim dijelom s obzirom na dva pitanja, grijeh i čovjekovu odgovornost. Svaka se dispenzacija može promatrati kao nova provjera naravnoga čovjeka. Svaka završava sudom koji pokazuje njegov potpuni neuspjeh.
Pet je tih dispenzacija, odnosno vremenskih razdoblja, već završilo. Živimo u šestoj, vjerojatno pri njezinu kraju, a pred nama je sedma i posljednja, tisućgodišnje kraljevstvo.
1. Čovjek u nevinosti
Ova dispenzacija traje od stvaranja Adama (Post 2,7) do izgona iz Edena. Adam je stvoren nevin i nije poznavao dobro ni zlo. Bog ga je sa ženom Evom smjestio u edenski vrt i obvezao ga da se uzdržava od ploda stabla spoznaje dobra i zla. Dispenzacija nevinosti dovela je do prvoga neuspjeha naravnoga čovjeka, po dalekosežnosti posljedica najpogubnijega od svih. Završila je sudom: „Tako protjera čovjeka” (Post 3,24).
Vidi Post 1,26; 2,16–17; 3,6; 3,22–24.
2. Čovjek pod savješću
Padom su Adam i Eva stekli spoznaju dobra i zla i prenijeli je na ljudski rod. Time je savjest dobila osnovu za ispravno moralno prosuđivanje, pa je ljudski rod preuzeo odgovornost da čini dobro i kloni se zla. Ishod dispenzacije savjesti bio je da „svako tijelo iskrivi svoj put na zemlji” (Post 6,12), da „je velika zloća čovjekova na zemlji” i da „svaki naum mislī srca njegova vazda je samo zloća” (Post 6,5). Bog je tu drugu provjeru naravnoga čovjeka priveo kraju sudom, potopom.
Vidi Post 3,7.22; 6,5.11–12; 7,11–12.23.
3. Čovjek s vlašću nad zemljom
Iz strašnoga suda potopa Bog je spasio osmero ljudi. Kad su se vode povukle, dao im je očišćenu zemlju i široku vlast da njome upravljaju. Ta je odgovornost pripala Noi i njegovim potomcima. Dispenzacija ljudske vlasti dovela je u šinearskoj ravnici do bezbožnog pokušaja da se čovjek osamostali od Boga. Završila je sudom, pomutnjom jezika.
Vidi Post 9,1–2; 11,1–4; 11,5–8.
4. Čovjek pod obećanjem
Između raspršenih potomaka graditelja Babela Bog sada poziva jednoga čovjeka, Abrama, i s njime sklapa savez. Neka obećanja Abramu i njegovim potomcima dana su iz čiste milosti i bez uvjeta. Ona su se već doslovno ispunila ili će se još ispuniti. Druga su obećanja ovisila o vjernosti i poslušnosti Izraelaca. Izraelci su prekršili svaki od tih uvjeta pa je dispenzacija obećanja završila potpunim neuspjehom Izraela i sudom u obliku egipatskoga ropstva.
Knjiga Postanka, koja počinje uzvišenim riječima „U početku stvori Bog” (Post 1,1), završava riječima o tome kako Josipa „u Egiptu položiše u lijes” (Post 50,26).
Vidi Post 12,1–3; 13,14–17; 15,5; 26,3; 28,12–13; Izl 1,13–14.
5. Čovjek pod Zakonom
Božja je milost ponovno pritekla u pomoć bespomoćnom čovjeku i izbavila izabrani narod iz ruke tlačitelja. U Sinajskoj pustinji Bog im je ponudio savez Zakona. Umjesto da ponizno mole da i dalje ostanu u odnosu koji počiva na milosti, drsko su odgovorili: „Sve što ti je govorio GOSPOD, činit ćemo!” (Izl 19,8).
Povijest Izraela u pustinji i u zemlji dug je niz očitih i ustrajnih kršenja Zakona. Nakon brojnih upozorenja Bog je provjeru čovjeka pod Zakonom priveo kraju sudom. Najprije je Izrael, a zatim Juda, bio protjeran iz zemlje u raspršenost koja još traje. Pod Ezrom i Nehemijom vratio se neznatan ostatak. Iz njega je, kad je došlo vrijeme, potekao Krist, kojega Pismo opisuje kao „rođena od žene, rođena pod Zakonom” (Gal 4,4). Židovi i pogani urotili su se da ga razapnu.
Vidi Izl 19,1–8; Rim 10,5; Gal 3,10; Rim 3,19–20; 2 Kr 17,1–18; 25,1–11; Dj 2,22–23; 7,51–52.
6. Čovjek pod milošću
Žrtvena smrt Gospodina Isusa Krista uvela je dispenzaciju čiste milosti. Milost je nezaslužena naklonost. Bog sada daruje pravednost, dok ju je pod Zakonom zahtijevao.
Savršeno i vječno spasenje sada se besplatno nudi Židovu i poganinu, uz jedan uvjet, vjeru.
29 Odgovori im Isus i reče: »Ovo je djelo Božje: da uzvjerujete u onoga kojega on posla.« (Iv 6,29)
47 Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u mene, ima život vječni. (Iv 6,47)
24 Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni; i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (Iv 5,24)
27 Ovce moje slušaju glas moj; i ja ih poznajem, i one me slijede. 28 I ja im dajem život vječni te neće propasti dovijeka. (Iv 10,27–28)
8 Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! 9 Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio. (Ef 2,8–9)
Kao ishod ove provjere čovjeka pod milošću naviješten je sud nad nevjernim svijetom i otpalom Crkvom.
Vidi Otk 3,15–16; Lk 18,8; 17,26–30; 2 Sol 2,7–12.
Prvi događaj kojim će se ova dispenzacija privesti kraju bit će Gospodinov silazak s neba. Tada će usnuli sveti uskrsnuti i zajedno s vjernicima koji tada budu živi biti poneseni „u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo svagda biti s Gospodinom” (1 Sol 4,16–17).
Zatim slijedi kratko razdoblje zvano „velika nevolja”.
Vidi Mt 24,21–22; Sef 1,15–18; Dn 12,1; Jer 30,5–7.
Nakon toga Gospodin će se osobno vratiti na zemlju u sili i velikoj slavi. Slijede sudovi koji uvode sedmu i posljednju dispenzaciju.
Vidi Mt 24,29–30; 25,31–46.
7. Čovjek pod Kristovom osobnom vladavinom
Nakon sudova koji će pratiti Kristov osobni povratak na zemlju i donijeti očišćenje, on će tisuću godina kraljevati nad obnovljenim Izraelom i nad zemljom. To se razdoblje obično naziva tisućgodišnjim kraljevstvom. Sjedište njegove vlasti bit će Jeruzalem, a sveti će s njime sudjelovati u njegovoj slavi, uključujući spašene iz dispenzacije milosti, to jest Crkvu.
Vidi Dj 15,14–17; Iz 2,1–4; Otk 19,11–21; 20,1–6; Iz 11 (cijelo poglavlje).
Kad Sotona bude „odriješen za malo vremena” (Otk 20,3), naći će da je srce naravnoga čovjeka i dalje jednako sklono zlu. Lako će okupiti narode u boj protiv Gospodina i njegovih svetih. I ta posljednja dispenzacija završava sudom, kao i sve prethodne. Postavlja se „veliko bijelo prijestolje”, zli mrtvi ustaju i biva im izrečen konačni sud. Zatim dolaze „novo nebo i nova zemlja”. Počinje vječnost.
Vidi Otk 20,3.7–15; 21–22.
Bilješke uz prijevod
U Ef 3,2 Varaždinska Biblija rabi riječ „rasporedba”. U poglavlju je zadržan izraz „dispenzacija”, već upotrijebljen u prvom poglavlju.
Uz Iv 5,24 i Ef 2,8–9 Scofield navodi englesko izdanje Revised Version (R. V.). Hrvatski navodi slijede Varaždinsku Bibliju. U Iv 10,28 prenesen je dio stiha koji navodi Scofield.
Izvornik: C. I. Scofield, Rightly Dividing the Word of Truth, sken scofrdiv.pdf, tiskane str. 20–25 (PDF str. 10–12). Biblijski navodi: Varaždinska Biblija, Hrvatski biblijski nakladnik, www.hbn.hr/biblija.
Ovo je poveznica za treće poglavlje: Ispravno razdjeljivanje Riječi istine – C. I. Scofield (3. Dva dolaska)
Prijevod i obrada · Branko Gotovac
Izvornik · C. I. Scofield, Rightly Dividing the Word of Truth, drugo poglavlje „The Seven Dispensations”, str. 20–25. Engleski izvornik (PDF)
Biblijski navodi · Varaždinska Biblija