3. DVA DOLASKA
Ključni tekst: 1 Pt 1,11
Svatko tko pomno razmotri starozavjetna proročanstva uočit će dvije suprotne, naizgled proturječne skupine navještaja o dolasku Mesije.
Jedna skupina navještaja govori o njegovu dolasku u slabosti i poniženju. On je čovjek mukā i znanac boli, korijen iz sasušene zemlje, bez stasa, krasote ili ljepote zbog koje bismo ga se zaželjeli. Lice će mu biti iznakaženo, ruke i noge probodene. Napustit će ga ljudi i Bog, a grob će mu biti među zlotvorima.
Vidi Iz 53; Iz 7,14; Ps 22,1–18; Dn 9,26; Zah 13,6–7; Mk 14,27.
Druga skupina proročanstava najavljuje veličanstvena Vladara kojemu se nitko ne može oduprijeti. On će strašnim sudovima očistiti zemlju, ponovno okupiti raspršeni Izrael, obnoviti Davidovo prijestolje u sjaju većem od Salomonova i uvesti vladavinu duboka mira i savršene pravednosti.
Vidi Iz 11,1–2; Iz 11,10–12; Pnz 30,1–7; Dn 7,13–14; Mih 5,2; Iz 9,6–7; Iz 24,21–23; Iz 40,9–11; Mt 1,1; Mt 2,2; Lk 1,31–33; Jer 23,5–8.
Kad je došlo vrijeme, mesijanska su se proročanstva počela ispunjavati rođenjem Djevičina Sina, kako je navijestio Izaija, u Betlehemu, kako je navijestio Mihej. Ispunjavala su se posve doslovno sve dok se nije ostvario svaki navještaj o Mesijinu poniženju. No Židovi nisu htjeli primiti svojega Kralja, „krotak, jašuć’ na magarcu i magaretu, mladuncu magaričinu”, nego su ga razapeli.
Vidi Zah 9,9; Mt 21,1–5; Iv 19,15–16.
Iz toga ne smijemo zaključiti da je ljudska zloća osujetila Božji naum. On obuhvaća i drugi dolazak njegova Sina. Tada će se navještaji o Mesijinoj zemaljskoj slavi ispuniti jednako točno i doslovno kao i oni o njegovim zemaljskim patnjama.
Vidi Hoš 3,4–5; Lk 1,31–33; Dj 1,6–7; Dj 15,14–17; Mt 24,27–30.
Trideset i prvi stih iz prvoga poglavlja Lukina evanđelja već se doslovno ispunio.
Židovi su spora srca vjerovali svemu što su proroci rekli o patnjama njihova Mesije. Mi smo spora srca vjerovati svemu što su rekli o njegovoj slavi. Nama se to s još više razloga može predbaciti. Lakše bi, naime, trebalo biti vjerovati da će Sin Božji doći „na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom” nego da će doći kao Dijete iz Betlehema i tesar iz Nazareta. U ovo drugo vjerujemo zato što se dogodilo, a ne zato što su to proroci navijestili. Vrijeme je da Židovima prestanemo predbacivati njihovu nevjeru.
Kako su mogli biti slijepi za očito značenje tolikih i tako nedvosmislenih proročanstava? Zaslijepio ih je isti način tumačenja koji i mnoge kršćane čini slijepima za jednako očito značenje daleko brojnijih proročanstava o njegovoj zemaljskoj slavi. Riječ je o „poduhovljavanju” Pisma. Nekadašnji su pismoznanci govorili narodu da proročanstva o Mesijinim patnjama ne treba tumačiti doslovno, kao što neki današnji pismoznanci govore da ne treba doslovno tumačiti proročanstva o njegovoj zemaljskoj slavi.
Drugi je dolazak obećanje dano i Crkvi i Židovima.
Među posljednjim riječima utjehe i poticaja koje je naš Gospodin, prije nego što je prinio žrtvu na križu, uputio svojim zbunjenim i ožalošćenim učenicima bile su ove:
1 »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2 U domu Oca mojega ima mnogo stanova; da nije tako, rekao bih vam. Idem vam pripraviti mjesto. 3 I ako odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. (Iv 14,1–3)
Gospodin ovdje govori o svojem ponovnom dolasku upravo onako kako govori o svojem odlasku. Znamo da je otišao osobno i tjelesno. Kad bismo tvrdili da dolazi neosobno i „duhovno”, na tako usiljeno tumačenje jednostavnih riječi morali bi nas obvezati sasvim izričiti i nedvosmisleni navodi drugdje u Pismu. Takvih mjesta nema.
U tom važnom pitanju Pismo nas oslobađa sumnje i daje nam više od zaključaka razuma, koliko god oni bili uvjerljivi.
U trenutku kad je naš Gospodin iščeznuo učenicima iz vida, „stadoše kraj njih dva čovjeka u bijeloj odjeći”.
11 I oni rekoše: »Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste ga vidjeli da u nebo odlazi.« (Dj 1,11)
Isto govori i Prva poslanica Solunjanima.
16 Jer sȃm Gospodin — na zapovijed, na glas arkanđela i na zvuk trube Božje — sići će s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17 zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo svagda biti s Gospodinom. (1 Sol 4,16–17)
13 iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. (Tit 2,13)
20 Jer naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja iščekujemo, Gospodina Isusa Krista, 21 koji će, prema djelotvornosti moći svoje, preobraziti ovo naše bijedno tijelo da bi ga suobličio slavnome tijelu svojemu i sebi podložiti sve. (Fil 3,20–21)
2 Ljubljeni, sada smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. A znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer ćemo ga vidjeti kao što jest. (1 Iv 3,2)
12 »I evo, dolazim ubrzo, i plaća moja sa mnom, da svakomu platim kakvo mu je djelo. (Otk 22,12)
U iščekivanju te „blažene nade” Pismo nas uči da bdijemo (Mk 13,33.35.37; Mt 24,42; 25,13), da čekamo (1 Sol 1,10) i da budemo pripravni (Mt 24,44). Posljednja molitva u Bibliji zaziva Kristov skori povratak (Otk 22,20).
Iz tih je mjesta u Pismu posve jasno da će drugi dolazak biti osoban i tjelesan. Stoga se ne može svesti na smrt vjernika, razorenje Jeruzalema, silazak Duha Svetoga na Pedesetnicu ili postupno širenje kršćanstva. To je „blažena nada” Crkve, vrijeme kad će usnuli sveti uskrsnuti, a tada živi sveti bit će „izmijenjeni” (1 Kor 15,51–52). Zajedno će biti uzneseni ususret Gospodinu. Tada ćemo mi, koji smo već sada djeca Božja, biti njemu slični, a vjerni će sveti primiti nagradu za djela koja su nakon spasenja činili radi njegova imena.
Sljedeća mjesta iz Pisma još jasnije pokazuju razliku između dvaju dolazaka našega Gospodina.
| Prvi dolazak | Drugi dolazak |
| 7 I porodi sina svojega, prvorođenca, te ga povi i položi ga u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u noćištu. (Lk 2,7) | 30 I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu; i tada će proplakati sva plemena zemaljska, i ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. (Mt 24,30) |
| 26 No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. (Heb 9,26) | 28 tako se i Krist jednom prinese da ponese grijehe mnogih. Drugi put će se, bez grijeha, ukazati onima koji ga iščekuju na spasenje. (Heb 9,28) |
| 10 Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti što bijaše izgubljeno.« (Lk 19,10) 17 Ta Bog nije poslao Sina svojega na svijet da svijetu sudi, nego da se svijet po njemu spasi. (Iv 3,17) | 7 a vama — nevoljom pritisnutima — spokojem, zajedno s nama, kad se Gospodin Isus objavi s neba sa svojim moćnim anđelima 8 u ognju plamenom i uzvrati osvetom onima koji ne znaju Boga i koji se ne pokoravaju evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. (2 Sol 1,7–8) |
| 47 I čuje li tko moje riječi, a ne uzvjeruje, ja ga ne sudim; jer ne dođoh suditi svijetu, nego spasiti svijet. (Iv 12,47) | 31 jer je ustanovio dan u koji ima suditi svijetu po pravdi, po čovjeku kojega odredi pruživši jamstvo svima uskrisivši ga od mrtvih.« (Dj 17,31) |
Proučavatelj bi mogao navesti gotovo neograničen broj takvih suprotnosti. Navedeno je dovoljno da pokaže kako i obećanja Izraelu i obećanja Crkvi nužno pretpostavljaju povratak našega Gospodina na zemlju.
Scofieldova bilješka o drugom dolasku
Početnicima u proučavanju Biblije može koristiti da ukratko razmotre različita tumačenja kojima se ponegdje osporava biblijsko učenje o osobnom i tjelesnom drugom Kristovu dolasku.
Razumije se da mjesta koja govore o njegovu vidljivom i tjelesnom očitovanju na kraju ove dispenzacije valja razlikovati od mjesta koja govore o njegovim božanskim svojstvima, sveznanju i sveprisutnosti. Po njima on sve zna i uvijek je svagdje prisutan. Primjeri takvih mjesta jesu Mt 18,20 i Mt 28,20.
Radosna je istina da je u tom smislu uvijek s nama, sve do svršetka vijeka. No „čovjek Krist Isus” sada je osobno i tjelesno zdesna Bogu.
55 A kako je bio pun Duha Svetoga, uprije on pogled u nebo te vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu, 56 pa reče: »Evo, gledam nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« (Dj 7,55–56)
… 3 pošto kroz sebe izvrši očišćenje grijeha naših, sjede zdesna Veličanstvu u visinama (Heb 1,3)
1 Ako ste dakle suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu. (Kol 3,1)
Poslužimo se primjerom. Za Francusko-pruskoga rata von Moltke je zahvaljujući svojoj genijalnosti, vještini i mreži telegrafskih žica doista bio prisutan na svakom bojištu, premda se osobno i vidljivo nalazio u svojem uredu u Berlinu. Poslije se tijekom rata pridružio vojsci pred Parizom i otada je ondje bio stvarno i vidljivo prisutan. Tako je i naš Gospodin po svojim božanskim svojstvima sada stvarno prisutan sa svojom Crkvom, a pri drugom će dolasku biti vidljivo i osobno na zemlji.
1. Silazak i očitovanja Duha Svetoga
Proročanstva o Gospodinovu povratku nisu se ispunila silaskom Duha Svetoga na Pedesetnicu ni njegovim očitovanjem u snažnim duhovnim buđenjima i radosnim molitvenim okupljanjima. Razlozi su sljedeći.
(1) To tumačenje praktički poništava nauk o Trojstvu jer svodi Duha Svetoga na očitovanje Krista.
(2) Kad obećava silazak Duha, Krist izričito kaže „drugog Utješitelja”. U Iv 16,7 kaže: „ako ne odem, Utješitelj neće doći k vama. Ako pak odem, poslat ću ga k vama.”.
(3) Nadahnuti pisci Djela apostolskih, poslanica i Otkrivenja više od sto pedeset puta spominju Gospodinov povratak nakon Pedesetnice. Uvijek o njemu govore kao o događaju koji tek predstoji.
(4) Na Pedesetnicu se nije dogodilo ništa od onoga što će, prema proročanstvima, pratiti drugi Kristov dolazak. Među tim je događajima uskrsnuće usnulih svetih (1 Kor 15,22–23; 1 Sol 4,13–16). Živi će se vjernici izmijeniti i „zaodjenuti neraspadljivošću”. Njihovo će bijedno tijelo biti preobraženo i suobličeno njegovu slavnom tijelu, a oni će biti uzneseni ususret Gospodinu u zrak (1 Kor 15,51–53; 1 Sol 4,17; Fil 3,20–21). Sva će plemena zemaljska proplakati zbog vidljivog dolaska Sina Čovječjega u sili i velikoj slavi (Mt 24,29–30; Otk 1,7).
Ti su događaji povezani s povratkom našega Gospodina i zbit će se kad on dođe. Nijedan se od njih nije zbio na Pedesetnicu ni pri kojem drugom očitovanju Duha Svetoga.
2. Obraćenje grešnika
Obraćenje grešnika nije Gospodinov dolazak. Takva bi se teorija mogla činiti odviše djetinjastom da bi je itko ozbiljno ponudio kao dostatno objašnjenje toliko brojnih i podrobnih proročanstava.
(1) Pismo kaže upravo obratno. Pri obraćenju grešnik dolazi Kristu. Vidi Mt 11,28; Iv 5,40; 7,37; 6,37.
(2) Nijedan od prethodno nabrojenih događaja naviještenih za Gospodinov povratak ne prati obraćenje grešnika.
3. Smrt kršćanina
Smrt kršćanina nije Kristov dolazak.
(1) Kad su učenici razumjeli Gospodinove riječi tako da će jedan od njih ostati dok on ne dođe, među njima se proširio glas da „onaj učenik neće umrijeti” (Iv 21,22–24).
(2) Nadahnuti pisci o smrti vjernika uvijek govore kao o njegovu odlasku. Gospodinov dolazak nijednom ne povezuju sa smrću kršćanina. Vidi Fil 1,23; 2 Tim 4,6; 2 Kor 5,8. Umirući Stjepan ugledao je otvorena nebesa i Sina Čovječjega kako „stoji zdesna Bogu” (Dj 7,55–56). Nije ga vidio kako dolazi.
(3) Nijedan događaj naviješten za Gospodinov povratak ne prati smrt kršćanina.
4. Razorenje Jeruzalema
Rimsko razorenje Jeruzalema nije bilo drugi Kristov dolazak.
(1) U Mt 24 i Lk 21 naviještena su tri događaja: razorenje Hrama, Gospodinov dolazak i svršetak svijeta, odnosno vijeka. Vidi Mt 24,3. Iz nepotrebnog poistovjećivanja tih posve različitih događaja potekla je pomisao da su se ispunjenjem jednoga ispunila sva tri.
(2) Apostol Ivan napisao je Otkrivenje nakon razorenja Jeruzalema, a o dolasku i dalje govori kao o budućem događaju (Otk 1,4.7; 2,25; 3,11; 22,7.12.20). Posljednje obećanje u Bibliji glasi „Da, dolazim ubrzo!” Posljednja je molitva „Da, dođi, Gospodine Isuse!”
(3) Pri razorenju Jeruzalema nije se zbio nijedan događaj naviješten za vrijeme Gospodinova povratka. Vidi 1 Sol 4,14–17; Mt 24,29–31; 25,31–32 i dalje.
5. Širenje kršćanstva
Širenje kršćanstva nije drugi Kristov dolazak.
(1) Kršćanstvo se širi postupno, dok Pismo o Gospodinovu povratku govori kao o nečem naglom i neočekivanom. Vidi Mt 24,27.36–42.44.50; 2 Pt 3,10; Otk 3,3.
(2) Širenje kršćanstva je proces. Pismo o Gospodinovu povratku uvijek govori kao o događaju.
(3) Širenje kršćanstva donosi spasenje zlima. O Kristovu dolasku Pismo kaže da će na njih „iznenada navaliti propast”. Vidi 1 Sol 5,2–3; 2 Sol 1,7–10; Mt 25,31–46.
6. Očekivanje obraćenja svijeta prije Kristova dolaska
Iako su ta navodna objašnjenja i tumačenja raširena, nema ih u djelima uglednih teologa bilo koje škole ili denominacije niti ih zastupa ijedan općepriznat istaknuti tumač Pisma. Svi oni zastupaju tjelesan i vidljiv drugi Kristov dolazak.
Ipak se katkad tvrdi da do toga dolaska može doći tek kad se svijet obrati propovijedanjem evanđelja i tisuću godina bude podložan Kristovoj duhovnoj vladavini. Smatramo da je to stajalište posve pogrešno iz sljedećih razloga.
(1) Pismo jasno opisuje kakva će zemlja biti pri drugom Kristovu dolasku. Umjesto tisućgodišnjeg blaženstva na njoj će vladati strašna zloća. Vidi Lk 17,26–32 uz Post 6,5–7 i 13,13 te Lk 18,8 i 21,25–27.
(2) Pismo opisuje cijeli tijek ove dispenzacije, od početka do kraja, tako da u svakom njezinu dijelu isključuje mogućnost obraćenog svijeta. Vidi Mt 13,36–43.47–50; 25,1–10; 1 Tim 4,1; 2 Tim 3,1–9; 4,3–4; 2 Pt 3,3–4; Jd 17–19.
(3) Pismo kao Božju svrhu u ovoj dispenzaciji navodi da „uzme između njih puk imenu svojemu”, tj. da ga uzme između pogana. Potom kaže: „vratit ću se”. Tek će se tada svijet obratiti. Vidi Dj 15,14–17; Mt 24,14 („za svjedočanstvo”); Rim 1,5 („među svim narodima”, a ne svi narodi bez iznimke); Rim 11,14 („neke od njih”, a ne sve); 1 Kor 9,22; Otk 5,9 („iz svakog”, a ne svi iz svakoga).
(4) Bilo bi nemoguće bdjeti i čekati događaj za koji bismo znali da se još više od tisuću godina ne može zbiti.
Bilješke uz prijevod
U Fil 3,20–21 Scofield citira englesko izdanje Revised Version (R. V.), koje u 20. stihu ima izraz za građanstvo. Varaždinska Biblija tu ima „domovina”.
U odlomku o Jeruzalemu Scofield iza engleskoga izraza „end of the world” u zagradi navodi „age”, odakle „svršetak svijeta, odnosno vijeka”. Varaždinska Biblija u Mt 24,3 ima „svršetka svijeta”.
Izvornik: C. I. Scofield, Rightly Dividing the Word of Truth, sken scofrdiv.pdf, tiskane str. 26–39 (PDF str. 13–19). Biblijski navodi: Varaždinska Biblija, Hrvatski biblijski nakladnik, www.hbn.hr/biblija.
Prijevod i obrada · Branko Gotovac
Izvornik · C. I. Scofield, Rightly Dividing the Word of Truth, treće poglavlje „The Two Advents”, str. 26–39. Engleski izvornik (PDF)
Biblijski navodi · Varaždinska Biblija