Učeništvo III dio
PONIZNOST PRED GOSPODOM
Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vam dati počinak. Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag i breme moje lako.
(Evanđelje po Mateju 11:28-30)
Isus kaže da je Njegov jaram blag i da je breme Njegovo lako. Isusov jaram stoji u oštroj suprotnosti sa jarmom o kojem govori apostol Petar u Djelima 15:10:
Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojega ni oci naši ni mi ne mogosmo ponijeti?
A povod za to o čemu Petar priča nalazi se svega nekoliko stihova ranije u Djelima 15:5: Tada neki od onih iz farizejske sljedbe koji bijahu uzvjerovali ustadoše govoreći: ‘Treba ih obrezivati i zapovjediti im da drže Zakon Mojsijev’.
Dakle, da postavimo povijesnu pozornicu: Djela 15, mjesto radnje Jeruzalem, događaj je prvi crkveni sabor, rasprava je o nečem što ih je sve pomalo zateklo – Bog sada spašava i pogane. Petar način na koji je farizejski Judaizam tumačio i živio Mojsijev zakon naziva jarmom koji je i za njih i za njihove očeve bio pretežak da se nosi.
Isusov jaram je blag i breme je to lako. Farizejska sljedba i njihovo razumijevanje Mojsijevog zakona teško je breme i nemoguće ga je nositi.
Način na koji učimo od Isusa je da uzmemo Njegov jaram. Mnogi komentari ovdje čine razliku između Starog i Novog zavjeta; između Mojsija po kojem je došao zakon i Isusa Krista po kojem je došla milost i istina. I u pravu su, tu svakako postoje određene razlike. Uostalom, sama Biblija ih jasno i očigledno razlikuje.
Ali, prije svega moramo uočiti da Isus ne tumači Mojsijev zakon na isti način na koji to čine farizeji. Ako pažljivo čitamo Evanđelja uočit ćemo da je suštinski govoreći, sukob između Isusa i farizeja doktrinaran.
Za mene je propovijed na gori: Matej 5-7; Kristovo tumačenje pravednosti koju zahtjeva Mojsijev zakon. I to bi trebalo dobro upamtiti i pažljivo proučavati.
Farizeji su narod učili da je potrebna pravednost koju oni propovijedaju i podučavaju da bi se ušlo u Kraljevstvo Nebesko. Dakle, da bi ste malo bolje to razumjeli, slično kao sa današnjim crkvenim granama i denominacijama. A Kraljevstvo Nebesko je isto što i ‘biti spašen’. Dakle, ulazak u Kraljevstvo Nebesko osigurava farizejski Judaizam.
Isus, naprotiv kaže u Mateju 5:20: Jer kažem vam: Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti knjižnikā i farizejā, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Dakle, On propovijeda neku drugu pravednost i odbacuje pravednost kojoj Izrael uče njegovi književnici i farizeji.
Neposredno prije ili još bolje kao uvod u Propovijed na gori čitamo sljedeće stihove u Matej 4:23-25.
I obilazio je Isus svu Galileju naučavajući po njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u puku. I glas o njemu pronese se po svoj Siriji pa su mu donijeli sve bolesnike koji su bili pritiješnjeni različitim bolestima i mukama, i opsjednute i padavičare i uzete, te ih ozdravi. I pođe za njim veliko mnoštvo iz Galileje i Desetgrada i Jeruzalema i Judeje i s one strane Jordana.
U ovim stihovima nam govori da je Isus obilazio svu Galileju naučavajući po njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu i ozdravljajući svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Govorimo o vremenu kada nema organizirane ni socijalne ni medicinske pomoći, zasigurno ne na način na koji mi to danas razumijemo; nema ni mirovinskog ni zdravstvenog osiguranja, nema cjepiva, nema redovnih sistematskih pregleda, nema sanitarnih propisa za čuvanje i pripremu hrane. Razumijete u kom pravcu vas vodim, zar ne? Izuzetno je mnogo onih koji su bolesni; uočite kako Biblija pažljivo razlikuje bolesti tijela, bolesti duše i bolesti duha – opsjednute i padavičare i uzete. Uzeti su paralitičari, bolesti povezane sa tijelom; padavičari su problemi sa umom ili laički rečeno duševne bolesti, a opsjednuti su opsjednuti različitim zlodusima. Uz sve to nam govori i o različitim bolestima i mukama.
Uočite: pa su mu donijeli sve bolesnike … te ih ozdravi.
Dakle u ovom vremenu i ovim događanjima za ozdravljenje nije bila potrebna vjera. Očigledno je da su donijeli sve bolesnike i da su svi bili ozdravljeni. Nema ni spomena da je bilo tko od donesenih bio vjernik niti je Isus to u ovom trenutku to tražio od bilo koga od tih ljudi.
A efekt svega toga bio je enormno velik: glas o njemu pronese se po svoj Siriji … I pođe za njim veliko mnoštvo iz Galileje i Desetgrada i Jeruzalema i Judeje i s one strane Jordana.
Dakle djela koja je Isus činio, sva ta čudesna izlječenja bila su tu da privuku pažnju na Njegovu Osobu i na izbor koji će uskoro biti stavljen pred Izrael: Da li je Isus iz Nazareta Mesija kojeg Izrael čeka?
Ogromne mase ljude dolaze k Njemu i sljedeće što vidimo je Matej 5 u kojem Isus počinje da razlaže učenicima, narodu i svima koji ga slušaju koja je to istinska pravednost koju zahtjeva Mojsijev zakon. Još jednom: Propovijed na gori je Kristovo tumačenje pravednosti koju zahtjeva Mojsijev zakon. Drugim riječima, sam Bog tumači Svom narodu Svoju Riječ.
Ja vam od sveg srca preporučam da pročitate Matej 5-7, molite prije, za vrijeme i poslije čitanja. Pristupite biblijskom tekstu bez denominacijskih i dogmatskih predrasuda. Neka nam sam Gospodin otvori um da razumijemo i da primimo.
Isus počinje Propovijed sljedećim riječima u Matej 5:3: Blaženi siromašni duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko!
Ogroman je ovo stih i nažalost tako često je pogrešno tumačen. Ovo blaženstvo je ključ koji otvara sva druga blaženstva i nikako nije slučajno stavljeno na prvo mjesto. Dakle, siromašnima u duhu pripada Kraljevstvo Nebesko.
Šta znači biti siromašan u duhu? I kako je to važno za temu učeništva? I kako ćemo sve to povezati sa poniznošću pred Bogom? Ovo prvo blaženstvo je ključ koji otvara sva ova pitanja. Pogrešno razumjeti ovo blaženstvo znači promašiti sve.
Nastavit će se …
