Tražite Kraljevstvo Božje

TRAŽEĆI KRALJA NAD KRALJEVSTVOM

Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke (Hebrejima 13:8)

UVOD: ANĐEO GOSPODNJI

Naravno da je tema koja se tiće osobnosti Kralja neizmjerna. Ja zamišljam da bi i poslije 10000 godina na nebu još uvijek istraživali na tu temu. Jedan jedini stih iz Pisma o osobi Isusa trebao bi biti dovoljan za ovaj studio. Ovaj konkretan stih, Hebrejima 13:8, nadahnuo je pjesnike, propovjednike i lična razmišljanja mnogih. Daje nam nadu i utjehu. Ja se nadam, da će ono što ću ja ovdje predstaviti, biti početak ka otkrivanju još mnogih tajni koje se tiću Njega a skrivene su u stranicama Starog i Novog Zavjeta, onome koji želi da nastavi ličnu potragu.

VREMENA SE MIJENJAJU

Prije mnogo mjeseci putovao sam avionom iz Španije u Rumunjsku. Pored mene, na sedištu, nalazio se moj laptop i na njemu otvoren program “Biblija”; pripremao sam se podijeliti poruku na jednom vjenčanju, koje se trebalo proslaviti sutradan. U mislima sam otišao mnogo godina unazad, kada smo bili misionari u jednom jako zaostalom dijelu Meksika. Jahao sam na konju od jednog sela do drugog i kako je bilo mnogo mjesta za obići pripremao sam poruku za podijeliti jašuči sa otvorenom Biblijom u krilu, meksički stil, klasično staro sedlo sa rogom. Da, stvari se mijenjaju; svijet se divlje vrti, a moralne vrednosti su se također izvrnule naopako. Nemamo pojma što budućnost može donijeti, ali jedna stvar koja se zasigurno neće promijeniti je poruka o osobi Isusa Krista i to zato jer samo On, Jedan i Jedini ostaje stalan i čvrst kroz sva vremena. Samo On nam može dati čvrst temelj, na kojem možemo stajati zauvijek.

Za pisca Poslanice Hebrejima, njegovo „jučer“ bio je Stari Zavjet. Vrijeme u kojem je živio bilo je upravo novozavjetno vrijeme, njegovo „danas“, a njegovo „zauvijek“ odnosi se na budućnost, uključuje i ovaj naš XXI vijek i nastavlja se dalje u vječnost. Jedan od biblijskih prevoda koje imam ubacuje riječ DA ispred zauvijek. Meni se to jako sviđa, jer uistinu trebamo posebnu riječ sigurnosti i uverenja za našu budućnost, koja je, bez Njega, izrazito nesigurna i nepouzdana. U ovim poglavljima naučit ćemo da je Riječ Božja lično postojala i djelovala kroz čitav period Starog Zavjeta. Kasnije, vidjet ćemo Njega (Riječ Božju) kako čini iste stvari, ista dela u Evanđeljima i u Knjizi Dela Apostolska. Vidjet ćemo apostole, koji kroz teologiju poslanica jasno portretiraju Njega (Riječ Božju). I DA, možemo očekivati isto od Njega danas i kroz čitavu vječnost, jer On će djelovati u skladu sa Njegovom prirodom, koja se ne može promijeniti.

Apostol Ivan izabrao je izraz „Riječ“ da definira Njega u svom Evanđelju, tvrdeći; „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“ (Ivan 1:1). Nadalje tvrdi; „Sve po njoj postade“ i Ona „rasvjetljuje svakog čovjeka“. Kroz ove izjave razumijemo da je ‘Riječ’ aktivna u stvaranju i utemeljenju svijeta. U Knjizi Otkrivenje, ponovno je Ivan taj koji izjavljuje; „Njegovo ime Riječ je Božja.“ Njegova uloga u svim vremenima je da izrazi Riječ samog Boga kroz Svoje postojanje, kroz Svoja djela i kroz ono šta govori. On je Onaj koji nosi poruku, Glasnik, i u Starom Zavjetu često Ga se naziva Anđeo Gospodnji. Imenica anđeo znači glasnik, onaj koji nosi poruku, i iako se uglavnom odnosi i primjenjuje na nebeska bića, na nekoliko se mjesta čak odnosi i na čovjeka. Međuti kada Stari Zavjet jako određeno kaže Anđeo Gospodnji, uglavom ili čak uvijek se govori o prisustvu druge osobe Trojstva, koji je došao na zemlju i nazvan je Gospod Isus Krist. Na isti način razumijemo, da iako ima mnogo sinova i kćeri koji su rođeni od Boga, jako određeno govoreći, samo je jedan Jedinorođeni Sin Božji. ima jaganjaca bez broja, ali samo je jedno Jagnje Božje koje uklanja grijehe svijeta.

U svim vremenima Gospod je dozvoljavao da ljudi uđu u teške i komplikovane situacije, sa ciljem da nađu Njega kao jedini lijek za tu situaciju i na taj način nauče i lično upoznaju Njegove osobine. Moj otac je imao običaj pričati kako ga je Gospod vodio kući kada je bio gotovo slijep usred snježne mečave. Drugom prilikom, kada je očajnički trebao drva za ogrjev kuće, primio je natprirodnu snagu i nosio tri metarske balvane na veliku udaljenost kroz snijeg do koljena. Kroz ta iskustva upoznao je Gospoda kao svoje vodstvo i svoju snagu.

Oni koji pronađu Isusa na ovakav iskustveni način, trajno su promijenjeni ljudi. Apostol Pavao nas podučava; „A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjeg Duha.“ (2.Kor.3:18). Sa ovom misli i preko ovih sedam malih studija, želja mi je da fiksiramo svoj pogled na Njemu. Želimo Ga vidjeti, prvo, u Starom Zavjetu, a poslije toga i u Novom, tako da možemo reći; Da, On ostaje vjeran Svojoj prirodi i ukoliko se nađemo u identičnim okolnostima kao ovi ljudi u Bibliji, možemo biti sigurni da će On reagovati prema nama na isti način, kao što je to uradio sa njima. Krist je uvijek dosljedan i djeluje uvijek dosljedno Biblijskim otkrivenjima.

Moramo biti izuzetno pažljivi, da nam se ne dogodi da prekrojimo Riječ. Uvijek je mudro ispitati čitav kontekst oko stiha koji želimo naglasiti. Moramo biti sigurni da vidimo izvornu svrhu, koju je Duh Sveti imao na umu, i da slijedom toga primimo ispravno razumijevanje i značenje. Upamtite; „…nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti svojevoljno, jer nikada proroštvo ne bi čovječjom voljom doneseno, nego ga nošeni Duhom Svetim izgovoriše sveti Božji ljudi.“ (2.Pet.1:20-21). Nikako nije dobro, čak je i jako opasno, prilagođavati stihove našem ličnom tumačenju. Nemojmo zaboraviti da Đavo koristi Pisma za svoje ciljeve. Uz stih koji smo već istaknuli u pisanju ovih studija, dodat ćemo još jedan; „Ne zanosite se različitim i tuđim naucima!“ (Heb.13:9a). Moramo razumjeti da Isusova osobnost ostaje konstantna kroz sva vremena i ne možemo mi Njega ugurati u doktrine koje nisu usklađene sa Njegovim karakterom.

Započnimo sa lekcijom koja će nam pružiti Biblijsko upozorenje o onima koji su daleko zastranili u njihovim konceptima o Kristu. Zato, prije nego objavimo istinske vrline Kristove, pokušat ćemo vidjeti, Biblijski, kako da izbjegnemo određene opasnosti i kako da detektiramo varalice.

1. KRIST KOJI NIJE VJEČNO ISTI

ISTINA JE NEUGODNA

Od svih Božjih osobina i od svih osobina Evanđelja, koja je nama najteža za prihvatiti? Meni se čini da je bez ikakve sumnje „istina“ najproblematičnija za nas. Razmatrajući sve što Radosna Vest ima za ponuditi, naći ćemo da je veliki deo za nas jako poželjan i privlačan. Iz tih razloga mnoštvo je uvek željelo da se približi Isusu i Njegovim Apostolima. Danas postoji cijelo mnoštvo koji žele da ih se ubraja među Kršćane, onako kako njima to odgovara, ili barem, žele nositi tu oznaku „kršćanin“. Uistinu su rijetke osobe koje ne žele voljeti ili biti voljene. Koje neće izabrati mir umjesto straha, radost umjesto tuge? Ljudi tragaju za vjerom da bi izbjegli nepovjerenje, tragaju za nadom da bi izbjegli depresiju. Općenito govoreći, ljudi će podržati pravednost, čak će je zahtijevati – ali „istina“ je element koji nas uznemirava i ćini da se osjećamo nelagodno. Međutim, bez pojasa istine kao središnjeg dijela čitavog Kršćanskog oklopa, sve ostaje labavo i brzo spada na zemlju.

Kroz vjekove, oni koji su branili istinu morali su se boriti protiv prevarene većine. Reformatori su radije izabrali smrt nego da zaniječu ili da se odreknu istine koja im je bila otkrivena. Za njih, bila je to neuporediva i neprocenjiva vrednost.

Isusova služba je bila bitka za odbranu istine. Na Pilatovo pitanje; Ti si dakle kralj? (Ivan 18:37), Isus odgovara; Ti kažeš da sam ja kralj. Ja sam se zbog toga rodio i zbog toga došao na svijet da svjedočim za istinu. Kako da tumačimo ovu izjavu, bez da zaključimo da je On proglasio Sebe Kraljem Istine? Čini se da je istinski Kralj itekako zaokupljen i zabrinut time da Njegov narod zna, prihvata i hoda u okruženju istine.

Isus je dodao; „Svaki koji je od istine sluša moj glas.“ Onaj koji vrednuje i čini osobine istine je isti onaj koji dolazi Osobi koja jeste Istina. S vremena na vrijeme ja sam čuo i suprotne tvrdnje. Neki se usude reći, da iako su oni sami poprilične neznalice o vječnoj istini koja je otkrivena u Pismima, oni se nalaze u Onom koji je rekao „Ja sam istina.“ i zbog toga oni govore; „Istina je osoba, a ne doktrina. Ako smo mi u Isusu, onda je nebitno što smo neznalice u Biblijskom naučavanju.“ Ova tvrdnja ne samo da je posljedica jedne jako loše informisane logike već proturječi izjavi koju je Isus rekao Pilatu. U jedno budite sigurni; ukoliko odbacujemo istinu, odbacujemo Isusa. U Ivanu 3:21, On kaže; „…onaj ko čini istinu dolazi k svijetlu…“

Riječ Božja je istina i u njoj nema laži. Isus je suštinski vezan za Njegovu Riječ, ujedinjen sa njom do tačke da to nije moguće razdvojiti; Njega od Riječi. Tražiti Riječ bez da se naš život okrene ka Isusu; to je kao da neko treba hirurški zahvat, ali vjeruje da je dovoljno da pročita knjigu o hirurgiji, bez da se obavi sami zahvat. Ili s druge strane; namjeravati doći ka Isusu bez da nas pritom vodi Njegova Riječ je kao da pokušavamo doći na nepoznato odredište bez ikakve mape ili kompasa. Čitava Njegova osobnost stoji u Njegovoj objavi, a kada On izgovara riječ, to više nisu slova i slogovi već punina života i vječna vrijednost; „Riječi koje sam vam govorio jesu duh i jesu život.“ (Ivan 6:63).

Pavle je u 1.Kor.3:11 učinio da razumijemo da je Isus jedini temelj na kojem crkva(ili bilo koji njen član) može i treba biti sagrađena. Međutim sam Isus nas u Mateju 7:24 uči da gradimo na Njegovoj Riječi. On ustrajava u tome da shvatimo, da svaki onaj koji to čini, može biti siguran da njegova kuća, to jest njegov život, neće pasti i neće biti uništen. Stoga, u ovome trebamo uvidjeti jedinstvo Riječi i Osobe. Možemo zaključiti da nije moguće ne poznavati Riječ, i u isto vrijeme poznavati Isusa, ili da gradimo na Njegovoj Riječi bez da sam Isus radi u nama. Njega i Njegovu Riječ nije moguće razdvojiti.

Uglavnom, posao onoga koji služi u božanskim, nebeskim stvarima, ne može biti da ohrabri ili da probudi i pokrene emocije u onima koji ga slušaju, već on svoje slušatelje mora uputiti i podučiti u istini Riječi Isusove. Razlog leži u tome što samo primanje istine, a ne primanje ohrabrenja ili osećaja, može osloboditi zlo i prevareno srce: „Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“ (Ivan 8:32). Istinski sluga mora sa sobom nositi Bibliju, u ruci ili u umu, ali ono najvažnije je, da je nosi u srcu. Isto tako je neophodno da takav ima pomazanje Duha Svetog, kako bi mogao srcima davati ono što je duhovno i natprirodno. Duh je Autor, koji je izvorno nadahnuo pisce Pisama i samo On može nadahnuti onog koji govori kao i one koji ga slušaju.

KAKO BI SMO TREBALI PREDSTAVLJATI OSOBU ISUSA

Kroz sva četiri Evanđelja vidimo pisce kako predstavljaju Isusa iz Nazareta kao obećanog Hrista iz Starog Zavjeta. Iznova i iznova, kada Ga citiraju ili kada izvještavaju o Njegovim djelima kažu nešto poput, „da bi se ispunilo ono što je zapisano…“ Da bi smo dali neke primjere, trebamo samo pogledati u Evanđelje po Jovanu, poglavlje 19, gde opisuje raspeće: „Rekoše jedan drugome; Ne derimo je, nego bacimo kocku za nju, pa čija bude; da se ispuni Pismo koje kaže; razdijeliše među sobom haljine moje i za odeću moju baciše kocku“ (stih 24). „Nakon toga Isus, kako je znao da je sve već svršeno, reče da bi se ispunilo Pismo; Žedan sam!“ (stih 28). „Jer ovo se dogodi da se ispuni Pismo; Nijedna mu se kost neće slomiti.“ Pisac ovog Evanđelja želi biti siguran da će onaj koji čita verovati u istinskog Hrista, koji je već otprije prorokovan, kroz živo i natprirodno nadahnuće Duha.

Isus, govoreći o Sebi, čini to isto. Nakon uskrsnuća, čitamo u Luki 24:25-27 da je bio u društvu dva čoveka na putu za Emaus, a oni Ga nisu mogli prepoznati. Tada im je Isus počeo pričati o Sebi, govoreći im o svemu što se odnosi na Njega u Mojsijevom Petoknjižju, počevši od Postanka. Jednog za drugim, citirao je proroke i ono što su zapisali o Njemu. Isus je želeo da Ga ovi ljudi poznaju i prepoznaju u skladu sa Pismima i kroz Pisma.

Pavle je napisao Galaćanima, koji su došli do tačke da počnu napuštati Evanđelje kako bi prihvatili legalističku doktrinu koja je svoje poreklo vukla iz Jeruzalema; „Ali i kad bi smo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao Evanđelje mimo onog koje vam navijestismo, neka je proklet!“ (Gal.1:8). Dozvolio je ovdje mogućnost da on sam, po drugi put ode u Galaciju, i da propovjeda neko drugo Evanđelje. U čemu je razlika i kako Pavao može biti tako siguran da je prvi put propovjedao istinsko Evanđelje? Temelj njegovog pouzdanja se ne nalazi u njemu samom, već u Riječi Božjoj koju je on sa toliko pažnje predstavljao. Da bi smo potvrdili ovo, otići ćemo u knjigu Dela da vidimo koliko je napora i bola stajalo Pavla da svoju poruku stavi usred Pisama, a u njegovo vreme, to je značilo Stari Zavet.

Na samom početku svog misionarskog rada nalazimo Pavla i Barnabu u Pizidiji, kako daju jednu lekciju iz povijesti, koja je puna odlomaka citiranih iz Biblije. I tako:“…skupi se gotovo sav grad da čuje Riječ Božju“ (Dela13:44). Već su mnogi koji su slušali bili pagani:“A Riječ se Gospodnja pronosila po svoj onoj pokrajini.“(stih 49). U Filipima Gospod se uselio u jednog tamničara:“I progovoriše Riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.“ (16:32). U Solunu, Pavle; „razlagao je i dokazivao kako je trebalo da Hrist pretrpi i uskrsne od mrtvih i da je taj Hrist, Isus kojeg vam ja navješćujem.“ (17:3).

Pavlov pristup se nije promenio ni u Bereji i on prvo govori u sinagogi. „Ovi pak bijahu plemenitiji od onih u Solunu. Oni primiše Riječ sa svom spremnošću, te su danomice istraživali Pisma, je li to tako. Stoga, mnogi od njih uzvjerovaše, nemalo uglednih grčkih i žena i muževa. No, kad su Jevreji iz Soluna doznali da je Pavao i u Bereji navijestio Riječ Božju dođoše te i onde uskomešaše mnoštvo.“ (17:11-13). Hajde da obratimo posebnu pažnju na Berejce. Kako nisu željeli imati bilo šta utemeljeno samo na riječi čoveka, provjeravali su sve što je Pavle rekao kroz Pisma. Činjenica da se oni nisu željeli pouzdati u Pavlovu ličnost nije uvredila Pavla. To je u stvari i bio njegov cilj. On je želio predstaviti Riječ na takav način da ljudi mogu svoje pouzdanje staviti u nju. Na ovaj način, Pavle je mogao biti siguran da doktrina koju im je predstavio nije neka lična ideologija, već volja i obećanje predodređeni od Boga. Ako bi bilo gde ponovno došao bez ovakvog opreza, objavljujući neko otkrivenje koje se ne nalazi u Pismima, sam na sebe bi navukao prokletstvo.

Pretpostavimo da je Pavao po drugi put otišao u Galaciju sa jednim arogantnim samopouzdanjem, razmišljajući kako njemu nije više važno da svoja podučavanja podupre sa učenjem iz Pisama. Pretpostavimo, da je posle toliko uspeha i toliko iskustva, počeo objavljivati da Bog sada govori direktno kroz njegova usta. I baš to se dogodilo tolikim lažnim učiteljima koji su od tada ustali, i koji su objavljivali sebe kao glasnogovornike Božje. Pavao je upozorio Galaćane, da, ukoliko se to dogodi sa njim, treba da ga gledaju kao čovjeka koji je pod prokletstvom Božjim. Tada ne bi trebali obratiti pažnju na njega niti na njegovo podučavanje.

Jednako tako, neophodno je da budemo sigurni da mi predstavljamo Isusa na Biblijski način, posebno u ovim našim danima, u kojima nam je dopalo živjeti. Kada su mu učenici prišli i kada je On započeo da im govori proroštva o posljednjim vremenima, Isus je prvo stavio naglasak na raznovrsna i jaka zavođenja, prevare. „Pazite da vas tko ne zavede! Jer mnogi će (ne malo njih) doći u Moje ime govoreći Ja sam Hrist i mnoge će (ne malo njih) zavesti…ustat će mnogi (ne malo njih) lažni proroci i mnoge će (ne malo njih) zavesti…Jer ustat će lažni kristi i lažni proroci i izvodit će velike znake i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabranike. Eto, prorekao sam vam.“ (Mat.24:4-5,11,24-25).

Apostol Jovan nas je upozorio,“Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izašli u svijet.“ (1.Jov.4:1). On nam pomaže da razumijemo da iza lažnih proroka stoje zli duhovi, i poput lažnih proroka, svako može biti zaveden i prevaren da poveruje takvim duhovima. oni zavode kroz snove, vizije, lična otkrivenja, kao i kroz olaka i pogrešna tumačenja Biblije.

Pavle prepoznaje mogućnost da se propoveda o Isusu, da se koristi Njegovo ime, i da se u isto vreme priča o nekoj drugoj osobi koja nije Isus iz Biblije: „No bojim se da se – kao što zmija zavede Evu svojim lukavstvom – tako ne pokvare misli vaše i odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu. Jer ako onaj koji dolazi propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovjedali (onog koji nije usklađen sa Pismima), ili ako primate drugog duha, kojega niste primili; ili drugo Evanđelje koje niste prihvatili – dobro ste podnosili. (2.Kor.11:3-4).

Pavao predaje jedno proroštvo Timoteju koje se tiće poslednjih dana i kaže da će nastati opasna vremena u kojima će ljudi koji se pretvaraju da su hrišćani imati „…obličje pobožnosti, ali su se odrekli njezine sile“ (2.Tim.3:5). Istinsko Evanđelje, u kojem god vremenu i prostoru da se objavljuje, nastavlja da bude;“Božja sila za spasenje svakome koji veruje.“ (Rim.1:16). Na bilo kojem mestu i u bilo koje vreme, kada se istinsko Evanđelje predstavlja, ljudi koji ga prime biti će promenjeni i čuvani sa moći istog tog Evanđelja. „Zato, ako je tko u Hristu, novi je stvor. Staro prođe, gle, nasta novo sve.“ (2.Kor.5:17).

Psalmista je napisao ove riječi, govoreći od Boga: „To sve si činio, a ja sam šutio; zacijelo si mislio da sam kao ti. Ukorit ću te (u vezi sa tim) i stavit ću ti sve ti pred oči.“ (Psalam 50:21). Nije teško proizvesti Boga koji je baš poput nas, koji vidi i razumije stvari onako kako ih mi vidimo i razumemo i nastavljamo sa njim, a on nas niti ne ispravlja, niti nas kori. Na taj način, možemo opravdati sami sebe i u isto vreme zadovoljiti naše strasti i požude. Međutim, u stihu koji sledi u ovom Psalmu, Gospod upozorava da niko neće spasiti, kada On odluči rastrgati. Pavao je potpuno jasan; „je li Hrist služnik greha? Nipošto!“ (Gal.2:17).

Za velikog Škotlanđanina i misionara u Izraelu, Robert Murray McCheyne-a, koji je umro u tridesetoj godini života, rečeno je; „njegovo duboko poznavanje ljudskog srca udruženo sa njegovom revnošću, učinili su da se on uglavnom skoncentriše jako duboko i predano na teme koje će pomoći grešniku da razotkrije svoju krivicu, kao i na dokaze preobraženja, mnogo više nego na „dobru vijest“. Bez izuzetka se slažu da se radi o jednom od najučinkovitijih i najvažnijih evangelističkih slugu u povijesti. Prvo su tretirali sa prevarnošću greha, pre nego se predstavi Evanđelje. Kakva to oholost čini da mi mislimo da znamo bolje?

Netko mi je jednom rekao,“Kada sam primio Hrista, radovao sam se što mi je oprošteno, ali nisam imao nikakav koncept o Njemu kao o mom Kralju“. Sa ovim rečima, pokazao mi je jedno pogrešno primljeno Evanđelje, koje će tog čoveka kroz vreme uništiti. Ja pretpostavljam da neki; iako pevaju o njemu sa čvrsto zatvorenim očima i anđeoskim licima, govore o ljubljenom Hristu iz celog srca; u stvari propovedaju drugog Isusa, izmišljenog kao mešavinu delova iz Pisama, ličnih „otkrivenja“, i jako puno ljudske mašte.

Pre mnogo godina, čuo sam mladog vernika kako sa ohološću i nepoštovanjem govori o veteranima vere, jer on nije imao toliko vremena da proučava Bibliju jer je „prezaposlen u poslovima Božjim“. Ista ta osoba završila je svoj život poražena i uništena. Ponekad, moramo čekati godine da bi smo vidjeli katastrofalne rezultate pogrešno primenjene vere. Međutim, budite sigurni, vreme će pokazati da takva osoba, vrlo verovatno, nikada nije ni bila regenerisana niti dovedena Hristu iz Biblije, već nekoj izmišljotini, koju je proizvelo srce koje je; „…prevarno više od svega, i podlo je ono; tko da ga pronikne?“ (Jer.17:9). Postoji opasnost za jadne grešnike, da tražeči olakšanje, upadnu u prevaru nečistih duhova, koji će nahraniti njihovo neregenerisano srce i to tako da; „…i bude poslednje stanje onog čoveka gore od prvotnoga…“ (Mat.12:45). U ovim modernim vremenima, uobičajeno je da se Hrist predstavlja kao neko ko se lagano uljulja sa dnevnim trendovima, ali to nije Hrist, koji je isti jučer, danas i zauvek.

Prijevod i obrada: Branko Gotovac 2016.