Tražite Kraljevstvo Božje
Krećem sa objavljivanjem materijala – tri biblijske studije Lowell Brueckner-a objavljene zajedno kao knjiga pod nazivom “Tražite Kraljevstvo Nebesko.” Imao sam privilegij da više puta slušam uživo Lowell-ove propovijedi i uvijek je to bilo snažno iskustvo koje je donosilo nove i drugačije uvide u moj duhovni život. Prve prevodilačke radove, prva traženja izvan denominacijskih okvira moje crkve, Bog je uopravo preko tog čovjeka podstakao u mom srcu i u mom životu. Iako sam svjestan da postoje razlike u načinu na koji razumijemo Riječ (ne suštinske), Lowell je osoba koju je Gospod snažno koristio u mom životu i od sveg srca vam preporučam da se približite tom čovjeku Božjem (on sam mnogo piše i objavluje).
Autor web stranice: Branko Gotovac
24 »Nitko ne može služiti dvojici gospodara; jer, ili će jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će se jednoga držati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
25 »Zbog toga vam kažem: Ne brinite se za svoj život, što ćete jesti i što ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se odjenuti. Nije li život više od jela, i tijelo od ruha?
26 Pogledajte ptice nebeske: ne siju niti žanju, niti sabiru u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Niste li vi mnogo vrjedniji od njih?
27 A tko od vas brinući se može stasu svojemu dodati jedan lakat?
28 I za ruho, što se brinete? Promotrite ljiljane poljske kako rastu: ne muče se niti predu.
29 A kažem vam: ni Salomon se u svoj slavi svojoj ne zaogrnu kao jedan od njih.
30 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?
31 Ne brinite se dakle govoreći: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Čime ćemo se zaogrnuti?’
32 Jer sve to traže pogani. Ta zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.
33 Već tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a ovo će vam se sve nadodati.
34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra, jer sutra će se brinuti za svoje. Dosta je svakomu danu zloće njegove.«
(Matej 6:24-34)
Lowell Brueckner – UVOD U TRI STUDIJA
U samo jedno poslepodne Isus je Samarijanki dao otkrivenje tri neizmerne istine koje se tiću Hrišćanstva.
Prvo, učinio je da razume da je način da se Bogu Ocu da slava taj da Ga se obožava u duhu i istini. Obožavanje zahteva ova dva neophodna sastojka: Istinski obožavatelji obožavaće Boga u duhu i istini; jer takve klanjatelje Bog traži. Bog je Duh, i oni koji Ga obožavaju, moraju Ga obožavati u duhu i istini (Jovan 4:23-24).
A zatim je ta žena primila otkrivenje iznad svakog otkrivenja; to je otkrivenje koje u potpunosti preobražava živote i uvodi nas u potpuno novo područje življenja. Pokazano joj je da je On, kojeg je lično srela toga dana, obećani Mesija, večni Hristos. Ona je ispovedila svoje uverenje da je On, Onaj koji može da poduči nju i svakog drugog sve što treba da zna o Carstvu Božijem: Reče mu žena: Znam da dolazi Mesija koji se zove Hristos, kad On dođe sve će nam objaviti. Reče joj Isus; Ja sam koji ti govorim. Svaka osoba koja traži svrhu svog postojanja trebalo bi da iskusi ono šta je ta žena iskusila tog dana.
Ovde, stoga, nalazimo tri izuzetno važna područja koja moramo tražiti, a koja su suštinski vezana za Carstvo Božije:
1) Moramo tražiti Onoga koji je Car nad ovim Carstvom, Hrista, Mesiju
2) Moramo tražiti istinu koja upravlja Carstvom
3) Moramo tražiti sposobnost, da opšte možemo hodati i funkcionisati unutar Carstva, od Njegovog Duha.
Očigledno, postoji neograničen univerzum materijala za otkrivanje o svakoj od ove tri teme, ali zadovoljit ćemo se da sa ovom malom knjižicom otkrijemo nekoliko primeraka duhovnih dragulja. Nadam se da će se oni pokazati vrednim i nadahnutim za one koji će ući u Biblijski rudnik da uživaju u njemu zajedno sa mnom.
Kada je Isus rekao: Tražite pre svega Njegovo Carstvo i Njegovu pravednost, (Matej 6:33 i Luka 12:31), On nam je predstavio temu koja se ne odnosi samo na Hrišćane, već se radi o temeljnom principu ljudskog postojanja opšte. U ovoj zapovesti nalazi se sam smisao života. To je temeljno, suštinski; ovo nije predlog, opcija ili savet. Neprihvatljiva alternativa je da budemo ostavljeni i prepušteni svojim sopstvenim putevima. Istorija ljudske rase koju možemo da vidimo odraženu i u sadašnjem trenutku; ono što čitamo i vidimo u štampi, sve to potvrđuje činjenicu o urušavanju civilizacije, a jednako je vidljivo i u urušavanju pojedinačnih sudbina, a sve je to rezultat ne traženja Carstva Nebeskog pre svega ostalog.
Očigledno je da Hrišćanin ne može očekivati da postigne dobre rezultate u svom duhovnom hodanju ukoliko ne prihvati i ne ispunjava predano ovu zapovest Hristovu. Ukoliko ne posluša; takav će hodati u skladu sa svojim vlastitim egom, pouzdavajući se u sebe u životnim potrebama i ispunjavajući želje svoje vlastite volje.
Isus nas podučava u Usporedbi o Sejaču da onaj koji je zaokupljen brigama i bogatstvima (Matej 13:22), željama (Marko 4:19) i užicima ovog života (Luka 8:14), neće doneti plod za Boga. Kada takav otpočne da traži, pre svega ostalog, Carstvo Božije kao temeljnu svrhu i cilj života, ulazi u jednu atmosferu vere, pouzdaje se u Njega za sve i svaku svoju ljudsku potrebu, a on sam se potpuno usredsređuje na ono što je Božansko i večno.
Unatoč tome, postoji čitav jedan svet hrišćana gotovo u potpunosti preokupiranih svojim dnevnim potrebama i planovima za budućnost, planovima koji su začeti u njihovim vlastitim srcima. Za njih, duhovni život jeste leškarenje i opuštajuća aktivnost rezervisana za njihovo slobodno vreme, a sastoji se od nekoliko sati nedeljom i možda koji sat neko veče radnog dana. To je za njih vreme koje preostane kada se pobrinu za potrebnu hranu, za odeću, i vreme nakon što su se već pobrinuli za svoju budućnost kao i za budućnost svoje dece. Da li su ti ljudi uistinu Hrišćani? Tako oni sebe nazivaju, zajedno sa takvim načinom života. Meni izgleda da se ti ljudi opšte ne razlikuju od ljudi iz Nojevog vremena, koji su: jeli, pili, ženili se i udavali, ili od onih iz Lotovog vremena koji su: jeli, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.
Stari Zavet nam kaže da su namere ljudskog srca bile u potpunosti i bez prestanka zle u danima Noje. Mislim da nema potrebe da pišem o perverzijama i nasilništvu Sodome u danima Lota, jer bi trebalo da su nam poznate te priče. Međutim, kada Isus upoređuje te dve situacije sa poslednjim danima, On ne pominje zlo i perverziju, već određene normalne okolnosti u kojima su ti ljudi ustrajali do kraja. Nadprosečno zlo nije pomenuto ni u Jezekilju, gde Gospod kaže da je greh Sodome bio; ponos, izobilje hleba i obilje spokoja (Jezekilj 16:49).
Isus je rekao da pred potop, ljudi u danima Noje, ništa nisu znali (Matej 24:39). Daje nam naslutiti da nisu bili otvoreni da prime Reč Božiju, stoga nisu razumeli, nisu znali. Kao što možemo videti u Usporedbi o Sejaču brige života, što će reći, potpuno ispravne i neophodne stvari, nalaze se u istoj kategoriji sa prevarnim bogatstvima, užicima ovog sveta i raznim požudama. Sve te stvari uguše Reč i ona ne donese plod.
Tokom poslednje predsedničke kampanje u Sjedinjenim Državama, društvo je, kao šta se to ustalom i očekuje, bilo jako zaokupljeno finansijskom krizom. Isus je rekao: Sve to traže Pagani ovog sveta (Luka 12:30). Međutim, kada su reporteri ulazili u Hrišćanske crkve, bilo je uznemirujuće čuti da su članovi tih crkava izražavali istu teskobu i iste brige kao i neverujuči svet. U mnogo slučajeva, uopšte nije bilo razlike u razmišljanju crkvenog članstva i razmišljanja ovog sveta.
UZROCI I POSLEDICE
Ako odemo u Rimljane 1, videćemo kako Pavle tri puta uzastopce govori o temeljnom uzroku čovekovog najvećeg problema i potom navodi posledicu toga. U stihu 21, imamo uzrok: Jer premda upoznaše Boga, ne proslaviše Ga kao Boga. Ti ljudi nisu bili ateisti. Ne, ne, nikako! Kaže da su poznavali Boga, ali odrekli su mu mesto koje zaslužuje kao Stvoritelj sveta. U stihu 24, reč zato naglašava posledicu, rezultat toga: Zato ih Bog u požudama srca njihovih i predade nečistoti. Prepustio ih je njihovim vlastitim stvarima. Ponovno, u stihu 25 uzrok: istinu Božiju su zamenili lažju te štovali i služili stvorenje umesto Stvoritelja, pa u stihu 26 posledica: Zbog toga ih Bog predade sramotnim strastima I na kraju, stih 28; „I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljalu umu…“ . Nevaljalost, izopačenost, je posljedica ne davanja Bogu mjesta koje mu pripada i koje zaslužuje u našim životima!
BRAK
Isus je rekao da su se ljudi u danima Noe ženili i udavali. Molim vas da zajedno sa mnom otvorite Postanak 2:18,21,22, tako da možemo pogledati Božju volju za brak. Nakon što je Bog pogledao na sve što je stvorio, Gospod je objavio da je sve dobro, ali jedna stvar, rekao je, nije potpuna. On kaže; „Nije dobro da čovjek bude sam“ . Onda je Bog izveo hirurški zahvat na čovjeku, čak je i anestezija bila tu; „Gospod Bog pusti dubok san na čovjeka…i uze jedno od njegovih rebara.“ Zapamtite dobro i imajte uvijek to na umu, da Bog nikada ne uzme nešto od nas bez da nam namjerava dati nešto bolje. Od rebra je oblikovao ženu i „dovede je čovjeku“ . Nije bilo potrebe da Adam traži ženu. Prije nego je ta misao mogla proći kroz Adamov um, prije nego je Eva bila stvorena, On je planirao najbolje za njih oboje. To je bio plan Božji, ne Adamov, a Njegovi planovi su uvijek ispravni i mudri.
Od ove idealne situacije, sa Gospodom u potpunoj kontroli nad ljudskim poslovima, pođimo u Postanak 6 da bi vidjeli vrstu braka o kojoj je Isus govorio, a koja je bila faktor koji je doprineo potopu; „sinovi Božji zagledaše se u kćeri ljudske – ta bijahu one pristale – te ih uzimahu sebi za žene, kako su koju izabrali. Ovdje vidimo sam korijen grijeha o kojem Pavao piše u Rimljanima 1. Uzdizali su stvorenje, a ignorisali su volju Stvoritelja. Birali su za sebe, neovisno o volji Božjoj i to je bilo fatalno za ljudski rod. Tek rođenjem Noe i potop koji je uslijedio odnio je težinu kletve nad ljudskim rodom, i uistinu, spasio ga od samo-uništenja; „I (Lameh) mu nadjenu ime Noa govoreći; Ovaj će nas tješiti u radu našem i naporu ruku naših zbog zemlje što je prokle Gospod.“ (Post.5:29).
PROKLETSTVO ŽIVLJENJA ZA SEBE
Nakon što je Adam pao u neposluh, Gospod je prokleo zemlju, iz koje je čovjek uzet, i ona je počela da rađa trnje i korov. Adam je postao duboko i teško savladan i potčinjen svojim vlastitim potrebama, radeći na zemlji dok ga smrt ne vrati u nju. Društvo je izgrađeno na ovom temelju, jer agrikultura je suštinski sastojak svakog drugog ljudskog posla. On je izgubio taj uzvišeni životni poziv, a to je da ugodi Bogu, i sada služi pod kletvom za svoje egoistično postojanje.
Slijedeča generacija nije prošla ništa bolje, jer Kain je u stvari nastavio tamo gdje je Adam ostavio. On je prinio Bogu žrtvu od svog rada na zemlji i to je bilo prokleto. Umjesto da živi za Boga, živio je da ispuni svoje vlastite potrebe, a Bogu je dao napojnicu od svog viška. Gospod je odbacio taj prinos, a ljubomorni Kain je ubio čovjeka, čovjeka koji je vjerom vidio duhovnu potrebu obnavljanja odnosa sa Bogom prinoseći krvnu žrtvu.
Objavljena je i dodatna kletva. Zemlja je već prokleta zbog Adamovog grijeha, ali sada je zemlja proklela Kaina zbog njegovog grijeha i stvari su krenule iz lošeg ka gorem. Zemlja je odbila da rađa, i tako je Kain napustio poljoprivredu i postao „…skitnica i bjegunac na zemlji…“ . Adam je bio čovjek koji je naporno radio, a njegov sin je postao propalica. E sad, recite mi, poslije svog ovog vremena, dali se išta promijenilo. Razmišljajte o korijenu problema. Očigledno je kroz povijest ljudske rase da se istina izražena u Rimljanima 1 ponavlja neprekidno. Čovjek zanemari Boga, posveti sebe služenju svojim vlastitim potrebama i slijedeća generacija postaju robovi strasti i bezvrijednog i lutajučeg života.
SPASENJE OD ROPSTVA SAMOM SEBI
Na sreću, nije ovo jedina priča koju ćemo promotriti. Bog ima svoj vječni plan koji će On bez ikakve sumnje nastaviti ispunjavati. Eva je rodila drugo dijete i svo rodoslovlje koje nešto znači ide kroz ovog nasljednika; Šet. Enoš je bio Šetov sin i nešto se predivno počelo događati; „Tada se počelo zazivati ime Gospodnje.“ ; ove riječi se često ponavljaju u Starom Zavjetu. Bilo je pojedinaca koji su prepoznali najveću potrebu, da žive život pod Božjim Gospodstvom.
Pred sam kraj Starog Zavjeta, Joel je dodao nešto znakovito ovoj staroj izreci (2:32) i to je citirao Petar u svojoj prvoj apostolskoj poruci i Pavao u samom srcu svog podučavanja o vjeri koja spašava; „I dogodit će se da će spašen biti svaki koji zazove ime Gospodnje.“ Ima izlaz od robovanja samom sebi, robovanja u koje nas je grijeh odveo. Ima bijeg iz smjera kretanja u kojem se kreće čitav svijet, ali to ide tako da se uđe u plan Božji. počima jako jednostavno, a opet počima izuzetno čvrsto i odlučno. Dolazi kroz vapaj iz dubine ljudskog srca, vapaj Njemu da zauzme mjesto koje mu pripada, i da nas spasi od grijeha i od nas samih.
Promotrit ćemo Kološane 1:13, da bi smo vidjeli kako Pavao izražava ovo spasenje; „On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina ljubavi svoje.“ E sad, kraljevstvo tame je nevidljivo, ono je duhovno kraljevstvo, baš kao i kraljevstvo svijetla. Znači, to je kraljevstvo koje moramo pronaći na duhovni način. Istine kraljevstva Isusa Krista su tajne. Jako su različite od principa koje smo živjeli svojim ljudskim iskustvom kroz naše živote, u ambijentu ovog svijeta. Zato, moramo kopati dok god ne stignemo do nama nepoznatih dubina da bi smo mogli vidjeti stvari onako kako ih Gospod vidi. Potrebna je potraga, i toj potrazi moramo dati največi prioritet.
Zatim, moramo obratiti najveću moguću pažnju da bi smo našli i sačuvali načine hodanja putevima Kraljevstva. U Evanđeljima, čitamo kako je Petar hodao po vodi. Valovi i vjetar privukli su njegovu pažnju i on je svoj pogled sklonio sa Isusa. Trenutna posljedica je bila da je počeo tonuti. Način hodanja u Isusovom kraljevstvu je natprirodan, a Biblija to zove „hodati u Duhu“. Ali da bi smo to činili, moramo izuti stare cipele sa naših nogu, one sa kojima smo naučili hodati u ovom svijetu, i doći u direktan kontakt sa Duhom Svetim. To koračanje nema nikakve sličnosti sa načinima koračanja u našem proteklom iskustvu; stoga to zahtijeva um u potpunosti usredotočen na nove stvari kraljevstva. Moramo tražiti kako da hodamo u Duhu i moramo posvetiti naše živote toj potrazi.
Sin je Kralj ovog kraljevstva, i da bi smo našli Njegovo Kraljevstvo, moramo prvo pronači Kralja. Možda ćemo morati saslušati neke koji će nam reći da se Bog nije izgubio, pa Ga zbog toga ne moramo tražiti, već smo se mi izgubili, pa je zato On taj koji mora da pronađe nas. To je naravno istina, ali poput mnogo drugih stvari koje su istinite, ta izjava ne sadrži cijelu istinu. To je samo jedan način da gledamo na stvar, ali to ne pokriva sve aspekte kojima nas Biblija podučava, a to svakako ne možemo ignorirati. Mi pred sobom imamo zapovijed, iz usta Isusa Krista, tražite kraljevstvo. Bilo bi besmisleno pronači kraljevstvo bez da pronađemo Kralja. Imamo i druge stihove, poput na primjer; „I tražit ćete me, i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ (Jer.29:13). Bog se nije izgubio, ali se sakrije i nikada neće biti pronađen u jednoj bezbrižnoj i površnoj potrazi. Nemojmo biti poput pet ludih djevica koje su svoju potragu prekasno otpočele!
Ako se ubrajate u mnoštvo Hrišćana današnjice koji se, iskreno govoreći, ne pokoravaju Isusovim zapovijedima u praktičnom svakodnevnom življenju, nadam se da ćete čitajući ovu knjigu uvidjeti potrebu da to učinite odmah i bez odlaganja. Ova potraga zahtijeva vaše potpuno posvećenje i predanje.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac 2016.
