Autor: Charles Caldwell Ryrie – Uvod u knjigu „Pregled Biblijske Doktrine“
Volim te BOŽE Utvrdo moja, Hridino moja, Tvrđavo moja, Spasitelj moj!
BOŽE moj u Tebe se uzdajem;
moj štit si Ti
i Snaga spasenja mog!
Varijacija na Psalam 18
Riječ dovoljno važna da se započne s njom
Ovo je knjiga o biblijskoj doktrini. Mogli bi pokušati da okolišamo i da je nazovemo nekim drugim imenom poput „Spoznaja Koja Ti je Potrebna“, ili „Istine za ovo Danas“. Ali zašto da to učinimo? Riječ doktrina savršeno je dobra riječ koja jednostavno znači „naučavanje“, a naučavanje još uvijek nije ozloglašeno (iako studiranje i proučavanje kao da ponekad jesu na zlu glasu). Hajde onda da nazovemo ovu knjigu stoga imenom koje označava ono šta ona jest – ovo je knjiga koja će ti pokušati pomoći da razumiješ što Biblija naučava.
Neki možda misle kako bi bilo potrebno da se unaprijed ispričaju zbog ovakve knjige. Pa ipak usuđujemo se reći, imamo knjige poput „Učenje Kantovo“ (što je samo drugi način da se kaže Kantova doktrina) ili Razmišljanja Charle Darwin-a (što je drugi način da se označi Darwinova doktrina).
Zašto da se ispričavamo što istražujemo naučavanje Knjige koja je bila tu davno prije Kanta ili Darwina, koja se nalazi u opticaju daleko više nego bilo koja druga knjiga, i koja će biti tu kada sve druge knjige prestanu da se štampaju?
Naše kolege i akademici ispravno razmišljaju da je važno držati predavanja iz psihologije, sociologije i opće naobrazbe na primjer, pa ipak, sva ta područja izučavanja su relativno nova u ljudskoj povijesti. Zbog čega bi onda bilo tko trebalo da osjeća nelagodu ili stid što proučava u biblijskom polju koje je izdržalo sve testove koje je vrijeme donijelo u svakom području podučavanja?
Je li to možda pokušaj da se studira nešto što će uskoro biti u potpunosti zastarjelo? Kao da se javljaju sumnje da je studiranje Biblije gubitak vremena budući je to knjiga kojoj je potreban ozbiljan update.
Osoba koja to vjeruje treba samo da ode u Izrael i da sluša vođe kako citiraju Bibliju i pokazuju kako se ti citati ispunjavaju kroz događaje koji se u toj zemlji odigravaju sada i danas.
Čak je i Readers’ Digest u Kolovozu 1966, odštampao članak pod imenom „Bezvremenski Uvid Biblije“. Upravo je čudesno otkrivati kako često i sa kojih sve neočekivanih strana i područja ljudi dolaze i vraćaju se proučavanju Biblije.
Studiranje Biblije je itekako suvremeno i od izuzetno je velike važnosti.
Ono važno što želim naglasiti sa naslovom ovog poglavlja je jednostavno sljedeće: Svatko ima nekakav temeljni autoritet koji postaje temelj načina na koji ta osoba razmišlja i djeluje.
Ponekad je taj temeljni autoritet kompleksan, jer je načinjen od više stvari; a ponekad su ljudi u neznanju o činjenici da opće imaju nešto poput temeljnog autoriteta. Ali svatko, bez izuzetka, ima takav temeljni autoritet. Navešćemo nekoliko primjera da bi smo to ilustrirali.
Čovjek koji veruje u neku ne-kršćansku religiju, poput hinduizma ili Islama, prihvaća podučavanja te religije, uključujući postojeće spise.
Ukoliko je on istinski učenik, on će tražiti da živi u skladu sa tim podučavanjima. On će, naravno, odbaciti u potpunosti kršćanstvo jednostavno zato šta je to učenje u potpunosti inkompatibilno sa onim što je on prihvatio kao svoj temeljni autoritet.
Osnovno načelo platforme ateizma je najjednostavnije rečeno da Bog ne postoji. Djelujući unutar ovog područja razmišljanja, ateist ne želi da zna za bilo kakvo otkrivenje od nekog transcedentnog bića, niti on pokušava da traži svoj kodeks ponašanja i morala u autoritetu koji dolazi izvana.
Ako je u krivu u svom temeljnom vjerovanju, čitav njegov doktrinalni sistem mora da bude promijenjen. I upravo to radi, vjeruje, jer ne može dokazati da Bog ne postoji.
Agnosticizam daje privid kako je ipak nešto više od samo malo popularnije forme ateizma. Umjesto smjelih postavki ateizma, poput navedene – Bog ne postoji, agnosticizam to malo ublažava tvrdeći da osoba ne može znati da li Bog postoji.
Ovo jednostavno uvjerenje je referentni okvir unutar kojeg agnostik djeluje i razmišlja. Još jednom, njegova cjelokupna teologija morala bi biti odbačena ako otvorimo mogućnost da se može znati postoji li Bog, ali, poput drugih, i agnostik vjeruje da to nije moguće znati.
Mi danas živimo u vremenu kada stvari baš i nisu crno-bijele, a sistemi teologije teško mogu da se upakuju svaka u svoju ladicu.
Na primjer, neortodoksni temelj autoriteta je Krist, i to zvuči jako dobro i ispravno dok ne započnemo sa istraživanjem koliko ta ideja uistinu jest suštinska. Bartian (a to je drugo ime za neortodoksne) kaže da je njemu autoritet Krist, ali ne i Biblija, jer je Biblija knjiga puna pogrešaka.
Ali, ako Biblija jest puna pogrešaka (a ona nam je istovremeno jedini izvor informacija o Kristu), kako onda da znamo da Krist posjeduje bilo kakav autoritet, osim onog kojeg mu mi proizvoljno pripišemo na temelju onog što vjerujemo ili razmišljamo?
Djelujući unutar ovakvog hibridnog metoda razmišljanja, Bartian hoda nekim svojim putem, propovijedajući pritom kao da je konzervativan, ali zapravo istovremeno vjerujući sve ono što liberalna teologija godinama podučava.
Autoritet liberalizma u religiji počiva na samom čovjeku, posebno na sposobnosti čovjeka da razmišlja i da racionalizira. Za liberalnog teologa Biblija je u potpunosti proizvod ljudskog razuma i stoga sadrži jedino ljudske misli o Bogu, o svijetu i o samom sebi.
Za njih je to povijest razvoja ljudskih religioznih uvjerenja, a ne poruka od nadnaravnog Boga koji je prodro izvana u ljudsku povijest.
Etika je iz istih razloga proizvod naših umova. Pa iako se mnogi liberali pridržavaju uzvišenih etičkih kodeksa koje su proizveli neki od najboljih umova u povijesti čovječanstva, ’čak i kodeksa kojeg je objavio taj plemeniti Isus’, osnovna pretpostavka liberalizma dopušta baš svakome da proizvede svoj vlastiti etički kodeks.
Zapravo, upravo to se dogodilo „Bog je mrtav“ teologiji. Pa iako neki od ovih „teologa“ i dalje učestvuju u „iskazivanju poštovanja“ prema Isusu, ljudi su ti, to jest grupe ljudi ili zajednice ljudi su ti koji određuju smjernice za etičko vladanje.
Oni uče da ako se Bog ponovo pojavi u mislima i životu čovječanstva, On će to učiniti tek nakon što ga neko vrijeme ostavimo da bude mrtav, prestanemo da pričamo o Njemu i da očekujemo da će kada se ponovo pojavi to biti pod nekom drugom oznakom, pod nekim obilježjem koje će ljudi osmisliti vremenom.
Stoga, liberalno gledajući, ljudski razum zauzima mjesto vrhovnog autoriteta u religiji. Kada se ovi moderni teološki sistemi združe sa vjerovanjem u evoluciju, a to se gotovo u pravilu dešava uvijek, humanistički temelj autoriteta postaje poprilično čvrst i otporan.
Unutar kršćanske sistematsko teološke orbite Rimokatolicizam, na primjer, vidi Rimokatoličku crkvu kao onu koja zauzima tron vrhovnog autoriteta. Svakako se propovijeda vjera u Bibliju, ali Biblija treba da se tumači, a to može, kažu oni – samo Rimokatolička crkva, koja tako postaje konačni autoritet, a njene objave postaju obvezujuće za sve njene pripadnike.
Evangelističko kršćanstvo temelj svog autoriteta pronalazi unutar okvira Božjeg otkrivenja. Možda vas iznenađuje što nisam rekao da ga pronalazi unutar Biblije?
Naravno da ga pronalazi i tamo, ali to je samo dio otkrivenja Božjeg. Bog nam je otkrio samog Sebe na različite načine i svi ti načini sačinjavaju okvir koji postaje temelj autoriteta za kršćanina.
Bog nam je otkrio Sebe kroz prirodu, kroz protok povijesti, kroz posebne događaje poput djela proviđenja, kroz čuda, kroz vizije koje su date prorocima, itd; ali, u pravilu, Bog otkriva Sebe u Kristu i u Bibliji.
Priroda nam kaže neke stvari o Bogu, ali to uistinu nije mnogo. Studiranje povijesti iz kršćanske perspektive izuzetno obogaćuje, ali to nije svrha ove knjige. Ono što znamo o Kristu dobili smo iz Biblije; stoga je studija Biblije nešto što obogaćuje više od svega i najvažnije je sredstvo po kojem kršćanin dolazi do poznanja svog temeljnog autoriteta koje jest otkrivenje Božje.
Primijetili smo do sada da temeljni autoritet svakog sistema kojeg smo preispitali uključuje popriličnu količini vjere. Znači da je za kršćanina potpuno u redu da kaže „ja vjerujem“.
Ovo nikako ne znači da osoba treba da odloži svoj um na policu dok se bavi proučavanjem učenja svoje vjere. Upravo suprotno od toga.
Podučavanja iz Biblije, iako jako jednostavna u svojim temeljnim postavkama, mogu postati izuzetno duboka, složena i itekako zahtjevna za intelekt. Ali, um uvijek treba da djeluje unutar okvira temeljnog autoriteta, a to je otkrivenje Božje koje je prvenstveno pohranjeno i sačuvano unutar Biblije.
Ako netko misli da kada prihvati Bibliju može da odmori mozak, takav bi trebao da zna da studija biblijske doktrine često zahtjeva poznavanje grčkog, hebrejskog i još nekih semitskih jezika, teološko promišljanje svih velikih doktrina i učitelja doktrina kroz povijest, ponešto suvremene teološke misli, poznavanje povijesti crkve i još nekoliko dodatnih tema koje proširuju do sada rečeno.
I ako takav krene kroz svu tu spoznaju i počne da napreduje u njoj, počet će razumijeti da Bog ne sužava i ne ograničava njegovo razmišljanje, već će umjesto toga pred njim početi da se otvaraju potpuno nova područja razmišljanja za koja prije nije znao ni da postoje.
Nužno će se promeniti i njegova perspektiva i sve to će mu dati pogled na svijet oko sebe koji će po prvi put početi da ima smisla.
Ukoliko ovo čita netko tko ima sumnje u djelovanje unutar ovako uspostavljenog okvira autoriteta, zašto da ipak ne nastavi da čita i da proučava. Zar ne bi bilo fer dozvoliti Biliji da govori u svoje ime prije nego stvorimo svoje predrasude u vezi sa njom?
Sud ne može biti donesen sa iskrenošću znanstvenika ukoliko se prvo ne saslušaju dokazi. Dakle, ako vaš temelj autoriteta još nije do kraja oblikovan, zašto ne pogledati što to Biblija ima da kaže o sebi?
Prije nego uđete u ove studije evo jedna riječ ohrabrenja: Bog hoće da ti razumiješ ono što Biblija uči.
Ovo ne znači da se sve Njegove istine mogu shvatiti i obuhvatiti odjednom, na prvo čitanje, čak niti u cijelom našem životnom vijeku, ali svakako znači da ćeš naučiti jako puno.
Bog koristi jezik za koji hoće da ga razumijemo jednostavno i uobičajeno, baš kao i riječi koje upravo čitate.
Dakle, pristupite im tako i pretpostavite da Gospod kaže upravo ono što misli. Kada iskrsne problem, pročitajte ponovo i sjetite se da je Bog obećao da će i Duh Sveti pomoći da mi razumijemo Njegovu istinu:
No kada dođe on, Duh istine, upućivat će vas u svu istinu, jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje i objavljivati vam ono što dolazi.
(Ivan 16:13);
A mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga, da bismo znali što nam je Bog podario.
(I Korinćanima 2:12).
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2026.