KNJIGA: ZAŠTO PROBUĐENJE KASNI?
Predstavljamo vam Leonard Ravenhill-a. I to kroz predgovor njegovoj knjizi koji je napisao David Wilkerson.
Odmah potom prilažemo i drugo poglavlje upravo te knjige.
PREDGOVOR: DAVID WILKERSON
Leonard Ravenhill piše snagom i pomazanjem John Wesley-a. Nemoguće je čitati njegova djela i ostati nedirnut i nepredan. Voljet ćete ga ili mrziti jer ono što govori dira u srž onoga što jesmo. Samo je nekolicina ljudi u našoj generaciji pozvano da budu proroci koji nadziru crkvu i svećenstvo Božje. Ovo nadziranje Duha način je Duha Svetoga da Njegov dom i svećenstvo održi svetim i učinkovitim.
Čitajte između redaka mnogo njegove vlastite patnje, preispitivanja duše i posvećenja. Čak i kada mora biti negativan, to čini na pozitivan način s jednim ciljem – da se odabrane posude odvoje za svetost.
Knjige koje snažno udaraju poput ove rijetko se nađu na popisu bestselera, ali nose pečat i odobrenje Božjeg Duha Svetoga. Ako namjeravate pročitati ovu knjigu, budite spremni završiti na koljenima.
Leonard Ravenhill
MOLITVA ZAHVAĆA VJEČNOST
POGLAVLJE 2
Nijedan čovjek nije veći od svog molitvenog života. Pastor koji ne moli igra se kršćanstva; narod koji ne moli zastranjuje. Propovjedaonica može biti izlog za pokazivanje vlastitih talenata; molitvena soba nevidljiva je očima ovog svijeta.
Koliko god Crkva danas bila pogođena siromaštvom u mnogim stvarima, najviše je pogođena upravo ovdje, u segmentu molitve.
Imamo mnogo onih koji organiziraju stvari, ali jako malo onih koji u molitvi prolaze agoniju nad tim istim stvarima;
mnogo onih koji se igraju kršćanstva i onih koji redovno uplaćuju, ali malo molitelja;
mnogo onih koji pjevaju o Riječi, malo onih koji istinski ovise o Riječi;
mnogo pastora, malo onih koji se hrvaju sa Bogom;
mnogo strahova, malo suza;
mnogo mode, malo strasti;
mnogo uplitanja, malo zagovornika;
mnogo pisaca, ali malo istinskih ratnika.
Ako smo neuspješni u području molitve, neuspješni smo svuda i u svemu.
Dva preduvjeta za uspješan kršćanski život su vizija i strast, a oboje se rađa i održava molitvom. Služba propovijedanja dostupna je malo kome; služba molitve – najviša služba od svih ljudskih službi – dostupna je svima.
Duhovni adolescenti kažu: “Neću ići večeras, to je samo molitveni sastanak.”
Moguće je da Sotona nema puno razloga bojati se većine propovijedanja. Ipak, njegova iskustva kroz povijest bolno ga podsjećaju da treba okupiti svu svoju vojsku demona kako bi se borio protiv naroda Božjeg koji se moli.
Suvremeni kršćani malo znaju o „svezivanju i odriješavanju“, iako je teret predan nama – „Što god svežete…“. Jeste li išta od ovoga učinili u posljednje vrijeme?
Bog nije rasipnik sa svojom moći; ali da bismo bili puno za Boga, moramo biti puno sa Bogom.
Ovaj svijet juri prema paklu brzinom koja naš najbrži avion čini da izgleda kao kornjača; no nažalost, malo nas se može sjetiti kada smo zadnji put propustili svoj san zbog noći probdjevene u čekanju na Boga za probuđenje koje će potresti svijet.
Naše suosjećanje ne može nas pokrenuti. Podižemo skele za sređivanje fasade, a mislimo da gradimo zgrade Božje. Današnje propovijedanje, sa svojim blijedim tumačenjem Božanskih istina, uzrokuje da brkamo ljudsko djelovanje i pomazanje Božje, komešanje za stvaranje i zveckanje za probuđenja.
Tajna molitve je moliti u tajnosti. Čovjek koji moli prestat će da griješi, a čovjek koji griješi prestat će da moli.
Osiromašeni smo i bankrotirani, ali nismo slomljeni, nismo čak ni pognuti. Molitva je duboko jednostavna i jednostavno duboka. „Molitva je najjednostavniji oblik govora koji čak i dječje usne mogu kušati“, a opet toliko je uzvišena da nadilazi sav govor i iscrpljuje čovjekov vokabular.
Rijeke gorućih i lijepo složenih riječi ne znače da je Bog impresioniran ili dirnut. Jedna od najdubljih starozavjetnih molitvi nije ispustila ni glasa – „Usne su joj se micale, ali glas joj se nije čuo.“
Ovdje ne trebaju lingvisti! Postoje „uzdisaji koji se ne mogu izreći.“ Jesmo li toliko ispod standarda novozavjetnog kršćanstva da ne poznajemo povijesnu vjeru naših otaca (s njezinim implikacijama i djelovanjem), već samo histeričnu vjeru naših suvremenih bližnjih?
Molitva je za vjernika ono što je kapital za poslovnog čovjeka. Može li itko poreći da je u modernom crkvenom uređenju glavni uzrok tjeskobe novac? Pa ipak, ono što najviše muči moderne crkve, najmanje je mučilo novozavjetnu Crkvu.
Naš je naglasak na plaćanju, njihov je bio na molitvi. Kad smo mi platili, mjesto je naše i koristimo ga; kad su se oni molili, mjesto se potresalo iz temelja!
Što se tiče novozavjetne, Duhom nadahnute, molitve koja trese pakao, koja razdire svijet, nikada toliko toga za učiniti nije ostavljeno od toliko ljudi tako malom broju istinskih Božjih ratnika molitve.
Za ovu vrstu molitve nema zamjene. Molimo – ili umiremo!
Ovo je link za treće poglavlje knjige – “Zašto Probuđenje Kasni?”
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2026.