Autor: Dr. Arnold G. Fruchtenbaum
Zar ne razaznajete ovu prispodobu? Pa kako ćete onda razumjeti sve ostale prispodobe?
(Marko 4:13)
Novi zavjet sadrži četiri vrste prispodoba.
Prva vrsta je usporedba ili komparacija. To je stilska figura kojom se nešto nepoznato objašnjava nečim poznatim na temelju sličnosti. U hrvatskom jeziku prepoznaje se po veznicima ‘kao’ ili ‘poput’.
Primjer za ovu vrstu prispodobe je: Šaljem vas kao ovce među vukove.
Druga vrsta prispodobe je ‘metafora’ ili na hrvatskom ‘skraćena usporedba’. Za razliku od obične usporedbe, skraćena usporedba izostavlja veznike ‘kao’ ili ‘poput’. Metafora izravno poistovjećuje dvije različite stvari na temelju zajedničke osobine.
Primjer za ovu vrstu prispodobe je: Ja sam vrata; Ja sam istinski trs. Jasno nam je da Isus nije postao vrata ili trs dok je izgovarao ove rečenice.
Treća vrsta prispodobe je upravo ‘prispodoba’ ili ‘produžena usporedba’. U ovom slučaju imamo sliku koja se detaljno razvija kroz jednu ili više rečenica.
Primjer za ovu vrstu prispodobe je: … nalik je kvascu koji žena uzme i zamijesi u tri mjere brašna dok se sve ne nakvasa. To je nešto što su žene u tom vremenu radile gotovo svakodnevno. Dakle, slika iz svakodnevnog života.
Četvrto, ‘prispodoba u obliku priče’ prenosi istinu iz konkretnog događaja temeljenog na onome što se doista zbilo. Primjer prispodobe u obliku priče je prispodoba o milosrdnom Samarijancu.
Jedna stvar koju svakako treba napomenuti jest da je razumijevanje prve prispodobe ključ za razumijevanje svih ostalih prispodoba. Marko 4:13 kaže:
Zar ne razaznajete ovu prispodobu? Pa kako ćete onda razumjeti sve ostale prispodobe?
A. Prispodoba o Sijaču
(Matej 13:3-9, 18-23; Marko 4:3-9, 14-25; Luka 8:5-8, 11-15)
I reče im mnoge stvari u prispodobama govoreći: ‘Evo, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put. I dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto pak pade na kamenito tlo, gdje nemaše mnogo zemlje. I odmah izniknu, jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, sprži se; i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto pak pade u trnje. I trnje uzraste i uguši ga. A nešto pade na dobru zemlju. I davaše plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk. Tko ima uši da čuje, neka čuje!’
Prva prispodoba uči da će doba Tajanstvenog Kraljevstva biti obilježeno sjetvom sjemena evanđelja. Bit će obilježeno različitim odgovorima na sjeme koje je posijano i potom Isus iznosi četiri točke, teme ili naglaska.
Prvo, Doba Kršćanstva karakterizirat će sjetva sjemena evanđelja. Ovo doba proteže se od vremena kada je Isus bio odbačen u Mateju 12, pa sve do trenutka kada će biti prihvaćen u posljednjim danima vremena Velike nevolje.
Drugo, ovo doba bit će obilježeno različito pripremljenim vrstama tla.
Treće, protivljenje svijeta, tijela i đavla obilježit će ovo doba.
Četvrto, ovo doba bit će obilježeno i sa četiri različita odgovora na Riječ, a ti odgovori su naglašeni prvom prispodobom.
Ješua je objasnio ovu prvu prispodobu u Mateju 13:18-23.
1. Sjeme koje padne uz put: Matej 13:19
Svakomu koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je posijano u srcu. To je onaj posijan uz put.
Sjeme koje padne pored puta su oni koji nikada nisu povjerovali u evanđelje. Ovo je odgovor i reakcija nevjere.
2. Sjeme koje je palo na kamenito tle: 13:20-21
A na kamenito tlo posijan, to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan. I nastane li nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazni.
Sjeme koje padne na kamenito tle su oni koji čuju evanđelje, povjeruju u njega, prihvate ga i spašeni su. Međutim, oni nikada nisu ukorijenjeni u Božjoj Riječi, pa time nikada nisu stabilni u svom duhovnom životu. To su ljudi koje svaki vjetar doktrine baca amo-tamo. Također su skloni biti vrlo iskustveni, ali njihova iskustva idu gore-dolje, pa im i duhovni život ide gore-dolje. Iako jesu spašeni, te osobe nikada ne donose plod kakav vjernici trebaju roditi.
3. Sjeme koje padne u trnje: 13:22
U trnje posijan, to je pak onaj koji sluša Riječ, ali briga ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva guše Riječ te postaje besplodna.
Oni koji padnu među trnje također vjeruju, međutim, čini se da nikada ne mogu prevladati brige od ovog svijeta. Svijet ih guši i čini se da se nikada i nikako ne uspijevaju postići stabilnost u životu.
Dok oni koji padnu na kamenita mjesta nisu stabilni jer nikada nisu bili ukorijenjeni u Božjoj Riječi, oni koji padnu među trnje mogu biti teološki zdravi i imati puno znanja o Svetom pismu. Oni čak možda nisu usredotočeni na iskustveno; međutim, čini se da i dalje imaju poteškoća živjeti dosljednim duhovnim životom jer su previše uključeni u brige ovog svijeta.
To mogu biti obiteljske brige, financijske brige ili društvene brige. Kao rezultat toga, ni oni ne postižu stabilnost i također ne donose onakav plod kakav bi trebali.
4. Sjeme koje padne na dobro tlo: Matej 13:23
A na dobru zemlju posijan, to je onaj koji Riječ sluša i razumije, koji onda rod donosi i daje: netko stostruko, netko šezdesetostruko, netko tridesetostruko.
Sjeme koje padne na dobru zemlju su oni koji vjeruju i ukorijenjeni su u Božjoj Riječi. Oni pobjeđuju svijet i kao rezultat toga donose plod, produktivni su u svom duhovnom životu.
B. Prispodoba o sjemenu koje raste samo od sebe
(Marko 4:26-29)
I govoraše: ‘Tako je kraljevstvo Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju: i spava i ustaje noću i danju, i sjeme klija i raste, sam ne zna kako. Jer zemlja sama od sebe rod donosi: najprije stabljiku, zatim klas, onda puno zrno u klasu. A kad plod dopusti, odmah šalje srp jer je žetva prispjela.’
Ova prispodoba uči da će sjeme posijano u prvoj prispodobi oživjeti samo od sebe. Ono ima unutarnju energiju koja će se neobjašnjivo regenerirati i proizvesti vječni život u vjerniku.
Kako je moguće da jednostavna poruka evanđelja koja sadrži samo tri točke – da je Isus umro za naše grijehe; da je pokopan; i da je uskrsnuo trećeg dana – može rezultirati regeneracijom?
Kako može tako jednostavna poruka o činjenicama ostvarenim prije gotovo dvije tisuće godina i ispričana osobi koja danas živi odjednom promijeniti tijek života te osobe dok prelazi iz neregeneriranog stanja u stanje regeneracije (iz stanja da je osoba nespašena u spašeno stanje? E, to je misterij!
C. Prispodoba o Kukolju
(Matej 13:24-30, 36-43)
Drugu im prispodobu iznese govoreći: ‘Kraljevstvo nebesko nalik je čovjeku koji posije dobro sjeme po svojoj njivi. Ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj posred pšenice pa ode. A kad usjev uzraste i plod donese, tada se pokaza i kukolj. A sluge pristupe kuće-gospodaru pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li posijao dobro sjeme po svojoj njivi? Odakle onda ima kukolja?’ A on im kaza: ‘Neprijatelj čovjek to učini!’ Sluge mu pak rekoše: ‘Hoćeš li dakle da ga odemo sabrati?’ Ali on reče: ‘Ne! Da ne biste, sabirući kukolj, zajedno s njim iščupali i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. A u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snopove, da ga spalim, a pšenicu skupite u žitnicu moju.’
Ova prispodoba ističe četiri točke. Prvo, prava sjetva prve prispodobe bit će oponašana lažnom protiv-sjetvom. Taj kukolj je „kukolj“, koji izgleda vrlo slično pravoj pšenici.
Židovska legenda pokušava objasniti razlog zašto sjeme kukolja i sjeme pšenice izgledaju isto u vrijeme sjetve. Kaže da to nije bilo drugačije sjeme, već isto sjeme degenerirane vrste pšenice. Prije Potopa, sve sjemenke su bile iste. Kao rezultat degeneracije zbog Potopa, kukolj je nikao iz istog sjemena.
Drugo, kao rezultat sjetve dviju vrsta sjemena, doći će do paralelnog rasta i razvoja pšenice i kukolja.
Treća točka je da će samo sud na kraju Tajnog Kraljevstva razdvojiti to dvoje kada dobro sjeme, koje simbolizira istinske vjernike, bude uneseno u Mesijansko Kraljevstvo, a loše sjeme, koje simbolizira nevjernike, bude isključeno. Ovo je isti onaj sud kao i sud ovaca i jaraca u Mateju 25:31-46.
Četvrta točka koju ova parabola ističe jest da se karakter i srž svake vrste sijanja može u konačnici vidjeti ili po plodnosti ili po neplodnosti.
Mesijino izlaganje nekoliko stvari dodatno pojašnjava u stihovima 36-43:
Tada Isus otpusti mnoštvo i dođe u kuću. I pristupe mu učenici njegovi govoreći: ‘Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.’ A on im, odgovorivši, reče: ‘Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji, a njiva je svijet; a dobro sjeme, to su sinovi kraljevstva; a kukolj su sinovi Zloga. Neprijatelj pak koji ga posija jest đavao; a žetva je svršetak svijeta; a žeteoci su anđeli. Kao što se dakle kukolj sabire i ognjem spaljuje, tako će biti na svršetku ovog svijeta. Sin Čovječji poslat će svoje anđele, i oni će sabrati iz njegova kraljevstva sve sablazni i sve koji čine bezakonje i baciti ih u peć ognjenu. Tamo će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati kao sunce u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši da čuje, neka čuje!’
U stihu 37, sijač je sam Ješua Mesija.
Stih 38a kaže: polje je svijet; a dobro sjeme, to su sinovi kraljevstva, vjernici, oni sistinom koji će biti raspršeni kako bi se istina mogla sijati iproširiti po cijelom svijetu.
Ovdje se spajaju prvai treća prispodoba. Stih 38b kaže: kukolj su sinovi Zloga, nevjernici.
Stih 39akaže: neprijatelj koji ga je posijao je đavao. Sotona ćetakođer proširiti svoje ljude po cijelom svijetu, i čestoće se činiti da su vjernici.
Stih 39b kaže: žetva je kraj svijeta; a žeteoci su anđeli.
Stihovi 40-43 opisuju posljednji sud kada će dobro sjeme biti odvojeno od lošeg sjemena. Pšenica će ući u Kraljevstvo, a kukolj će ići u Pakao.
Moja žitnica u stihu 30 predstavlja i Mesijansko Kraljevstvo i Nebo.
D. Prispodoba o sjemenu gorušice
(Matej 13:31-32; Marko 4:30-32)
Izvještaj u Mateju kaže:
Drugu im prispodobu iznese govoreći: ‘Kraljevstvo nebesko nalik je zrnu gorušičinu koje čovjek uzme i posije na svojoj njivi. Ono je, doduše, manje od svega sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. I postane stablo, tako da dođu ptice nebeske i gnijezde mu se na granama.’
Izvještaj u Marku kaže:
I govoraše: ‘S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje ili kojom ga prispodobom prispodobiti? Ono je kao zrno gorušičino koje je, kad se posije na zemlju, manje od svega sjemenja na zemlji. I kad se posije, raste i postaje veće od svega povrća pa potjera velike grane, tako da se pod sjenom njegovom mogu gnijezditi ptice nebeske.’
Četvrta prispodoba iznosi dvije stvari.
Prvo, doći će do abnormalnog, vanjskog rasta ovog Tajanstvenog Kraljevstva, sve do točke dok ne postane čudovišno.
Drugo, ovo čudovište postat će odmorište za ptice. U biti, sjeme koje postaje ova ogromna, monstruozna biljka ili stablo gorušice slika je cijelog vremena Kršćanstva. Stablo postaje odmorište za razne vrste ptica.
Isus je rekao da je razumijevanje prve prispodobe ključ za razumijevanje svih ostalih. U prvoj prispodobi ptice su bile oni koji djeluju za Sotonu. Ove ptice predstavljaju razne pseudo-duhovne pokrete unutar kršćanstva, poput raznih kultova koji koriste Mesijansko ime, ali niječu Njegovo božanstvo.
E. Prispodoba o kvascu
(Matej 13:33)
Drugu im reče prispodobu: ‘Kraljevstvo nebesko nalik je kvascu koji žena uzme i zamijesi u tri mjere brašna dok se sve ne nakvasa.’
Peta parabola naglašava dvije ključne točke.
Prvo, lažni religijski sustavi bit će uvedeni u Program Tajanstvenog Kraljevstva.
Drugo, to će rezultirati iskrivljavanjem doktrine.
U ovoj prispodobi žena uzima tri mjere brašna. Kada se žena upotrebljava simbolično često se koristi kao simbol lažnog religijskog sustava, a posljedica je uvijek duhovni blud (Otkrivenje 2:20; 17:1-18).
Kada se riječ kvasac koristi simbolično, uvijek je simbol grijeha (I Kor. 5:6-8), često specifičnog grijeha lažne doktrine (Matej 16:6, 11-12).
Tri mjere brašna u kojima je kvasac skriven ukazuju na činjenicu da se kršćanstvo na kraju razvija u tri glavne podjele: rimokatolicizam, istočno pravoslavlje i protestantizam.
Sve tri, u većoj ili manjoj mjeri, sadrže u sebi lažnu doktrinu.
F. Prispodoba o skrivenom blagu
(Matej 13:44)
Nadalje, kraljevstvo nebesko nalik je blagu skrivenu na njivi koje, pronašavši ga, čovjek sakrije te od radosti zbog njega ode i proda sve što ima pa kupi onu njivu.
Šesta prispodoba je starozavjetni simbol Izraela (Izlazak 19:5; Ponovljeni Zakon 14:2; Psalam 135,4).
Riječ blago, kada se koristi simbolično, predstavlja Izrael. Ova prispodoba uči da će biti Ostatak koji će biti spašen iz Izraela kao cjeline; Itekako će biti Židova koji će dolaziti Isusu Mesiji tijekom razdoblja Tajanstvenog Kraljevstva.
Prispodoba ističe dvije glavne točke.
Prvo, Ješua je otkupio blago skriveno u polju i učinio je to na križu.
Drugo, blago ne dolazi u Njegov posjed, već samo mjesto gdje se blago nalazi.
Svojom smrću Isus je otkupio svijet, a Izrael je blago u ovom svijetu. Stoga će mnogi Židovi među Izraelom postati vjernici.
G. Prispodoba o biseru
(Matej 13:45-46)
Nadalje, kraljevstvo nebesko nalik je čovjeku trgovcu što traži lijepo biserje: on, pronašavši jedan skupocjeni biser, ode, proda sve što ima i kupi ga.
Iako Biblija otkriva da blago u šestoj prispodobi predstavlja Izrael, nigdje ne navodi što točno predstavlja ovaj jedan dragocjeni biser. Međutim, kada se koristi simbolički, implikacija je da predstavlja pogane i to iz barem dva razloga.
Prvo, pružilo bi posljedičan kontrast sa Židovima iz prethodne prispodobe, jer Tajanstveno Kraljevstvo uključuje i Židove i pogane.
Drugo, biser potječe iz mora, uobičajenog simbola poganskog svijeta (Danijel 7:23; Otkrivenje 17:1, 15).
Glavna poanta sedme prispodobe je da će i pogani doći do spasonosnog znanja o Isusu Kristu.
Ova prispodoba sadrži u sebi tri pod-točke.
Prvo, pogani iz Crkve postaju vlasništvo Mesije kupnjom.
Drugo, pogani u Crkvi se formiraju postupnim nakupljanjem, procesom kojim se biser razvija kada čestica prljavštine padne u kamenicu. Kamenica počinje prekrivati tu česticu, i prekrivati je, i prekrivati je, sve dok ona postupno ne postane biser. Jedna od primarnih svrha Crkvenog doba je pozvati iz pogana narod za Njegovo ime dok ne uđe punina pogana.
To je doista prikazanoovom prispodobom.
I treća pod-točka je dapogani iz Crkve postaju Njegovi tek priUzdignuću, kada Crkva bude podignuta s mjesta gdje sesada nalazi.
H. Prispodoba o mreži
(Matej 13:47-50)
Nadalje, kraljevstvo je nebesko nalik mreži bačenoj u more a koja zahvati od svake vrste; nju, kad se napuni, izvuku na obalu i sjednu. Dobro skupe u posude, a nevaljalo bace van. Tako će biti na svršetku svijeta: izići će anđeli i odijeliti zle isred pravednih, i baciti ih u peć ognjenu. Tamo će biti plač i škrgut zubi.
Osma prispodoba iznosi tri točke.
Prvo, Tajanstveno Kraljevstvo završit će sudom pogana.
Drugo, pravednici će biti dovedeni u Mesijansko Kraljevstvo.
I treća točka je da će nepravednici biti isključeni. Ono što je Isus ovdje rekao u prispodobi, detaljno je objasnio u Mateju 25:31-46.
I. Prispodoba o domaćinu kuće
(Matej 13:51-52)
Reče im Isus: ‘Jeste li razumjeli sve ovo?’ Rekoše mu: ‘Da, Gospodine.’ A on im reče: ‘Zbog toga je svaki književnik upućen u kraljevstvo nebesko nalik čovjeku, kuće-gospodaru, koji iznosi iz svoje riznice novo i staro.’
Deveta i posljednja parabola uči da neki aspekti i forme Tajnog Kraljevstva imaju sličnosti s drugim aspektima Božjeg programa Kraljevstva, dok su drugi aspekti novi i ne nalaze se nigdje drugdje.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac
Ovaj studijski odlomak preuzet je iz ‘MBS-040, Prispodobe o Kraljevstvu.’ Cijeli rukopis možete naručiti online na: