Potreba za zakonima tumačenja Svetih Pisama

Svaka normalna i inteligentna osoba sposobna je da govori i da izrazi sebe posredstvom jezika. U našem druženju sa drugima i kroz naše neprestano korištenje jezika, uistinu rijetko razmišljamo o zakonima, o temeljnim principima, koji su uključeni u govor i koje bez prestanka koristimo.

Većina ljudi koriste jezik jako opušteno i sa velikim nedostatkom u preciznosti izražavanja. Upravo zbog nedovoljne mentalne discipline i nedovoljnog pridavanja pažnje onome šta kažu drugi, često se nalazimo u situaciji da pogrešno shvatimo ono što je rečeno. Nažalost, isuviše često djelujemo u skladu sa pogrešnim tumačenjem onoga što je rečeno i griješimo, griješimo mnogo. Već i kratkotrajno pridavanje pažnje ovim životnim činjenicama odvede čovjeka ka tome da uvidi važnost poznavanja ovih temeljnih principa jezika.

Upravo u našem govoru odraženi su logički procesi našeg uma

Psiholozi nam kažu da postoje točno određeni, konačni i utvrđeni zakoni uma i u skladu sa njima svaka normalna osoba razmišlja i djeluje. Stoga dokument, koji je izraz djelovanja uređenog uma, nosi u sebi otisak zakona misli i može da bude shvaćen dovoljno ispravno samo od nekog ko razumije normalne, logičke procese uma. Važnost da se poznaju ovi zakoni može se ilustrirati kroz zakone prirode u materijalnom, fizičkom svijetu. Postoje mnogi zakoni koji upravljaju materijalima koji se ugrađuju u automobile. Govorimo o zakonima koji govore u upotrebi različitih metala, o zakonima koji kontroliraju plinove, eksplozije tih plinova, o onima koji upravljaju električnom energijom. Nijedan proizvođač neće moći proizvesti automobil koji će da vozi i da služi svojoj svrsi, ukoliko ne poznaje i ne razumije sve ove zakone i ako svoj rad ne prilagodi zakonitostima istih. Mnogo je zakona uključeno u konstrukciju ovog diktafona u koji ja upravo pričam. Ukoliko se nešto pokvari među ovim elektronskim djelovima, uređaj neće zabilježiti ovo što ja govorim. Potom majstor mora doći i napraviti potrebne popravke kako bi uređaj mogao ispravno funkcionirati.

Jezik ima svoj tačno određeni zakon misli koji je jednako stvaran kao i zakoni koji upravljaju fizičkim stvarima. Ovo mora da se razumije ukoliko želimo da uživamo u blagoslovu jezika kojeg koristimo i kojeg nastojimo da razumijemo. Pokušaću još malo ilustrirati potrebu tako što ću prizvati vašu pažnju na Grčki jezik. Kroz koledž i kroz različite seminare, proveo sam sedam godina proučavajući ovaj jezik. To proučavanje i danas traje. Zapravo, teško da prođe poneki dan a da je ne posegnem za savjetom Grčkog Novog Zavjeta, ili Grčke gramatike. Proveo sam tisuće sati proučavajući ovaj jezik, i ne samo riječi, već sintakse i različito uobličene ideje koje su izražene kroz jako osetljivu upotrebu gramatike. Činio sam to da bi došao do točne misli izvornog teksta nadahnutog pisca. Ne može se ispravno razumijeti Grčki Novi Zavjet niti Hebrejska Biblija ukoliko osoba nije spremna i voljna da uči dugo i uporno kako bi ovladala principima koji upravljaju tim jezicima.

Naša Biblija je prevedena od strane naučnika sa izvornog Hebrejskog i Grčkog na Engleski. „American Revised Version“ je vjerojatno najbolji prijevod do sada, iako svakako ima mjesta koja se još mogu poboljšati. To je rad čovjeka sklonog pogreškama, a takav je svaki čovjek. Unatoč tome, po mom mišljenju, to je najbolji prevod koji imamo. Engleski čitalac mora da čita dugo i ustrajno ukoliko želi primiti pravu poruku iz ovog izvrsnog prevoda.

Biblija je Božije otkrivenje čoveku

Imamo svaki razlog da verujemo u to, i ne samo to da su misli nadahnute, već je i svaka riječ, kojom su te ideje izražene na originalnom jeziku nepogrešivo od Duha Svetog tu stavljena. Stoga, ti sveti pisci kombinirali su duhovne misli sa duhovnim riječima. Gospodin je rekao točno ono što je mislio da kaže, i mislio je točno ono što je rekao. Proroci i Apostoli govorili su jezikom naroda kojem su služili. Ali, u isto vrijeme, njihove poruke izlivene su u misaone forme i kalupe onih koji su nosili poruku, kao i onih kojima su oni služili. Gospodin je na umu imao tačno određenu ideju za prenijeti svaki put kada je god On odlučio da nešto kaže.

Na primer, hajde da pročitamo prvi stih iz Pisama: „U početku stvori Bog nebesa i zemlju.“ U frazi „U početku“, dat nam je vremenski element samog stvaranja. Bog, koji je Stvoritelj, pomenut je imenicom, On je subjekt koji vrši radnju. Ono šta On čini izraženo je glagolom – stvori – dovesti u postojanje ono što prije tog čina nije imalo ni oblik, ni suštinu. Nebesa i zemlja jesu stvari za koje nam je rečeno da su stvorene u početku. Ovo je jedna od najdubljih izjava gdje god da tražite. Točna je i konačna. Kristalno je jasna; toliko je jasna da sama po sebi odbacuje sve pretpostavke većine modernih filozofa.

Mogli bismo da uzmemo bilo koju izjavu iz Pisama i vidjeli bi smo da svaka ima konačno i točno određeno značenje. Svrha koju bismo trebali postići jest da naučimo što točno izjava kaže i da dospijemo do potpuno točne ideje koju nam je nadahnuti autor htio prenijeti.

Duhovne potrepštine

Biblija je duhovna knjiga i mora se duhovno prosuđivati. Prirodni čovjek ne prima što je od Duha Božjega i ne može razumijeti, jer se to duhovno prosuđuje (I. Korinćanima 2:14).

Stoga, postoje određene duhovne kvalifikacije koje pojedinac mora posjedovati kako bi mogao razumijeti otkrivenja Božja. Prvo i najvažnije je, ja bi rekao, da je prvi preduvjet to da osoba voli Boga. Bog je od jednog čovjeka načinio sve ljude da prebivaju na licu zemaljskom, odredivši im međe i vremena njihova prebivanja, sa svrhom da traže Boga. Svaki čovjek ima žeđ za Bogom, iako je ta želja generalno izopačena sve do točke neprepoznavanja samim nasljeđem i željom čovjeka da traži zadovoljstvo u grijehu. Ljudska potraga za vlastitim zadovoljstvom rezultat je izopačene ljubavi prema Bogu i neznanja čovjeka. Ono šta čovjek želi je zadovoljstvo, ugoda počinak, radost. Ovo se istinski može pronaći samo u Bogu. Duši čovjeka date su sposobnosti i mogućnosti da može da uživa ove blagoslove kroz zajedništvo i kroz odnos sa Bogom. Ali, ulaskom grijeha i sa zlom praksom ove urođene sposobnosti za uzvisivanje Boga postale su izopačene. Čovjek, zbog toga, traži užitke posvuda.

Ali onaj, koji slijedi svoje urođene instikte u traganju za Bogom, dolazi k Njemu i pronalazi Njega, i rađa se nanovo i prima i posjeduje ljubav Božju usađenu u svoju dušu. Ova natprirodna ljubav i privrženost može da bude njegovana od strane pojedinca sve dok, poput Davida ne bude rekao; duša moja čezne za Bogom više nego košuta za izvor vodom.

Ja mogu razumijet moju suprugu i stvari koje ona kaže i čini vjerojatno bolje od bilo koga drugog. Ja nju volim svim svojim srcem. Povezan sam sa njom, imam zajednicu sa njom i znam njene akcije i reakcije u raznim situacijama. Stoga, voleći je i razumijevajući je, mogu da procjenim i da vrednujem ono što ona kaže, ili ono što ona učini, bolje od bilo koga drugog. Isto je tako sa onim ko poznaje i voli Boga.

Drugi preduslov da bi se upoznala Reč Božija jeste volja da se vrši Njegova volja.

Gospod Isus Krist rekao je jednoj grupi židova: Ako neko hoće vršiti volju Njegovu, znat će o nauku, je li od Boga ili ja sȃm od sebe govorim (Ivan 7:17). Svatko mora doći do točke gdje svoju volju podlaže volji Božjoj, ukoliko taj želi u potpunosti cijeniti i voljeti otkrivenu volju Božju. Naš Gospod Isus Krist stalno je govorio da je došao, ne da vrši Svoju volju, već da vrši volju Onoga koji Ga je poslao. I u tome je On nastavljao kroz molitvu u zajedništvu i hodanju sa Bogom.

Još jedna duhovna kvalifikacija jest da se odbaci svaka ljudska teorija i praksa koja se protivi volji Božijoj. U Izaiji 66:1-5, imamo predviđanje u vezi sa Židovima koji će ponovo zidati Hram i ponovo uspostavljati Hramsku službu i rituale Mojsijeve.

Govoreći o tim ljudima, Izaija, govoreći u ime Gospoda kaže da su oni izabrali svoje vlastite puteve i da njihove duše uživaju u svojim vlastitim odvratnostima; On zato objavljuje da će On da odabere za njih njihove prijevare i da će na njih sručiti njihove strahove. Zato što ni na tren nisu zastali da promisle o Njegovim planovima i ciljevima, niti su pitali Njega, On će sada uzeti njihove prijevare i učiniti da oni povjeruju svojim lažima, a onda će On na njih donijeti osudu zbog tih njihovih nedjela.

Neke starješine Izraela došle su Ezekielu. U vezi njih, Gospod je otkrio proroku da oni zapravo ne traže volju Božju, već su ti ljudi stavili svoje idole u svoja srca; i unatoč tome dolaze k njemu da se raspituju za volju Božju. U vezi sa tim ljudima Gospod nam daje ovo otkrivenje:

Svaki čovjek iz doma Izraelova koji je u srce svoje postavio svoje idole, i ono što ga potiče na bezakonje metnuo ispred lica svoga, a dolazi k proroku, ja, Gospod, odgovoriću onomu koji dolazi prema mnoštvu njegovih idola (Ezekiel 14:4).

Stoga, svaki idol, kojoj god vrsti ili tipu pripadao, mora da bude odbačen od osobe koja dolazi Bogu – koja dolazi Njegovoj Riječi – kako bi dokučio i razumio stvarnu i pravu poruku od Svemogućeg Boga.

Još jedan preduvjet je potreban za razumijevanje Božje Riječi, a to je da svatko tko hoće da razumije mora moliti Gospodina da mu otvori oči kako bi mogao da vidi čudesne i prekrasne stvari u Njegovoj Riječi

David je pred svojim očima imao otkrivenje Božje u formi pisanih dokumenata. David je bio izuzetan čovjek, ali je razumio da ljudski um mora da bude prosvijetljen od Duha Božjeg kako bi mogao da zna što se nalazi u Riječi. Običan razum može da zagrebe i da uoči činjenice koje se nalaze na površini Riječi, ali David nikako nije bio zadovoljan samo površnim značenjem otkrivenja. Ono šta je on želio bilo je da vidi čudesne i prekrasne dubine duhovnih stvari koje se nalaze u Riječi. On je znao da može biti doveden do njih, i znao je kako. Stoga je vapio Gospodu bez prestanka, da otvori njegove oči da može da promatra te čudesne stvari. Apostol Pavle ohrabrivao je i molio za crkvu u Efezu da oni počnu da mole da njihovo duhovno razumijevanje bude produbljeno kako bi mogli razumijeti veličanstvene duhovne realnosti koje pripadaju nama u Kristu.

Jako se dobro sjećam vremena kada sam ja naučio ovu važnu istinu. Kada je moja pažnja bila prizvana na ovo, počeo sam da molim za dublji duhovni uvid. Prvi put kada sam izgovorio molitvu, Gospod me osposobio da vidim stvari koje nikada prije nisam zapazio, niti sam čuo da ih neko izgovara. U deset tisuća primjera poslije tog dana, tražio sam od Njega da otvori moje oči da mogu da promatram ta veličanstvena čuda. Uvijek je odgovorio i udovoljio mojim traženjima za još više svijetla. Ja nisam jedan od Njegovih ljubimaca i to je zato što On nema ljubimce. Svako Njegovo dijete koje dođe ka Njemu i traži od Njega, u vjeri, da mu da duhovno razumevanje Riječi, On će čuti i blagoslovit će takvog – i moći će koristiti primljeno na Njegovu slavu i častiće i cjenit će duhovna dobra. Hajde, stoga, da bez prestanka tražimo od Njega da nas učini sposobnima da vidimo te predivne stvari i čudesa Njegove Riječi. I dok učimo i razumijevamo, stavljajmo to u našu praksu i napredujmo u Njegovom planu.

Intelektualne potrepštine

Sada ćemo preći na intelektualne potrepštine koje su neophodne za razumijevanje Riječi. Na prvom mjestu usmjerićemo pažnju na II Timoteju 2:15:

Uznastoj da se kao prokušan pokažeš pred Bogom, kao radnik koji nema čega da se stidi, koji ispravno razlaže riječ istine.

Apostol poziva Timoteja da uznastoji da se pokaže prokušan pred Bogom, i da ispravno razlaže Riječ Božiju. Prijevod ‘King James Version’ kaže „marljivo uči da se pokažeš prokušan pred Bogom“. Točan i doslovan prijevod je svakako ovaj prvi, iz Revised Version. Osoba svakako može da ispravno i pogrešno razlaže Riječ Božiju. Ukoliko je razlaže ispravno, to jest, „drži se ispravnog smjera u riječi istine“, takav će dobiti ispravnu poruku iz Riječi.

Apostol Pavao je vjerovao u proučavanje i studiranje Riječi, iako je bio nadahnuti Apostol. On je zato i poručio Timoteju da ponese knjige, a posebno pergamene (II Timoteju 4:13). Danijel, prorok Božji, proučavao je proroštva Jeremijina i uspoređivao ih je sa „knjigama“, vjerovatno se radi o Knjizi Kraljevima, ili o Ljetopisima. Provodeći ova istraživanja, prorok je nastojao da dođe do značenja pisane Riječi. Hajde, stoga, da studiramo Riječ da bi smo mogli primiti poruku.

Važnost ovog principa mogu ilustrirati kroz primitivne jezike Egipta, Babilona i Asirije. Naučnici su iskopavali ruševine u Egiptu i ostajali su zapanjeni pred hijeroglifima koji su bili uklesani na spomenicima. Tražili su svaki mogući način da ih dešifriraju. Svi njihovi napori su bili uzaludni sve do pronalaska kamena iz Rozete, koji je na sebi imao ključ za ta arhaična pisma. Potom su naučnici otpočeli da ih proučavaju i da ih prevode. I tako su iz ovih jedinstvenih zapisa izvukli zabilježene podatke o Egiptu i priče o drevnim Faraonima.

Stari babilonski i Asirski spomenici odražavali su se grobnom tišinom prema naučnicima modernog doba, sve dok Rawlinson nije kopirao Behistunske Natpise, koji su u sebi imali ključ za dešifriranje tog drevnog klinastog pisma. Od tada, naučnici su ovladali jezicima tih drevnih naroda i danas možemo da čitamo priče o imperijama koje je davno prekrio pijesak vjekova. Ali, trebao je naporan i mukotrpan posao tih naučnika da se dešifrira pravopis i gramatika tih odavno mrtvih jezika. Postojano naučno proučavanje i znoj uvijek donose rezultate.

Ista je stvar i u polju Biblijskih studija. Postoje određeni temeljni zakoni Biblijske misli kojima se mora ovladati ukoliko osoba želi ispravno razumjet poruku iz Pisama. Na dnu ovog teksta dajem glavne zakone tumačenja o kojima ćemo govoriti, ako Bog dozvoli, u ovoj seriji članaka:

I. Prvi korak u tumačenju.

II. Drugi korak u tumačenju.

III. Zlatno pravilo tumačenja.

IV. Zakon prvog pominjanja.

V. Zakon dvostruke reference.

VI. Zakon ponavljanja.

VII. Igra reči.

VIII. Analiza govornih figura.

IX. Izbegavanje ekstremne doslovnosti.

X. Zakon konteksta citata.

XI. Hebrejski paralelizam.

XII. Tumačenje protiv Primene.

XIII. Simbolički jezik.

XIV. Upoređivanje pisama sa pismima

XV. Proučavanje nejasnih odlomaka u svetlu potpuno jasnih.   

---

Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2020.