Izvadak iz predgovora serijalu knjiga „Nasljeđe Suverene Radosti“ – John Piper
Suma svih naših dobara,
i naše savršeno dobro,
jest Gospod.
Ne smijemo sebi dozvoliti da živimo ništa manje od ovog,
niti smijemo da tražimo iznad toga;
ovo prvo je opasno,
drugo je nemoguće.
SVETI AUGUSTIN – MORALI KATOLIČKE CRKVE, VIII, 13
PREDGOVOR
U dobi od sedamdeset i jedne godine, četiri godine prije nego će umrijeti, kolovoza, 28-og, Godine Svete 430, Aurelius Augustin predao je sve svoje administrativne dužnosti koje je vršio u crkvi u Hipoi na sjevernoj obali Afrike svom suradniku Erakliusu. Već za vrijeme svog života, Augustin je bio gigant u kršćanskom svijetu. Na ceremoniji predaje, Eraklius je ustao da propovijeda, dok je starac Augustin sjedio na biskupskom tronu iza njega. Preplavljen osjećajem nedostojnosti u Augustinovom prisustvu, Eraklius je rekao; „Cvrčci su počeli da cvrče, Labud je utihnuo“.
Da je samo nekako Eraklius mogao da pogleda niz nadolazećih šesnaest stoljeća na izuzetan i nevjerojatan Augustinov utjecaj, razumio bi zašto ovaj serijal knjiga „Nasljeđe Suverene Radosti“ započinje sa „Labud nije utihnuo“. Tih 1600 godina Augustin nije šutio. U 1500-ima njegov glas se digao do izazovnog krešenda u ušima Martina Luther-a i Jean Calvin-a. Luther je bio augustijanski redovnik, a Calvin je citirao Augustina više od bilo kog drugog crkvenog oca. Augustinov uticaj na protestantsku reformaciju bio je nevjerojatan. Tisuću godina nije moglo da uguši njegovu pjesmu razdragane milosti. Više nego jedan povjesničar je rekao; „Reformacija svjedoči konačnom trijumfu Augustinove doktrine milosti nad nasljeđem Pelagijanskog viđenja čovjeka“ – viđenja u kojem je čovjek sam sposoban da pobjedi svoje robovanje grijehu.
Labud je pjevao i u glasu Martin Luther-a na više načina. Širom cijele Njemačke naći ćete labudove na stepenicama crkve, a vijekovima je Luther bio portretiran u umjetničkim djelima sa labudom pored svojih nogu. Odakle to? Razlog za to vraća nas jedan vijek unatrag, prije Luthera.
Jan Hus je umro 1415, sto godina prije nego je Luther zakucao svojih 95 teza na vrata u Wittenbergu (1517); Hus je bio profesor, a poslije i predsjednik univerziteta u Pragu. Rođen je u seoskoj obitelji i propovijedao je na narodnom jeziku, a ne na Latinskom. Preveo je Novi Zavjet na Češki, a javno je istupao i govorio protiv zloupotreba u Katoličkoj Crkvi.
1412. izdana je Papinska bula protiv Husa i njegovih sljedbenika. Svatko je mogao ubiti Češkog reformatora čim ga ugleda, a oni koji bi mu dali hranu ili sklonište, trebalo je da snose istu sudbinu. Kada su tri Husova sljedbenika govorili javno protiv prakse da se prodaju indulgencije (oprosti), bili su uhapšeni i svoj trojici je odrubljena glava. U prosincu 1414, sam Hus je uhićen i držan u zatvoru do ožujka 1415. Bio je okovan lancima i brutalno mučen zbog svojih stavova, a sve ovo je prethodilo reformaciji čitavih sto godina.
Srpnja, 6, 1415, spaljen je na lomači zajedno sa svojim knjigama. Jedna predaja kaže da je u svojoj ćeliji neposredno prije smrti, Hus napisao; „Danas spaljujete gusana (to znači njegovo prezime na češkom); međutim, sto godina od sada, slušat ćete labuda kako pjeva i nećete ga spaliti, morat ćete ga slušati“.
Martin Luther je hrabro vidio sebe kao ispunjenje ovog proroštva i 1531 je zapisao; „Jan Hus je o meni prorokovao ono šta je zapisao u zatvoru u Bohemiji; Oni će sada ispeći gusku (jer Hus znači guska), ali posle sto godina ćut će labuda kako pjeva; njega će morati da podnose. I to će se nastaviti, ako Bog hoće“.
I nastavilo se. Veliki i mnogi glasovi milosti i dalje i danas pjevaju.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2026.