Autor: Dr. Arnold G. Fruchtenbaum



Cionizam opisuje osećaj. To je izraz žudnje i čežnje za svojom domovinom koji su Jevreji imali u prošlosti i još uvek ga imaju.


Riječ „cionizam“ danas je jako uobičajena zahvaljujući osudi Cionizma od strane Ujedinjenih Naroda tijekom zasjedanja Opće Skupštine, 10. Studenog 1975. Zbog tog događaja postoji danas mnogo konfuzije među vjernicima o prirodi Cionizma i o tome treba li ga podržavati ili osuđivati.

Mi, u Ariel Ministries-u, dobijamo mnogo pisama u kojima se od nas traži da objasnimo što je Cionizam. Postoji jako mnogo propagande u vezi sa Cionizmom, u mnogome je ta propaganda pridonijela iskrivljavanju i dezinformacijama. Zapravo, anticionizam je postao skoro pa novi termin koji je zamijenio zastarjeli „antisemitizam“.

Neki krugovi tvrde da je Cionizam opće svjetska židovska zavjera koja ima za cilj da potkopa kulturu zapadnog svijeta, a sve to sa ciljem dolaska komunističke prevlasti. U tim krugovima Cionizam je jednako komunizam. Mnogo je literature objavljeno koja upravo to izlaže, a radi se o anti semitskim grupama, a ovaj pisac je imao ružno iskustvo da vidi i da čita puno takve literature. Jedno od najpoznatijih djela koja daju takav pogled na Cionizam jesu „Protokoli Sionskih Mudraca“. Zapravo se radi o ruskoj krivotvorini koja dolazi iz anti semitskih krugova i koja je imala namjeru da izloži priču o opće svetskoj židovskoj zavjeri. Za to djelo se tvrdi da je zabilješka o „protokolima“ židovskih starješina koji su se sastali da razviju plan i program za dominaciju nad svijetom, ali je pokazano i dokazano da se radi o ruskoj carističkoj krivotvorini koja je za cilj imala da podstakne mase protiv komunizma. Upravo odatle dolazi to popularno gledište da je komunizam židovska zavjera.

U četiri slučaja kada arapske države nisu uspjele poraziti Izrael silom oružja, započinjali su propagandne kampanje sa svrhom da izjednaće Cionizam sa rasizmom. Zahvaljujući arapskoj moći nafte, podmićivali su i zastrašivali su narode, pa su se tako žrtve rasizma sada našle pod optužbom da su rasisti. Ujedinjeni narodi prestali su biti organizacija koja traži pravdu i mir za ovaj svijet.

Postale su oruđe za uništenje postojećih naroda. Osudivši pravo Cionizma da postoji, oni su osudili pravo Izraela da postoji. Nemoguće je razdvojiti Cionizam od Izraela. Ovim jednim udarcem, stoga, Ujedinjeni narodi legalizirali su uništenje Izraela od njegovih neprijatelja. Ujedinjeni narodi su uistinu krivi što su upali Sotoni u ruke, Sotoni koji će tokom vremena Velike nevolje organizirati opće svjetsku invaziju Izraela (Zaharija 12:1-3; 14:1-2). Iako je ova presuda ukinuta 17 godina kasnije, šteta je već učinjena.

Ali, ukoliko Cionizam nije opće svjetska zavjera, niti je židovski oblik rasizma, što je onda?

Korijen Cionizma je u riječi „Sion“. Iako se riječ „Sion“ izvorno odnosila na goru na kojoj je stajao Židovski Hram, u konačnici je postala ekvivalent za ime Jeruzalema. Cionizam se tiče Zemlje Sionske i njenog glavnog grada Jeruzalema.

Cionizam opisuje osjećaj. To je izraz duboke čežnje i žudnje za svojom domovinom, osjećaj koji su Židovi imali u prošlosti i još uvijek ga imaju. Cionizam je postojao tokom egipatskog ropstva. Postojao je tokom babilonskog ropstva. Postojao je u vremenu Rasijanja, koje je započelo 70. godine nove ere.

Čim neki Židov izrazi želju da se vrati u Zemlju, bez obzira koji su njegovi razlozi, izrazio je osjećaj koji se naziva Cionizam. Svaki Židov koji gleda ka Izraelu i identificira se sa Obećanom Zemljom, bio on toga svjestan ili ne, priznavao to on ili ne, jest Cionist.

Cionizam nije ni konspiracija ni rasizam. To je izraz duboke žudnje smješten unutar svakog židovskog srca, osjećaj kojeg je tamo smjestio sam Bog. Neispunjeni Cionizam znači biti van Zemlje Izraela. Ispunjeni Cionizam znači biti i živjeti u Zemlji.

Ali, ono šta većina vjernika želi znati jest: Da li je Cionizam biblijski? Na ovo pitanje svaki vjernik koji uzima Bibliju ozbiljno i doslovno mora reći „DA“.


Tipičan cionistički odlomak u Pismima nalazimo u Psalmu 137:1-6: Tamo na rekama Babilona seđasmo i plakasmo spominjuć’ se Siona. O vrbe sred njega povješasmo harfe svoje. Jer porobljivači naši zaiskaše tamo od nas da pjevamo, i mučitelji naši da se veselimo: ‘Pjevajte nam neku od pjesama sionskih!’ Kako da pjevamo pjesmu GOSPODNJU u zemlji tuđinskoj? Ako tebe zaboravim, Jeruzaleme, nek se desnica moja zaboravi micati! Nek mi se jezik za nepce moje prilijepi ako se tebe ne budem spominjao, ako ne uzvisim Jeruzalem na vrhunac radosti svoje!


Žudnja za povratkom u Izrael zatočenika Izraelovih jest izražaj Cionizma. Riječ Sion dvaput je upotrebljena u svom ekvivalentu Jeruzalem. Siona se treba sjećati (stih 1) i takve su i njihove pjesme (stih 3). Jeruzalem nikako ne smije biti zaboravljen (stih 5), već treba da se stavi povrh svake radosti svoje (stih 6). Nemoguće je biti veći cionista od autora Psalma 137.


Još jedan cionista bio je prorok Izaija, jer je zapisao u svojoj knjizi 62:1: Siona radi neću šutjeti i Jeruzalema radi neću mirovati, dok pravednost njegova ne iziđe kao svjetlost i spasenje njegovo ne plane ko zublja.


Mogli bi još navoditi mnoge druge biblijske odlomke, ali i ovi bi trebalo da su dovoljni da pokažu da Cionizam jest biblijski izražaj. Zbog toga bi vjernici trebalo da budu aktivni u dvije stvari: prvo, da se zauzmu i da podržavaju državu Izrael; i drugo, da osude svako pogrešno tumačenje Cionizma, bilo da ga se pokušava pokazati kao konspiraciju, bilo kao oblik rasizma.


PSALAM 122:6-9

6Molite za mir Jeruzalemov:
»Nek imaju mir koji tebe ljube!
7Nek bude mir u zidinama tvojim, i spokoj u tvojim palačama!«
8Radi braće svoje i svojih sudrugova reći ću sad:
»Mir tebi!«
9Radi Doma GOSPODA, Boga našega, tražit ću dobro za te.

   


Napomena prevodioca: Za prevod ovog MBS-a prevodio sam Biblijske tekstove iz Engleske verzije NASV – prevoda koja je korištena u ovoj studiji. Pri tome mi je od velike pomoći bila Varaždinska Biblija – izdanje Hrvatskog Biblijskog Nakladnika, 2012.

Prijevod i obrada: Branko Gotovac 2026.