Autor: Dr. Arnold G. Fruchtenbaum

PSALAM 122:1-5
Hodočasnička pjesma. Davidova.
1Obradovah se kad mi rekoše: »Hajdemo u Dom GOSPODNJI!«
2Noge naše stoje na dverima tvojim, Jeruzaleme!
3Jeruzalem je sagrađen kao grad koji je saliven u jedno.
4Onamo uzlaze plemena, plemena GOSPODNJA, na svjedočanstvo Izraelu, da hvale ime GOSPODNJE.
5Jer ondje stoje prijestolja sudačka, prijestolja doma Davidova.
Cionizam opisuje osećaj. To je izraz žudnje i čežnje za svojom domovinom koji su Jevreji imali u prošlosti i još uvek ga imaju.
Reč „cionizam“ danas je jako uobičajena zahvaljujući osudi Cionizma od strane Ujedinjenih Nacija tokom zasedanja Generalne Skupštine, 10. Novembra 1975. Zbog tog događaja postoji danas mnogo konfuzije među vernicima o prirodi Cionizma i o tome treba li ga podržavati ili osuđivati.
Mi, u Ariel Ministries-u, dobijamo mnogo pisama u kojima se od nas traži da objasnimo šta je Cionizam. Postoji jako mnogo propagande u vezi sa Cionizmom, u mnogome je ta propaganda pridonela iskrivljavanju i dezinformacijama. Zapravo, anticionizam je postao skoro pa novi termin koji je zamenio zastareli „antisemitizam“.
Neki krugovi tvrde da je Cionizam opšte svetska jevrejska zavera koja ima za cilj da potkopa kulturu zapadnog sveta, a sve to sa ciljem dolaska komunističke prevlasti. U tim krugovima Cionizam je jednako komunizam. Mnogo je literature objavljeno koja upravo to izlaže, a radi se o anti semitskim grupama, a ovaj pisac je imao ružno iskustvo da vidi i da čita puno takve literature. Jedno od najpoznatijih dela koja daju takav pogled na Cionizam jeste „Protokoli Sionskih Mudraca“. Zapravo se radi o ruskoj krivotvorini koja dolazi iz anti semitskih krugova i koja je imala nameru da izloži priču o opšte svetskoj jevrejskoj zaveri. Za to delo se tvrdi da je zabeleška o „protokolima“ jevrejskih starešina koji su se sastali da razviju plan i program za dominaciju nad svetom, ali je pokazano i dokazano da se radi o ruskoj carističkoj krivotvorini koja je za cilj imala da podstakne mase protiv komunizma. Upravo odatle dolazi to popularno gledište da je komunizam jevrejska zavera.
U četiri slučaja kada arapske države nisu uspele da poraze Izrael silom oružja, započimali su propagandne kampanje sa svrhom da izjednaće Cionizam sa rasizmom. Zahvaljujući arapskoj moći nafte, podmićivali su i zastrašivali su narode, pa su se tako žrtve rasizma sada našle pod optužbom da su rasisti. Ujedinjene nacije prestale su da budu organizacija koja traži pravdu i mir za ovaj svet. Postale su oruđe za uništenje postojećih nacija. Osudivši pravo Cionizma da postoji, oni su osudili pravo Izraela da postoji. Nemoguće je razdvojiti Cionizam od Izraela. Ovim jednim udarcem, stoga, Ujedinjene nacije legalizovale su uništenje Izraela od njegovih neprijatelja. Ujedinjene nacije su uistinu krive što su upale Sotoni u ruke, Sotoni koji će tokom vremena Velike nevolje organizovati opšte svetsku invaziju Izraela (Zaharija 12:1-3; 14:1-2). Iako je ova presuda ukinuta 17 godina kasnije, šteta je već učinjena.
Ali, ukoliko Cionizam nije opšte svetska zavera, niti je jevrejska forma rasizma, šta je onda?
Koren Cionizma je u reči „Sion“. Iako se reč „Sion“ izvorno odnosila na goru na kojoj je stajao Jevrejski Hram, u konačnici je postala ekvivalent za ime Jerusalima. Cionizam se tiče Zemlje Sionske i njenog glavnog grada Jerusalima.
Cionizam opisuje osećaj. To je izraz duboke čežnje i žudnje za svojom domovinom, osećaj koji su Jevreji imali u prošlosti i još uvek ga imaju. Cionizam je postojao tokom egipatskog ropstva. Postojao je tokom vavilonskog ropstva. Postojao je u vremenu Rasejanja, koje je započelo 70 godine nove ere. Čim neki Jevrejin izrazi želju da se vrati u Zemlju, bez obzira koji su njegovi razlozi, izrazio je osećaj koji se naziva Cionizam. Svaki Jevrejin koji gleda ka Izraelu i identifikuje se sa Obećanom Zemljom, bio on toga svestan ili ne, priznavao to on ili ne, jeste Cionist.
Cionizam nije ni konspiracija ni rasizam. To je izraz duboke žudnje smešten unutar svakog jevrejskog srca, osećaj kojeg je tamo smestio sam Bog. Neispunjeni Cionizam znači biti van Zemlje Izraela. Ispunjeni Cionizam znači biti i živeti u Zemlji.
Ali, ono šta većina vernika želi da zna jeste: Da li je Cionizam biblijski? Na ovo pitanje svaki vernik koji uzima Bibliju ozbiljno i doslovno mora da kaže „DA“.

Tipičan cionistički odlomak u Pismima nalazimo u Psalmu 137:1-6: Tamo na rekama Vavilona seđasmo i plakasmo spominjuć’ se Siona. O vrbe sred njega povešasmo harfe svoje. Jer porobljivači naši zaiskaše tamo od nas da pevamo, i mučitelji naši da se veselimo: ‘Pevajte nam neku od pesama sionskih!’ Kako da pevamo pesmu GOSPODNJU u zemlji tuđinskoj? Ako tebe zaboravim, Jerusalime, nek se desnica moja zaboravi micati! Nek mi se jezik za nepce moje prilepi ako se tebe ne budem spominjao, ako ne uzvisim Jerusalim na vrhunac radosti svoje!
Žudnja za povratkom u Izrael zatočenika Izraelovih jeste izražaj Cionizma. Reč Sion dvaput je upotrebljena u svom ekvivalentu Jerusalim. Siona se treba sećati (stih 1) i takve su i njihove pesme (stih 3). Jerusalim nikako ne sme da bude zaboravljen (stih 5), već treba da se stavi povrh svake radosti svoje (stih 6). Nemoguće je biti veći cionista od autora Psalma 137.
Još jedan cionista bio je prorok Isaija, jer je zapisao u svojoj knjizi 62:1: Siona radi neću ćutati i Jerusalima radi neću mirovati, dok pravednost njegova ne iziđe ko svetlost i spasenje njegovo ne plane ko zublja.

Mogli bi još navoditi mnoge druge biblijske odlomke, ali i ovi bi trebalo da su dovoljni da pokažu da Cionizam jeste biblijski izražaj. Zbog toga bi vernici trebalo da budu aktivni u dve stvari: prvo, da se zauzmu i da podržavaju državu Izrael; i drugo, da osude svako pogrešno tumačenje Cionizma, bilo da ga se pokušava pokazati kao konspiraciju, bilo kao oblik rasizma.

PSALAM 122:6-9
6Molite za mir Jeruzalemov:
»Nek imaju mir koji tebe ljube!
7Nek bude mir u zidinama tvojim, i spokoj u tvojim palačama!«
8Radi braće svoje i svojih sudrugova reći ću sad:
»Mir tebi!«
9Radi Doma GOSPODA, Boga našega, tražit ću dobro za te.
Napomena prevodioca: Za prevod ovog MBS-a prevodio sam Biblijske tekstove iz Engleske verzije NASV – prevoda koja je korištena u ovoj studiji. Pri tome mi je od velike pomoći bila Varaždinska Biblija – izdanje Hrvatskog Biblijskog Nakladnika, 2012.
Koristio sam i Savremeni Srpski Prevod u izdanju Hrišćanskog evangelizacionog centra iz Bačkog Petrovca, kao i prevod Daničić – Karadžić kako bi što vernije tekst prilagodio duhu Srpskog jezika.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac 2026.