O bezumni Galaćani! Tko li vas opčini te se ne pokoravate istini, vas pred čijim je očima Isus Krist bio među vama otprije opisan kao Raspeti? Ovo bih samo htio naučiti od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po poruci vjere? Tako li ste bezumni? Započevši u Duhu, zar sada u tijelu dovršujete?
(Poslanica Galaćanima 3:1-3)
Vjerojatno sam ovaj dodatak izlaganju koje pišem trebao postaviti na početku studije, kao svojevrstan uvod. Morat ćete mi oprostiti moje nesavršenosti, jer ja ove stvari iznosim pred vas onim tempom kako pišem. Ovo nije završen, uređen i pregledan rad. Ja sam sklon tome da razmišljam kako ovakav način izlaganja doprinosi malo većoj intimnosti između onog koji piše i onih koji čitaju. Nadam se da je tako. Molim vas da dio koji slijedi pažljivo pročitate jer mislim da je to izuzetno važno za primjenu Pavlovog pisma na ove naše situacije u XXI vijeku.
Kratka pauza (Sela)
Zastat ćemo malo u ovom izlaganju između drugog i trećeg poglavlja Poslanice Galaćanima, da bi smo primijetili neke stvari. Kada krenemo sa studijem situacije u crkvama Galacije trebalo bi da je sagledamo sa stajališta crkve, i to one crkve koju nalazimo u knjizi Djela Apostolska. Potrebno je da uvidimo različitosti, jednako kao što je potrebno da uvidimo sličnosti, sa crkvom kakvu mi poznajemo danas. Sjetimo se, crkva u Djelima je bila tek formirana i bila je samo ta jedna crkva. Nije bilo novih grupa ili denominacija koje su izrastale ili su se specijalizirale u službama za različite potrebe. Glavna razlika kod tih članova bila je da li imaju ili nemaju židovsko porijeklo i pozadinu vjere.
U ovom našem vremenu navikli smo na podjele. Nove crkve i nove grupe stalno se pojavljuju i više nitko na to i ne obraća neku posebnu pažnju. Juda je, na primer, bio jako zabrinut za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima (Juda 3), da ono što je propovijedao Krist bude naslijeđeno u čistoći od Njegovih učenika.
Unatoč svim tim neprirodnim podjelama, koje smo prisiljeni podnositi u ovim našim vremenima, moramo zadržati viziju čiste, univerzalne crkve Kristove. Moramo prepoznati univerzalno Kristovo tijelo, trebalo bi da svakog nanovo-rođenog kršćanina smatramo bratom i da prepoznamo svoje odgovornosti za dobrobit takve osobe. Svakog lidera kojeg je podigao Bog, a ne čovjek, trebalo bi da promatramo i da se odnosimo prema njemu sa dužnim poštovanjem, bez obzira da li on pripada našoj religioznoj stranci ili ne.
Stvari i situacije koje se dešavaju u Crkvi također bi trebalo da budu i naš problem. Stoga, kada god se pojavi neka nova religiozna grupa, kojoj nedostaju doktrinarne ili moralne kvalitete evanđelja, trebalo bi da je naša obaveza da se suočimo sa time. Na primer, Jehovini Svedoci, Mormoni, Adventisti Sedmog Dana, koji su navalili na istinsku crkvu, opasnost su za sve. Kada neka grupa griješi u odnosu na istinu ili neki lider upadne u grijeh, to se odražava na sve koji pripadaju Kristu. To ne bi trebalo da se ignorira.
Sjećam se situacije koja se dogodila u blizini grada gdje smo živjeli u Sjedinjenim Državama. Vodeći pastor veoma velike crkve pao je u grijeh i pastori iz okolnih crkava sastali su se da se vidi šta treba poduzeti. Pozvali su čovjeka od Boga koji je posjedovao duhovni autoritet da se izjasni o situaciji. On je primijenio Riječ Božju i lider koji je pao u grijeh je discipliniran. Drugi pastori osjećali su se obaveznim da to što se dogodilo i to što se učinilo stave pred javnost.
Možda ovaj primjer može da pomogne da se objasni biblijski pristup problemima, koji se tiču sviju nas. Ukoliko vidimo novu grupu koja se pojavljuje i ima doktrinarne pogreške ili se formira liderstvo koje nije u skladu sa onim što kažu Pisma, treba to da tretiramo kao napad na tijelo Kristovo; To jest naša briga! Treba da se odnosimo prema tome isto onako kako se Pavle odnosio prema situaciji u crkvama Galacije.
Svaka grupa koja na sebe zaziva ime Kristovo … odnosno oni koji sebe nazivaju kršćanima, obavezni su da žive u skladu sa Biblijom … cjelokupnim Logosom Riječi Božje, a ne po nikakvom metodu, ili programu, bez obzira kako praktičan taj program bio, ukoliko taj program nije usklađen sa Pismima. Svaka osoba koja na sebe preuzme odgovornost liderstva, mora da bude osoba molitve sa temeljitim poznavanjem Riječi. Njegova doktrina mora da bude ona koja je povijesno prihvaćena od istinske crkve. Te kvalifikacije će da odrede da li osoba jeste ili nije istinski pozvana od Boga.
Želim reći još nešto o teologiji. Prije dva tjedna govorio sam o drugoj polovini poglavlja 20, evanđelja po Mateju, tu u crkvi u našem gradu, i posljednji stih kaže: A Isus sažalivši se …
Rekao sam okupljenoj zajednici: ‘Budite sigurni da ste stavili jako puno sažaljenja u vaša doktrinarna uvjerenja’. Kada ja zagovaram teologiju, ne govorim u suhoparnoj, moći-intelekta osnaženoj teologiji, teologiji ljudi koje Tozer nazivao ‘intellectual eggheads’ (možda je najbolji prijevod ovog izraza ‘intelektualni pametnjakovići’ op.prev.).
Ja govorim o strasti koja pokreće naša srca, kao i srca onih kojima je poruka upućena. To je ona strast koja nas tjera u Pisma da naučimo više o Bogu kojeg volimo. Mene ne zanima toliko ni hermeneutika, ni biblijske teorije, niti umjetnost lijepog propovijedanja (homiletika), jer to sve meni izgleda kao ljudski intelektualni pokušaj da se pristupi teologiji. Molim vas da budete pažljivi da ne odete u tom smjeru!
Kada sam bio mlad, imao sam dobre savjetnike, izuzetno dobro podučene u Biblijskim školama i na seminarima i upozoren sam da ne idem tim putem. Jedan dobar prijatelj, visoko obrazovan, rekao mi je da je toliko toga naučenog morao da odbaci kada je kršten Duhom Svetim. Putevi Duha Božjeg jako se razlikuju od puteva čovjeka.
Isus je rekao u Luka 8:18, Pazite kako slušate … Ako prilazimo Pismima na načine koji nisu pod nadzorom Duha Svetog, živa Riječ može za nas postati mrtvo slovo na papiru. Ljudi od Boga za koje ja imam izuzetno poštovanje … na primjer, C.H.Spurgeon, Dr. Martyn Lloyd Jones, Dr. A.W.Tozer … bili su ljudi podučeni ne od ljudi, već od samog Boga. Još mnoge bi se moglo ovdje nabrojati.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2020.