Autor: Lowell Brueckner
6Kao što Abraham povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost. 7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti evanđelje Abrahamu: Blagoslivljat će se tobom svi narodi. 9Tako se oni od vjere blagoslivljaju vjernim Abrahamom.
Galaćanima 3:6-14
Prvo, nijedan lider u ovom našem modernom vremenu ne može, ni na koji način, da stavi sebe u Pavlov položaj, jer Pavlovo učenje, njegova doktrina, počiva na nepogrešivom nadahnuću. Nema pogrešaka u njegovoj doktrini, koju ćemo pokušati da razumijemo u ovoj studiji izlaganja Poslanice Galaćanima.
Druga stvar, mislim da smo dovoljno puta to vidjeli da bi bili uvjereni, nitko ne bi trebao pokušavati voditi stado Božje bez da ima temeljito i potpuno razumijevanje cjelokupnog otkrivenja iz Pisama, od Postanka do Otkrivenja.
Pokazali smo da je Isus to tražio od Svojih učenika u Luka 24:25-27 i 44-46.
Nitko ne može prisvojiti ovo Pismo Galaćanima, niti ga može primjenjivati na konkretne situacije u ovom našem vremenu, bez da ima isto takvo razumijevanje.
Bilo kakav pokušaj da se to ipak učini, svodi se na nekakve svojevoljne pretpostavke o tome kako bi stvari trebale izgledati i nipošto ih ne bi trebalo uzimati ozbiljno.
Sada ćemo pokušati da slijedimo tekst, od ličnih argumenata, (koje nalazimo u stihovima 1-5 i obrađeni su na sljedećoj poveznici), prema argumentima Pisma, koji započinju od stiha 6. Samo lični argumenti nikada nisu dovoljni; moramo biti osposobljeni da razumijemo Evanđelje iz Pisama.
Pavao razlaže i objašnjava Galaćanima, a pomoću Duha Svetoga, razlaže i pojašnjava i nama, iz Abrahamova života, iz Knjige Postanka (Postanak 15:6).
Istinska vjera koju nalazimo u Evanđelju Isusa Krista, ista je vjera koju je posjedovao i Abraham. Ta vjera učinila ga je pravednim i ta vjera je jedini način i put u pravednost, u bilo kom vremenu, i na bilo kom mjestu. To je vjera koja spašava i koja dolazi od Boga i proizvodi kod vjernika pouzdanje u Gospoda ugodno Gospodinu.
Prije svega, moramo razumjeti koja je to pravednost o kojoj Pavao ovdje podučava. Jednostavno rečeno, to je stanje u kojem smo pred Bogom pravedni. Ako imamo bilo kakav koncept o svetosti Božjoj, brzo ćemo razumjeti da se takva pravednost ne može dostići našim pokušajima da se držimo zakona, ili bilo kakvim našim naporima da usavršimo naše ponašanje. Na taj način, uvijek ćemo ostati bijedno kratki. Abraham je pronašao način koji ga je učinio apsolutno i savršeno pravednim pred Bogom i do toga se dolazi vjerujući Bogu. Baš kao u stihu 6, Pavao citira iz istog stiha kojeg je koristio u svojoj velikoj doktrinarnoj prezentaciji u Poslanici Rimljanima (4:3).
To „uračuna mu se” znači da je pravednost stavljena, uplaćena je na taj račun.
U Rimljanima 4:23-24, Pavao piše: Ali nije samo za nj bilo napisano: Uračuna mu se, nego i za nas kojima se ima uračunavati, nama koji vjerujemo u Onoga koji uskrsne od mrtvih Isusa, Gospodina našega.
Na računu, gdje je naša zaduženost prema Bogu bila detaljno izlistana, sada stoji jedna riječ … „pravednost”.
Svaki istinski vjernik ima Abrahamovu duhovnu genetiku, i po toj činjenici, mi smo njegovi sinovi. Duhovna genetika jednako je realna kao i fizička, ali je mnogo moćnija i mnogo više vezuje. Biblija ima jako puno da kaže o ovoj temi. Kada naiđemo na riječ, generacija,u Novom Zavjetu, ona se često ne odnosi na vrijeme, ili na ljude, u nekom određenom vremenskom okviru, kao što bi to bilo uobičajeno za očekivati. Grčka riječ koja je korijen i iz koje se izvlači ova riječ na Engleskom jeste riječ, gen, i ima više veze sa vrstom ljudi.
Zato Ivan Krstitelj naziva farizeje i saduceje; zmijski porode (na engleskom je: generation of vipers). Sa pozitivne strane, Petar naziva kršćane rod izabrani (na engleskom je: chosen generation).
Svako ljudsko biće mora biti vjerno svojim genima ; Isus je govorio o duhovnim genima kada je rekao Židovima; Da ste djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova. On je otišao još dalje optužujući ih da; Vi činite djela oca svoga, a onda je brzo nastavio: Vi ste od oca đavola i hoćete činiti želje oca svoga.
Zato što mi prirodno proizlazimo iz palog Adamovog sjemena, svaki od nas mora da se pokaje i obrati kroz rođenje nanovo, a sve to kako bi mogao vršiti volju Božju.
Mi u novo stvaranje ulazimo vjerom. Vjera je učinila Abrahama čovjekom kakav je postao. To je bilo u samom korijenu njegove ličnosti; i preko svega toga, on je bio „čovjek vjere”, a Pavao definira vjernike na isti način: „oni koji su od vjere”.
Kroz vjeru, mi smo sinovi Abrahama i potičemo iz iste duhovne prirode. Zato što je ovo istina, živimo pod blagoslovom Božjim, baš kao i Abraham.
U toj udaljenoj prošlosti, Gospod je predvidio opravdavanje pogana kroz isto sredstvo kroz koje je i Abraham bio opravdan, i na ovom mjestu, Pavao citira Postanak 12:3; svi rodovi zemaljski tobom će se blagoslivljati.
Termin „opravdan” jako je blizak u svom značenju riječi „pravednost”. To znači „proglašen da nije kriv”. Naravno, Bog ne samo da je u svom predznanju imao opravdanje ne-židove, već je to i predodredio.
Vidite, svo Pavlovo podučavanje sakupljeno je iz njegovog poznavanja Pisama. On nije podučavao ništa izvan njih i već nas je upozorio, zaključkom, da je podučavanje od izvora izvan Pisama jednostavno – hereza. I donosi prokletstvo na takvog učitelja.
Primijetit ćete da Bog propovijeda Evanđelje Abrahamu i nema nikakvog Evanđelja dodanog uz to. To je isto Evanđelje koje je i Pavle propovijedao. Poruka objavljuje sredstvo spasenja, to jest, da bi čovjek bio blagoslovljen, opravdan, sve to ide kroz vjeru.
Stoga bi trebalo uvidjeti da Evanđelje započinje u Postanku, ne u Mateju.
10Jer koji su god od djelā Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet svaki koji ne ustraje da u svemu izvrši ono što je napisano u knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je — jer: Pravednik će od vjere živjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego: Čovjek koji ih izvrši, po njima će živjeti. 13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom. Jer pisano je: Proklet svaki koji visi na drvetu, 14da na pogane dođe blagoslov Abrahamov u Kristu Isusu; da bismo obećanje, Duha, primili po vjeri.
Poslanica Galaćanima 3:10-14
Koristeći primer Abrahama, Pavao nam je pokazao jedino sredstvo spasenja (a to je sinonim da bi se uračunala pravednost, ili da bi se bio opravdan). To dolazi samo po vjeri, a to znači, vjerovati Bogu, pouzdati se u Boga, uhvatiti se za Boga, osloniti se na Boga. Svaki drugi način, pogrešan je način, a veliki problem sa Galaćanima je taj da su odabrali drugi put. Pavao će sada govoriti o izboru i pokazat će da je posljedica toga završiti pod prokletstvom.
Evo njegove logike: blagoslov Božji na Abrahama je došao zato što je on vjerovao Bogu, i na isti taj način, svaki vjernik dolazi pod Božji blagoslov. Oni koji pokušaju da zadobiju Njegov blagoslov kroz djela zakona, ne samo da ga neće postići, već zapravo dolaze pod Njegovo prokletstvo. Kao i uvijek, Pavao pokazuje da ovo nije njegov privatni zaključak, mišljenje ili otkrivenje, već je to učenje Duha Svetog kroz Pisma.
Isus je ustanovio princip, prije nego je započeo Svoju službu, kada je bio kušan od đavola. Đavo je napao razmišljanje Isusa tako što je uveo lažni koncept i Isus mu je odgovarao kroz Pisma. Čak i kada Sotona koristi Pisma i nudi lažno tumačenje, Isus odgovara na izazov sa još Pisma, ispravno primijenjenog i protumačenog. Tako da će Pavao sada suprotstaviti čisto učenje Biblije nasuprot doktrini Judaizera, citirajući Ponovljeni Zakon 27:26.
Tekst uči da svaki koji ne ustraje da u svemu izvrši ono što je napisano u knjizi Zakona jeste pod prokletstvom. Ukoliko netko savršeno izvrši sve stvari koje su zapisane u Knjizi Zakona, taj će živjeti. Međutim, okrutna činjenica je da nema nikog u stvorenju koji je savršeno izvršio sve šta piše u zakonu. Stoga, svaki koji sebe stavi pod zakon, i posveti sebe da ga sluša i da vrši sve njegove zapovijedi živi pod užasnim prokletstvom.
To je dilema sa kojom se suočila crkva u Galaciji. Mojsije je upozorio Izraelce na prokletstvo još od samog početka.
Iako je Evanđelje propovijedano u danima Abrahama i kroz cijelu povijest, tek je jedan od malih proroka, Habakuk, dao rješenje za ovo prokletstvo u jednoj sažetoj izjavi; „Pravednik će živjeti od vere”.
To je citirano tri puta u Novom Zavjetu, Poslanica hebrejima 10:38; Rimljani 1:17; i ovdje u Galaćanima 3:11. Središnja tema Evanđelja već je prije dana kroz otkrivenje proroka Starog Zavjeta.
Dozvolite mi da ja to parafraziram; „Vjernik postaje pravedan i prima duhovni život vjerujući Bogu, stavljajući svoje pouzdanje u Boga, oviseći o Bogu i oslanjajući se na Boga. Ova ista tema probudila je i jednog redovnika, Martina Luthera, i donijela nam je Reformaciju. Bio je ovo oslobađajući proces, veliko oslobođenje od kletve!
Pavao suprotstavlja ovo dvoje: „Zakon nije od vjere.”
Zašto ovakav zaključak. Zato jer zakon zahtjeva savršeno ispunjenje tako da se vrše djela zakona; vjera ne zahtjeva djela, zapravo, vjera počiva bez djela tako da se u potpunosti pouzdaje u Drugog, a taj drugi je Krist.
Dok vjera ne dođe u naše živote, svi smo pod zakonom i od nas se očekuje da ga se pridržavamo savršeno. To vrijedi za one koji poznaju zakon, kao i za one koji ga ne poznaju, za Židove i za pogane. Nitko se neće izvući na neznanje.
Bog gleda dolje na nas u milosti, poslao je Svog Sina, na prvom mjestu, da se drži zakona, tako da On ne bi dospio pod prokletstvo zbog svojih prestupa. Krist nas je otkupio … On je platio otkupnu cijenu za one koji robuju grijehu … uzimajući prokletstvo na svoju nedužnu Osobu.
On je, bez da je to zaslužio, već dobrovoljno, postao proklet, onako kao što su Pisma rekla, ne po kamenovanju, već ovješen o drvo (Ponovljeni Zakon 21:23).
Znajući ovo, Isus je rekao: I ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. A to govoraše naznačujući kakvom smrću ima da umre (Ivan 12:32-33).
Židovi mu nisu omogućili ispravan način smaknuća, stoga, u skladu sa Pismima, trebao je umrijeti pod Rimskom kaznom; umro je smrću pogana, da na pogane dođe blagoslov Abrahamov.
Naša srca bi trebala da osjete hvalospjev kojeg je Pavao izgovorio kada je duboko promišljao o planu Božjem koji sve nacije zemlje uključuje u Njegovo spasenje: O dubino bogatstva i mudrosti i spoznaje Božje! Kako su nedokučivi sudovi Njegovi i neistraživi Njegovi putovi! (Rimljani 11:33).
Petar, i Židovi koji su bili sa njim, svjedočili su o izlijevanju Duha nad poganima u Cesariji, i u Galaciji, gdje je isto tako primljen Duh (stih 5).
To se dogodilo, ne kroz djela zakona, već po poruci vjere. Kroz vjeru u Isusa Krista, pogani primaju Duha Svetoga, obećanog Židovima. Vjera pronalazi način, kada načina nema.
Moabci su bili pod kletvom da nikada ne prebivaju među Židovima, ali vjerom, Ruta, Moabka, ne samo da je živjela među njima, već joj je dana najveća čast da bude predak kralja Davida, i još čudesnije, njegovog najizvrsnijeg Sina.
Vjera likuje nad djelima zakona u nerazdvojivom vječnom blagoslovu … blagoslovu Abrahamovom, kojeg je primio prije obrezanja.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2017.