Lewis Sperry Chafer – Velike Teme Biblije (I dio)

POGLAVLJE XI – BOG SIN: ON DOLAZI PO SVOJE SVETE

Doktrina izabrana za ovo poglavlje je jedna od najvažnijih tema u neispunjenim proroštvima. Onoga koji ovo proučava (studenta Biblije) bi trebalo podsjetiti da su proroštva Božja povijest koja je napisana prije nego se ta povijest dogodila (pred-povijest) i da je stoga vjerodostojna kao i bilo koji drugi dio iz Pisama. Gotovo jedna četvrtina Biblije bila je u formi predviđanja u trenutku kada je zapisana. Mnogo toga se ispunilo i u svakom pojedinom slučaju ispunjenje je bilo u potpunosti doslovno kako je i zapisano (prorokovano). Kao što je pred-objavljeno mnogo stoljeća ranije; rođenje Kristovo, sam Krist, kada će On doći, biće iz plemena Jude, sin Abrahama, sin Davidov, rođen od djevice u Betlehemu. U svemu, do detalja izrečene pojedinosti o Njegovoj smrti pretkazanoj u Psalmu 22, tisuću godina prije nego će se desiti, sve je ispunjeno do detalja doslovno.

Riječ Božja nam takođe predstavlja mnoštvo proročanstava koja su u sadašnjem vremenu neispunjena i bilo bi razumno, čak i više od toga, dio je istinskog strahopoštovanja prema Bogu, vjerovati da će i ta proroštva biti ispunjena istom vjernošću koja je okarakterizirala sva Njegova djela do ovog trenutka.

Činjenica da će se Krist vratiti na ovu zemlju kao što je i otišao – „Ovaj isti Isus“, u svom uskrslom tijelu, i na oblacima nebeskim (Djela 1:11) – to je toliko jasno i opširno podučavano u proročkim Spisima da bi ova istina trebala biti uključena u svakom ozbiljnom kršćanskom vjeroispovedanju (kredu). Međutim, doktrina o povratku Kristovom zahtjeva najpažljivije moguće razmatranje uz uočavanje posebnosti kao i određenih različitosti.

Zajedno sa svim drugim studentima Biblije, općenito, razlika se radi između dva događaja koja tek trebaju da se dogode. Stoga, ovaj studio ćemo odrediti kao: studio jedan – Krist dolazi po Svoje svete – to je ovo poglavlje – i studio dva – Krist dolazi sa Svojim svetima – to je sljedeće poglavlje.

Iako je samo po jedan aspekt istine naznačen u svakom ovom naslovu, Pisma nam otkrivaju da se mnogo više toga treba dogoditi u svakom od ovih događaja, nego šta nam sami naslovi to nagovještavaju. Saobražavajući se nepotpunoj izjavi istine predložene ovim naslovima, promatramo djelove Pisma dodjeljene ovom poglavlju; vidimo Krista kako silazi u zrak i tu prima Sebi svete koji su uzdignuti sa zemlje kako bi se susreli sa Njim – neki od njih su podignuti iz mrtvih, a neki su uzneseni iz živog stanja, (1.Kor.15:22,23,51,52).

Međutim, u dijelu Pisama koje smo dodijelili sljedećem poglavlju, vidimo Njega kako silazi na zemlju (Zah.14:4-7) sa Svojim proslavljenim svetima kao i prisustovanje Njegove Mlade, (Otk.19:7,8,14; Juda 1:14), da sjedne na tron Davidov, (Luka 1:32), koje je takođe „tron Njegove slave“ (Mat.25:31). Iako se ova dva događaja razlikuju u svakoj pojedinosti, često se brkaju i iz tog razloga ovo bi poglavlje trebalo pažljivo promotriti i uporediti sa ovim koje slijedi.

Razmišljajući o proročkoj doktrini Kristovog povratka po Svoje svete, trebalo bi svakako primjetiti;

Prvo: kronološki poredak ova dva događaja je očigledan: Krist ne može doći na zemlju sa Svojim svetima, ako prvo ne dođe po njih. Moraju biti skupljeni svi zajedno „okupljanja oko Njega“ (II Solunjanima 2:1), prije nego se mogu „s Njim pojaviti“ (Kološanima 3:4). Iako su ovi događaji vjerojatno odvojeni kratkim vremenskim periodom, u skladu sa proroštvima, mnogo toga se mora ispuniti između ovih dešavanja, a to mnogo bit će takvih razmjera da će čitav svijet biti zahvačen i proveden kroz zastrašujuče promjene, (II Solunjanima 2:3,4; Otkrivenje 4:1 do 19:10).

Drugo: dugo predviđani drugi Kristov dolazak na zemlju bit će u potpunosti ispunjen kada On dođe sa Svojim svetima, i stoga, Kristov dolazak po Svoje ne sadrži nikakve poveznice (nema veze jedno s drugim). Ova dva događaja nisu dvije faze ili dva aspekta jednog te istog Božjeg poduhvata. Pisma nam predstavljaju Kristov dolazak po Svoje kao misterij ili kao svetu tajnu (I Korinćanima 15:51) – a to znači nešto dosad neotkriveno, ali se može razumjeti poslije Božjeg razotkrivanja, (Ponovljeni Zakon 29:29; Matej 13:35).

Novozavjetno otkrivenje koje se tiče Kristovog dolaska po Svoje nije se moglo vidjeti u Starom zavjetu jer je Stari zavjet samo dio otkrivene istine. Božji način kako će uzeti Svoj narod sa ovog svijeta je povezan sa Crkvom; Crkvom koja je sveta tajna i koja unutar Starog zavjeta nigdje nije direktno predviđena. Isto tako, Crkva nije mogla biti otkrivena u Starom zavjetu jer je ona samo jedan od Božjih ciljeva u ovom sadašnjem vremenu; samo ovo vrijeme je sveta tajna, koja nije bilo otkrivena u Starom zavjetu, (Matej 13:11).

U suprotnosti sa svim ovim, Drugi Kristov Dolazak, ni u kom slučaju nije misterij, niti sveta tajna, jer je to u stvari jedna od glavnih tema Starog zavjeta, (Ponovljeni Zakon 30:3; Psalam 2:1-9; 24:1-10; 50:1-5; 96:10-13; Izaija 11:10,11; Jeremija 23:5,6; Ezekiel 37:21,22; Danilo 7:13,14; Zaharije 2:10-12).

Treće. – Kao što nam je otkriveno u Pismima, Njegov dolazak po Njegove svete, sljedeći je događaj u redosljedu ispunjavanja proroštava, i stoga je to nešto šta bi dijete Božje trebalo da iščekuje (I Solunjanima 1:9,10; Filipljanima 3:20; Titu 2:11-14; Hebrejima 9:28), i što bi trebalo da ljubi (II Timoteju 4:8).

Odnos Pisama prema Kristovom dolasku po one koji su Njegovi je izričit: u I Solunjanima 4:13-18, otkriveno nam je da kada Krist dođe, „mrtvi u Kristu“ će prvi uskrsnuti, a onda će živi sveti, zajedno s njima biti poneseni, u zrak, u susret Gospodu i tako će zauvek biti sa Gospodom. U I Korinćanima 15:51-53, ista činjenica o uskrsnuću „mrtvih u Kristu“ i preobrazbi živih je navedena; ali sa dodatnim otkrivenjem da će prijenos i preobrazba živih svetih biti trenutna poput „treptaja oka“, i da će se to desiti na zvuk „posljednje trube“. U Ivan 14:1-3, objavljeno je da će Krist primiti Svoje (one koji Mu pripadaju) u Sebe, ne u palate, već na mjesto koje On ide pripremiti. Ponovno, u Filipljanima 3:20,21, kaže se da će o Svom dolasku; „On će prema djelotvornosti moći Svoje preobraziti ovo naše bijedno tijelo da bi ga saobličio slavnom tijelu Svome i Sebi podložiti sve“. Na taj način, vrijeme Kristovog dolaska po Svoje, bit će vrijeme kada će se oni pojaviti pred Njegovom sudačkom stolicom da prime nagrade za službu (I Korinćanima 3:11-15; Matej 16:27; Luka 14:14; I Korinćanima 4:5; II Timoteju 4:8; II Korinćanima 5:10).

Jednako sigurno kao što Kristov dolazak po Svoje svete nije otkriven u Starom zavjetu, isto tako je sigurno da taj dolazak nema veze sa nespašenima. Za kršćane, međutim, to je naum i plan Božji:

1. To je nada puna utjehe. – Utjeha je izvučena iz činjenice da Krist može doći doslovno bilo kada i da ne mora nužno proći cijeli život, čak i smrt, prije nego vjernik bude mogao da vidi Svog Gospoda, a isto tako i iz činjenice da kada On dođe dijete Božje bit će trenutno u prisustvu i zajedništvu voljenih, koji su spašeni i otišli su prije nas(I Solunjanima 4:18).

2. To je nada koja nas čisti. – Nema toga koji može da razmišlja o činjenici da Krist doslovno može da dođe svaki tren, a da takvo vjerovanje nema uticaja na njegovo ponašanje. (I Ivanova 3:1-3).

3. To je nada koja je blagoslovljena. – Ništa se ne može uporediti sa iščekivanjem da će po bogatstvu Njegove milosti, spašeni vidjeti Gospoda licem u lice, biti sa Njim i biti poput Njega (Ivan 14:3; I Solunjanima 4:17; I Ivanova 3:3).

---

Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2020.