Lowell Brueckner
I POGLAVLJE – PROLAZAK KROZ LIČNO PROGLEDAVANJE
Do 1979. godine moja supruga i ja proveli smo čitav naš bračni život na misionarskom polju. Posljednje, od naše osmero djece, rodilo se te godine. Živjeli smo u najsiromašnijoj i najdivljijoj oblasti starog Meksika. Uprkos jako mnogo protivljenja i čestim prijetnjama, mi smo nastojali da utremo put za crkvu na skoro totalno neevangeliziranoj teritoriji. Poslije nam se pridružio i moj rođak sa svojom porodicom. Poslije mnogobrojnih proboja došli su i rezultati, koji su daleko nadmašili sva naša očekivanja. Na tisuće su se istinski obratile i mnoge lokalne crkve su rođene.
Tokom tih naših četrnaest godina u Meksiku, Biblija je bila naš svakodnevni priručnikza praktičan život. Trudili smo se da primjenjujemo i podučavamo veoma temeljno, neiskvareno kršćanstvo. To je uključivalo stvari kao što je molitva, čitanje Pisama, evangelizacija, propovjedanje i pjevanje.
Tokom ovog perioda, naše posjete Americi bile su kratkotrajne i prebukirane tako da nam nisu bile dovoljne da u potpunosti uhvatimo suptilnu, ali odlučnu promjenu koja je dolazila na crkve u našoj domovini, promjena koja je zahvatila čitav zapadni svijet. Tek kada smo se vratili nazad, ponovo nastanili i preuzeli službu u SAD-u, mogli smo jasno da zaključimo da je situacija strahovito izvan Biblijskog reda.
Široko rasprostranjena površnost i nedostatak posvećenosti, bili su svakodnevnica. Ljudi u našoj generaciji, kao i mnogi iz one predhodne, kršćani iz zapadnog sveta, trebali su da se bore sa komforom, zabavama i uticajima kako bi mogli praktično živjeti žarko i ozbiljno kršćanstvo. Ono šta smo uvidjeli da sada prevladava, svakako je bilo novo i mnogo opasnije.
Bili smo skoro preplavljeni nemoralom, koji je osvajao redove u kršćanskom vodstvu. Nije to bio po koji tužni slučaj. Afere između pastora i žena iz njihovih zajednica bile su poput nekontrolirane pošasti. Istaknuti konferencijski govornici, razvodili su se od svojih žena i ponovno se ženili, pri tome zadržavajući svoje javne službe, a da to javnost, generalno, nije pretjerano zabrinjavalo.
Isticanje i sofisticiranost koje su odavali kršćanski savjetnici, zbunili su nas. Nove riječi i fraze o kojima smo slušali kada smo bili mladi u evanđeoskim krugovima, sada su postale svakodnevnica. Riječi i izrazi poput: odbacivanje, samovrijednovanje, nedostatak samopoštovanja i nemogućnost za voljeti samog sebe. Imali smo poteškoća da razumijemo kakve to ima veze sa učenjem iz Novog Zavjeta.
Zatim, tu je bio i novi profesionalizam u kršćanskoj zabavi. TV evanđelje je dostiglo nevjerojatan uspon sa svojim koreografijama, mikrofonijom, kulisama i rekvizitima. Koncerti poznatih privlačili su na tisuće, koji su na muziku reagirali ne samo aplauzima, već i zvižducima, kricima i uzvicima. Ploče i kazete Gospela postizale su vrhunske cijene. Drama, mimika, klaunovi i lutke nisu više upotrebljavani samo za dječje predstave, već su postale vodeći dio evanđeoskih pohoda.
Tomovi knjiga o stvarima kao što su zdrava hrana, lično poboljšanje i uključenost u društvene situacije, prekrili su najbolje police u kršćanskim bibliotekama. Klasici koje su napisali veliki Božji ljudi, knjige o molitvi i posvećenom životu potisnute su u mračne kutove. Publika je ispunjavala ogromne sale, pohađajući seminare koji su održavani na svaku moguću temu. Mediji, poruke i sale političkih odbora korišteni su po čitavoj zemlji da bi se promovirala kršćanska politička djelovanja.
Duboko iznutra, iz naših srca došlo nam je uvjerenje da ono čega postajemo svjedoci jeste otuđenje od pravih namjera Isusa Krista. Jedan dio toga bio je biblijski, ali jako puno toga bilo je potpuno ne biblijski. Nemoguće je zamisliti Petra i Pavla kako promoviraju i učestvuju u ovakvim trendovima. Prvo smo bili šokirani, zatim ljuti, a na kraju odlučni da nećemo pratiti ovu struju. U svom najboljem izdanju to je bilo veoma različito od učenja Novog Zavjeta. A u svom najgorem obliku to je bila nova forma religije i taj sada objavljivani Krist bio je različit od Krista iz Biblije. Da li je moguće da se uvukao nekakav zao duh koji krade od Gospodina Njegovu slavu?
Prijevod i obrada: Branko Gotovac