Autor: Lowell Brueckner
Poduči me, GOSPODE, putu svojemu, i ravnom me stazom povedi zbog neprijatelja mojih.
(Psalam 27:11)
Neću ni pokušati da sakrijem činjenicu da je jedan od mojih najdražih autora, ako ne i najdraži Aiden Wilson Tozer. Prije svega, Tozer pripada istoj denominaciji u kojoj sam ja kao dječak odrastao, tako da u mom srcu ima jedna posebna ljubav za istine koje su tamo naglašavane ( da spomenem samo dva meni jako draga stiha: „Krist u nama, nada slave“ i „ne ja, nego Krist u meni“ ).
Drugo, Tozer je živio dovoljno blizu ovog našeg naraštaja da bi govorio o trendovima i kretanjima koja su još uvijek itekako u prvom planu u ovim našim danima i znao je kuda će nas ti trendovi odvesti.
Povrh ova dva razloga, Tozer je imao izuzetan dar izražavanja; kada je on pisao ili govorio o Gospodu i o Njegovom Sinu činio je da moje srce gori više nego bilo koji drugi autor. Naravno da i materijale mnogih drugih pisaca smatram itekako vrijednim. Trebamo tijelo Kristovo, svete iz svih vremena Crkve, koji sačinjavaju tijelo Crkve, bez obzira da li su živi ili su već prešli u Slavu.
Mi vidimo samo djelić čitavog spektra istine. Drugi u našim danima vide druge dijelove i kroz vrijeme, ljudi Božji vidjeli su bisere, neprocjenjiva blaga istina koja su sadržana u Pismima i to nas danas može itekako obogatiti. Potrebno nam je da čitamo dobre knjige, mnogo dobrih knjiga! Ljudi Božji uvijek su to radili.
Kroz vrijeme, pronašao sam stvari u kojima se ne slažem sa Tozerom, iako ih nema mnogo i nisu od bitnog značaja. Spominjem Tozera zato što ste do sada vidjeli da imam običaj predstaviti neka od njegovih razmišljanja i sada ću to ponovo učiniti. Navest ću neke stvari koje je Tozer govorio u vezi odanosti prema ljudima i u vezi slijeđenja ljudi.
Tozer je bio pastor, tokom svog života vodio je dvije Crkve, jednu u Čikagu i jednu u Torontu; tako da on o ovoj temi govori sa pozicije pastira. On je ljude uvijek usmjeravao i pokazivao im na Krista i samo na Krista.
U knjizi „Rutina, Korijeni ili Probuđenje“ u poglavlju 5 kaže;
Vjera u Isusa nije predanost tvojoj crkvi ili tvojoj denominaciji. Ja vjerujem u lokalnu crkvu, vjerujem u Božju skupštinu. Mi smo kao grupa kršćana dužni da razumijemo da jesmo Božja skupština, stanica u tijelu Hristovom, život u Njegovom životu. Ali nijednog trenutka ne želim da u tebi proizvedem vjeru koja će te odvesti u to da ti sebe bez opoziva predaš lokalnoj crkvi ili tvojim crkvenim liderima.
Ti nisi pozvan da slijediš svoje crkvene lidere. Nisi pozvan da poput malog ptića u gnijezdu otvoriš svoja mala usta i progutaš baš sve što ja stavim tamo. Ako ono što ti ja dajem nije Biblijska hrana, izbaci to iz usta i nemoj se bojati to učiniti. Nazovi me ili me dođi vidjeti ili mi napiši pismo, ali učini nešto u vezi s tim. Nemoj ni u kom slučaju progutati sve što ti tvoji lideri serviraju. Imaš Bibliju, drži se Nje – čvrsto, idi u Nju.
U četvrtom poglavlju „Poslušnost čovjeku koji je poslušan Bogu“ knjige „Korijeni Pravednosti“, Tozer govori o važnosti ispravnog odabira učitelja za nas;
U svakoj grupi od deset ljudi barem devet su potpuno uvjereni da mogu ponuditi savjet ostaloj devetorici iz grupe. A ni u jednom drugom polju ljudskog interesa ljudi nisu spremni tako brzo da drugima daju savjete kao u polju religije i morala.
Biblijska povijest daje nam primjere ljudi koji su napravili istinske životne promašaje jer su poslušali pogrešan savjet.
Nijedan čovjek nema pravo da savjetuje bilo koga ukoliko prvo nije čuo Boga kako mu govori. Nijedan čovjek nema pravo da savjetuje druge ukoliko nije spreman da čuje i da slijedi savjet od Gospoda.
Istinska moralna mudrost mora uvijek biti odjek, eho glasa Božjeg. Jedino sigurno svijetlo za naš put je svjetlo koje je odraz Krista, Krista koji je istinsko Svijetlo svijeta. Izuzetno je važno da mladi ljudi nauče u čiji savjet se mogu pouzdati.
Uobičajeni primjeri koji se mogu dati su o ljudima koji nisu poslušali savjet i kao posljedica toga stupili su u brak sa pogrešnom osobom. Ja vam mogu dati takve primjere, ali to radi i u suprotnom pravcu. Jedna dama, sada već mnogo godina sretno udana, ispričala mi je da u vrijeme kada je ona jako ozbiljno razmišljala o braku, lider, koji se protivio tom braku zamolio je da prestane slušati vraga. Usput rečeno, on nije imao nikakvu podršku niti razloge iz Pisama da potkrijepi takav savjet. Kada čujete o liderima koji na sebe uzimaju odluku o tome tko se s kim može vjenčati, izvan razloga koje nam daju Pisma, shvatite da takvi ljudi ispunjavaju Pavlovo proroštvo o onima koji „zabranjuju ženidbe“. Ja sam čak čuo o ženi, može-bitnoj proročici, koja je pokušala da zaustavi vjenčanje jer je imala san o paru koji se vjenčavao. Ja lično bih to nazvao fanatizmom!
Ovo pravilo da slušamo i poslušamo samo one koji su prvo čuli i poslušali Gospoda sačuvat će nas od mnogih zamki. Svi religiozni projekti trebali bi biti testirani i provjereni na taj način.
U ovom vremenu jako čudnih i neobičnih religijskih aktivnosti moramo zadržati mir i biti ispravno i dobro postavljeni, prije nego počnemo slijediti bilo kojeg čovjeka ili bilo koju aktivnost koja nije obilježena križom.
Bog još uvijek ima svoje izabrane ljude i oni su bez iznimke dobri slušatelji. Oni mogu čuti kada Bog govori. Sa sigurnošću možemo poslušati takve ljude, ali nikog drugog osim takvih.
U knjizi „Cijena Zanemarivanja“, u posljednjem poglavlju koje se zove „Zakon Vođe“ Tozer čini razliku između stoke i ovaca i ističe da se stoka tjera – goni se pred sobom, a ovce slijede – idu za pastirom.
Biti gonjen je snažno osjećati prinudu od dijela vodstva da se posluša, a ukoliko se ne posluša, dolazi do snažnih reakcija neodobravanja, otuđenja ili čak do prijetnji izbacivanjem iz zajednice.
U knjizi „Priprema za Plovidbu“ postoji poglavlje o Ispravnom Stavu prema našem vodstvu; Tozer komentira:
Činimo ozbiljnu pogrešku kada se zalijepimo za propovijedanje ili za pisanje velikih kršćanskih vođa i usvajamo njihova podučavanja bez da se i usudimo da ih preispitamo. Nijedan čovjek nije toliko važan u Kraljevstvu Božjem.
Trebamo slijediti ljude samo onoliko koliko oni slijede Gospoda i trebamo biti budni i otvorena uma, ukoliko ne želimo postati slijepi sljedbenici čovjeka čiji je dah u njegovim nosnicama (Izaija 2:22).
Upravo smo pročitali snažnu istinu i malo tko će reći da se ne slaže. Pa ipak, mnogi će odmah poslije ovoga otići poslušati one koji nisu čuli Gospoda, na neki čudan način slijepi da upravo to rade.
To je dio prijevare pod kojom su se navikli da žive. Vrijeme je za duboko i istinsko preispitivanje samog sebe i kruga ljudi među kojima se krećemo. Vrijeme je za ustajanje, budilica zvoni! Pavao je to rekao davno prije mene:
I to činite znajući ovo vrijeme: čas je već da se oda sna probudimo, jer sada je naše spasenje bliže nego kad uzvjerovasmo. (Rimljani 13:11). Ili, Probudi se ti što spavaš, i ustani iz mrtvih – i zasvijetlit će ti Krist. (Efežanima 5:14).
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2016.