Dwight Pentecost
NEKA DOĐE CARSTVO TVOJE
PREDGOVOR
Na samim počecima mog studiranja Svetih Pisama često sam bio jako uznemiren optužbama onih koji cijelu biblijsku povijest vide kao razvoj impliciranog „Saveza otkupljenja“ nasuprot onima, poput mene, koji su oštro razlikovali Božji program za Izrael i Božji program za Crkvu u ovom sadašnjem vremenu. Ti teolozi saveza tvrdili su da samo oni imaju ispravan sistem koji sjedinjuje sva Pisma u jednu svrsishodnu i dosljednu cjelinu; svi drugi; inzistiraju oni, uništavaju jedinstvo Biblije.
Gotovo nesvjesno, za vrijeme mog studiranja, zaticao bih sam sebe kako tražim temu iz Pisama koja bi objedinjavala svo tijelo otkrivenja Božjeg. Činilo se prejednostavnim reći da je Božji cilj kroz čitavu povijest da proslavi Sebe, iako to bez ikakve sumnje jeste istina.
Tokom mojih predavanja, studentima koji su se pripremali za službu Riječi Božjoj, imao sam istinski privilegij da ih podučavam biblijskim savezima. Vremenom sam tom predmetu dodao i predmet, „Kraljevstvo Božje“. Nakon što sam neko vrijeme te teme podučavao kao dva različita predmeta počeo sam sve više shvaćati da je to gradivo zapravo nerazdvojivo, jer Kraljevstvo Božje jeste sprovođenje Njegovih vječnih i bezuvjetnih saveza. Odjednom mi je postalo moguće da ispratim razvoj Kraljevstva kroz Pisma, od Postanka do Otkrivenja, i ta tema postala je sjedinjujuća struktura koja povezuje cjelokupnu Bibliju u jednu jedinstvenu cjelinu i po toj temi sva zabilježena povijest može biti shvaćena i povezana.
Upravo kroz ohrabrenja mojih studenata zadao sam sebi ovaj opsežan zadatak. Ovi rezultati proizvod su godina proučavanja i podučavanja i predstavljam ih i drugima sa željom da i oni dođu do razumijevanja Božjeg plana koji želi uspostaviti Svoje Kraljevstvo, ovdje na zemlji; Kraljevstvo nad kojim će vladati Njegov Sin kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima.
Zahvalan sam mojim studentima koji su kroz svoje reakcije i razmišljanja uistinu proširili moja razmišljanja o ovdje predstavljenom materijalu. Pomogli su mi mnogo u boljem razumijevanju ove teme. Zahvalan sam od sveg srca i gospodinu Ken Durham-u koji je odvojio jako puno vremena za editiranje i doradu izvornog rukopisa kako bi sav taj materijal mogao biti predstavljen u ovoj formi koja je pred vama.
Neka Gospodinu bude ugodno da upotrebi ovaj rad kako bi nam dao još bolje razumijevanje o tome što je Krist imao na umu kada je učio Svoje učenike da se mole: NEKA DOĐE CARSTVO TVOJE.
UVOD: KRALJEVSTVO BOŽJE I NEBESKO
Ima jedna velika tema koju pronalazimo kroz čitavu bibliju, od Postanka do Otkrivenja. Ta tema je Kraljevstvo Božje i ona objedinjuje sva Pisma.
Upravo kroz temu kraljevstva Biblija bilježi progresivno odvijanje programa u kojem Bog otkriva svoju suverenu vlast. I kroz to Bog pokazuje svoje pravo da vlada kroz različite oblike kraljevstva koje uspostavlja ovdje na zemlji, počevši od Postanka pa sve do konačne konzumacije u vladavini Isusa Krista kao Kralja kraljeva i Gospodara gospodara u Knjizi Otkrivenja.
Unatoč svemu tome što nam Pisma govore o temi Kraljevstva, ipak smo suočeni sa cijelim nizom različitih tumačenja u vezi sa prirodom i sa svrhom Kraljevstva Božjeg.
ŠTA JE TO KRALJEVSTVO BOŽJE?
Neki ljudi razumiju Kraljevstvo Božje kao da je to sinonim za vječno stanje ili za Nebo, gdje sveti Božji odlaze nakon svoje fizičke smrti. Oni koji dijele ove stavove smatraju da Kraljevstvo Božje nema nikakve veze sa ovom zemljom.
Drugi razumiju Kraljevstvo kao nematerijalno ili „duhovno“ kraljevstvo u kojem Bog vlada nad srcima ljudi, tako da za njih Božje Kraljevstvo jeste vezano i za ovo vrijeme, ipak nema nikakve veze sa zemljom.
Ono je za njih u potpunosti duhovno, nema ničeg materijalnog.
Drugi opet vide ovo Kraljevstvo kao u potpunosti zemaljsko, bez ikakve veze sa bilo kakvom duhovnom stvarnosti. Za njih je to buduća politička i socijalna struktura koja će biti postignuta ljudskim naporima; to je cilj koji će jednom biti dosegnut putem socijalne i ekonomske evolucije.
Neki, s istim ovim općim konceptom, vjeruju da će kraljevstvo Božje biti nacionalistički pokret Izraela koji će ponovno uspostaviti tu naciju kao neovisnu političku državu.
Drugo, učestalije tumačenje, vidi Kraljevstvo kao sinonim za vidljivu organiziranu crkvu. Drugim riječima, Crkva postaje Kraljevstvo Božje, dominion ili područje vlasti koje je i duhovno i političko.
I konačno, ima onih koji vide ovo Kraljevstvo kao zemaljsko očitovanje univerzalnog suvereniteta Božjeg. Kraljevstvo je područje Božje vladavine nad poslovima ljudskim tako da se na Kraljevstvo gleda kao da je i duhovno i materijalno.
Zaista, izgleda nemoguće snaći se u ovom labirintu tumačenja.
Da nije jasnoće Biblije kada joj mi dopustimo da objasni samu sebe, beznadno bismo zaglibili u teorijama i nagađanjima. Ali, istine vezane sa Kraljevstvom Božjim ni na koji način nisu određene pisanjima ljudskim. Samo kroz induktivnu studiju Božje Riječi možemo razumjeti ovu veliku i veličanstvenu temu. To znači da moramo pažljivo proučavati zapisane riječi u skladu sa značenjem koje te riječi imaju za izvorne pisce i primatelje tih riječi; moramo razumjeti svaki odlomak u skladu sa kontekstom u kojem ga nalazimo (doslovnim, povijesnim, kulturološkim); i moramo dozvoliti da Pisma tumače Pisma, a ne da im mi pripisujemo značenje u skladu sa našim proizvoljnim tumačenjima.
ZNAČENJE RIJEČI
Logično bi bilo započeti istraživanje ove teme sa razumijevanjem značenja same riječi. Unutar same riječi Kraljevstvo (basilea), nalazimo tri međusobno povezane ideje koje moraju biti pažljivo sagledane da bi smo utvrdili biblijski koncept termina Kraljevstvo.
Pravo da se vlada
Prvi od ova tri koncepta ili ideje je pravo da se vlada – autoritet koji je dodijeljen osobi kralja, suverena ili vlast koja je odobrena nekom da bi vladao nad kraljevstvom.
Ovu ideju jasno vidimo u usporedbi koju Krist priča u Luki 19:11-27. Priča je zato što su oni koji su slušali mislili da se kraljevstvo Božje ima odmah pojaviti (stih 11), Gospod im govori o čovjeku plemenita roda koji je otišao u daleku zemlju da za sebe primi kraljevstvo pa da se vrati (stih 12). Ova se usporedba zapravo temelji na stvarnom povijesnom događaju kada je Arhelaj, sin Herodov, otputovao u Rim kako bi ga rimski car August potvrdio kao vladara u Palestini.
Ovdje vidimo da primi kraljevstvo znači da je nekom dodijeljeno pravo da vlada.
Istu ovu ideju vidimo u Otkrivenju 17:12, gdje čitamo: I deset rogova koje vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali će, za jedan čas, primiti sa Zvijeri vlast kao kraljevi. Primijetite da se termini kraljevstvo i vlast (moć) koriste naizmjenično i da označavaju istu stvar. Desetorici je dano pravo da vrše suverenu vlast i da dijele isti autoritet ili da imaju istu moć koju zvijer ima u svom kraljevstvu.
Dakle, riječ Kraljevstvo uključuje u sebi koncept osobe koja ima vlast da vlada.
Područje nad kojim se vlada
Drugi koncept govori o području nad kojim se vrši autoritet vlasti. Ovaj koncept ne uključuje toliko sam autoritet već se više odnosi na one koji su podložni onome koji vlada. Izjava Gospoda: kraljevstvo Božje oduzet će se od vas i dat će se narodu koji donosi njegove plodove (Matej 21:43) ukazuje nam da On na umu ima one nad kojima se vrši vlast. Istu ovu ideju vidimo u sljedećoj objavi: Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje! Pokajte se i vjerujte evanđelju! (Marko 1:15). Zato jer se samo ljudi mogu pokajati Kraljevstvo mora uključivati područje u kojem se autoritet kraljevstva izvršava nad ljudima.
Još jednom, u Djelima apostolskim 1:6, jedanaestorica pitaju: Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme obnoviti kraljevstvo Izraelu? Riječ obnoviti implicira ponovno uspostavljanje nečeg što je već prije postojalo. Budući da pojam kraljevstvo Izraela o kojem govori Stari zavjet uključuje u sebi točno određeno područje vlasti, moramo uzeti u obzir i taj koncept. Bez ikakve sumnje Pavao govori baš o tom konceptu kada kaže: Ja te stoga zaklinjem pred Bogom i Gospodinom Isusom Kristom koji ima suditi žive i mrtve o pojavku svojemu i kraljevstvu svojemu (II Timoteju 4:1). Kako se i smrt i uskrsnuće odnosi na ljude, značenje riječi kraljevstvo u ovom odlomku mora da označava „područje nad kojim se vlada“.
Isti ovaj koncept vidimo u Ivanovim zapisima koji govori o nebeskim glasovima koji objavljuju: Kraljevstva ovoga svijeta postadoše kraljevstva Gospodina našega i Pomazanika njegova, i on će kraljevati u vijeke vjekova (Otkrivenje 11:15). Kako se izraz kraljevstva ovoga svijeta očigledno odnosi na tačno određena područja vlasti i to je zamisao koja svakako mora biti uključena u Kraljevstvo Gospodina našega i Pomazanika njegova.
Stvarnost vladavine
Treći koncept koji je ugrađen u ideju o Kraljevstvu koncept o stvarnom izvršavanju kraljevskog autoriteta. Čak i ako suveren ima pravo da vlada i područje nad kojim vlada, nema stvarnog kraljevstva odvojeno od aktivnog izvršavanja tog autoriteta.
Odnos između posjedovanja autoriteta i vršenja autoriteta nalazimo u Pismima u različitim kontekstima. U Mateju 16:19 Krist kaže Petru: I dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a što god razdriješiš na zemlji, bit će razdriješeno na nebesima. U ovoj izjavi je potpuno jasno da autoritet koji Krist darovao mora biti izvršavan u praksi.
Na sličan način Belšazarov proglas: Koji god čovjek pročita ovaj natpis i pokaže mi značenje njegovo … i vladat će kao treći u kraljevstvu (Danijel 5:7, 16), pokazuje da on očekuje da onaj koji primi vlast ujedno i vrši tu vlast. Darijevo imenovanje 120 satrapa koji će vladati nad svim kraljevstvom (6:1) pokazuje nam da su ideje o području nad kojim se vlada i praktično vršenje vlasti nad tim područjima međusobno isprepletene, jer: Taj se Daniel tada počeo isticati među predstojnicima i satrapima jer u njemu bijaše izniman duh; i kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom (stih 3).
I najznačajnije, a vezano za Kristovu zemaljsku službu, vidimo Pilata – dok ispituje Krista – kako izjavljuje da on nije našao nikakvu krivnju na temelju koje bi mogao osuditi tog Čovjeka. Kako to?
Iako je Pilatu bilo poznato da Krist tvrdi za sebe da je kralj (Ivan 19:14-15), on ga ipak proglašava – bez krivnje (stihovi 4, 6), jer mu je jasno da Isus u stvarnosti ne vrši autoritet koji On za Sebe tvrdi da ima.
Suština značenja riječi kraljevstvo sastoji se u vršenju autoriteta nad područjem nad kojim ta osoba ima suvereno pravo da vlada. Ako se ne vidi vršenje autoriteta nad područjem vlasti, onda nad tim područjem nema ni kraljevstva.
RAZJAŠNJAVANJE PROTURJEČJA
Kako onda da uobličimo sve dosad rečeno da bi smo postigli obradivo razumijevanje riječi kraljevstvo? Očigledno je da moramo uključiti tri temeljna koncepta; autoritet, područje autoriteta, i vršenje autoriteta.
Mnogi griješe postavljajući svoj temeljni koncept kraljevstva ispuštajući upravo jednu ili više od navedenih ideja; a često to rade jer prilaze temi sa unaprijed oblikovanim teološkim konceptom Božjeg kraljevstva. To je pogreška koju svakako želimo izbjeći.
Mi, međutim, želimo proširiti naše razumijevanje biblijske riječi kraljevstvo sa općenitog na kraljevstvo Božje posebno. Razlog zašto je ovo problematično za mnoge jest taj što kroz stranice Biblije kao da ima bezbroj proturječnosti u vezi sa temom kraljevstva nad kojim vlada Bog. S jedne strane kraljevstvo je opisano u terminima koji su strogo vječni – ali, s druge strane, opisano je kao nešto privremeno sa točno određenom povijesnom točkom u kojoj počinje, ima svoj rast i razvoj kroz vrijeme i ima svoj završetak u vremenu. Isto tako, u nekim odlomcima prikazano je kao univerzalno, kao sveopće, dok je u nekim drugim odlomcima očigledno lokalnog karaktera.
Nadalje, Božje se kraljevstvo u mnogim prilikama vidi kao izravna uprava Božjeg suvereniteta, dok se u drugim slučajevima karakterizira kao neizravna uprava preko imenovanih upravitelja.
DVA ASPEKTA KRALJEVTSVA
Da bi smo uklonili ovu prividnu konfuziju moramo prvo prepoznati da kraljevstvo nad kojim Bog vlada nije proturječno samom sebi; umjesto toga ono ima dva odvojena aspekta koja se mogu opisati na brojne i različite načine. Može se reći da postoji vječni aspekt, ali svakako postoji i aspekt prolaznosti; kraljevstvo ima univerzalnu narav, ali ima i lokalnu narav; ili, postoji svijest o neposrednosti kada Bog vlada direktno, ali postoji i svijest o posredništvu kada Bog vlada posredno preko odabranog predstavnika.
Da bi smo „postavili pozornicu“ za bolje razumijevanje kraljevstva Božjeg, od samog početka trebamo se zagledati u četiri suštinske istine koje karakteriziraju vječni aspekt kraljevstva. Priroda kraljevstva proizlazi iz karaktera same Osobe Božje i zapravo je odraz onoga što nalazimo u Njemu.
Ono je bezvremensko
Prvo, kako je Bog vječan nužno je da element bezvremenosti karakterizira Njegovo kraljevstvo.
Na brojnim mjestima u Pismu pokazano nam je da Bog uvijek posjeduje apsolutni suverenitet nad cjelokupnim Svojim stvorenjem i da On kao Kralj nad stvorenim vlada vječno. Na primjer:
GOSPOD je kralj uvijek i dovijeka (Psalam 10:16a).
No Bog je moj kralj odvijeka (Psalam 74:12a).
A GOSPOD je pravi Bog, on je Bog živi i kralj vječni (Jeremija 10:10a).
Kraljevstvo je tvoje kraljevstvo svih vjekova, i vladavina tvoja u sve naraštaje (Psalam 145:13).
Ti, GOSPODE, ostaješ dovijeka, prijestolje tvoje od koljena do koljena (Tužaljke 5:19).
Jednostavno i biblijski rečeno; Božje kraljevstvo je vječno baš kao što je i On sam vječan.
Ono je univerzalno (sveopće)
Drugo, kako je Bog sveprisutan biblija nam jasno daje reference na bezgranično područje Božjeg suvereniteta nad Njegovim kraljevstvom, kao što to vidimo u sljedećim odlomcima:
Tvoja je, GOSPODE, veličina i sila i slava i pobjeda i veličanstvo, jer sve što je na nebu i na zemlji, tvoje je. Tvoje je, GOSPODE, kraljevstvo i ti si uzvišen kao poglavar iznad svega (I Ljetopisa 29:12).
GOSPOD u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevstvo njegovo vlada nad svime (Psalam 103:19).
Kamo da odem od Duha tvojega i kamo da od lica tvojega pobjegnem? Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako si u Šeolu prostrem, evo tebe. Uzmem li krila zorina, nastanim li se nakraj mora, i ondje bi me ruka tvoja vodila, i držala me desnica tvoja (Psalam 139:7-10).
Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudskim i daje ga komu on hoće (Danilo 4:17, 25, 32).
Ako i u Šeol prokopaju, i odande će ih ruka moja izvaditi; ako se i u nebo popnu, i odande ću ih skinuti (Amos 9.2).
Iz Pisama je jasno da Božji suverenitet vrši nad nebesima i nad zemljom, čak i nad samim paklom. Jednostavno ne postoji nikakve sfera ili područje koje bi se nalazilo izvan autoriteta Božjeg; Božje kraljevstvo je univerzalno i sveopće jer je Bog sveprisutan.
Njime se vlada kroz jednog imenovanog predstavnika
Biblija nam također očigledno pokazuje da Bog vrši i ima apsolutni autoritet nad svim stvarima. Njegov suverenitet može biti izvršavan ili administriran kroz određene pojedince. Iako je Bog primarni uzrok ovi vršitelji ili administratori mogu biti sekundarni izvori. Razmotrimo sljedeće odlomke:
Ali mene (Josipa) Bog posla pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji i da vam život spasi velikim izbavljenjem. Tako sada, niste me vi poslali ovamo, nego Bog; Premda ste vi smislili zlo protiv mene, Bog je to smislio na dobro, da se zbude kao što je ovo danas, da sačuva život velikomu puku (Postanak 45:7-8; 50:20).
Kraljevo je srce u ruci GOSPODNJOJ (Izreke 21:1a).
Jao Asiru, šibi gnjeva mojega! Jer štap u njihovoj ruci — to je srdžba moja. Njega ću poslati na narod bezbožan i zapovjedit ću mu za puk bijesa mojega da se naplijeni plijena i nagrabi grabeža (Izaija 10:5-6).
Ovako GOSPOD govori Kiru, pomazaniku svojemu, kojega držim za desnicu da pred njim podložim narode … Ja ću ići pred tobom … da spoznaš da sam ja, GOSPOD, koji sam te imenom tvojim zazvao, Bog Izraelov … i tebe sam imenom tvojim zazvao, imenovao sam te (iskazao sam ti čast), premda me znao nisi (Izaija 45:1-4).
Ova istina nam je ilustrirana kroz još primjera u Jeremiji 25:8-12; 27:4-8; 51:11-24, 27. Istina da suvereni Bog radi kroz ljude; neki od njih to prepoznaju, neki od njih to odbace, a neki su u potpunom neznanju o tome. Pa ipak, u svakoj od tih situacija Božja volja biva izvršena.
Ovo nije istina samo za sferu čovječanstva, već i za sferu prirode. Psalmist je opazio: Ognju i grȁde, sniježe i maglo, olujni vjetre što izvršavaš riječ njegovu! (Psalam 148:8). Dakle, ništa ne izmiče suverenoj volji Božjoj. Božje kraljevstvo je raznoliko u svojoj provedbi kao što je Bog sveznajući.
Ono je čudesno
Postoje situacije u kojima se suverenitet Božji očituje kroz direktne Božje intervencije u poslove ljudi. Ove demonstracije Njegovog suvereniteta nazivamo čudima.
Veza između biblijskih čuda i Božjeg suvereniteta vidi se u mnogim odlomcima, a jedan od njih je i: Ali ja ću otvrdnuti srce faraonovo te ću umnožiti svoje znake i čudesa svoja u zemlji egipatskoj. I kako vas faraon neće poslušati, stavit ću ruku svoju na Egipat te ću sudovima žestokim izvesti vojske svoje — puk svoj, sinove Izraelove — iz zemlje egipatske. Tako će Egipćani spoznati da sam ja GOSPOD — kad ispružim ruku svoju nad Egiptom i izvedem isred njih sinove Izraelove (Izlazak 7:3-5).
Što god se GOSPODU svidi, to on učini: na nebu i na zemlji, u morima i u svim dubinama. Oblake diže s kraja zemlje, daždu stvara munje, izvodi vjetar iz spremišta svojih. On pobi prvorođence egipatske, od čovjeka do stoke. On posla znake i čudesa usred tebe, Egipte, na Faraona i na sve sluge njegove. On pobi narode mnoge, i kraljeve pogubi moćne (Psalam 135:6-10).
U stvarnosti, pitanje čuda u svom najjednostavnijem obliku je pitanje ima li beskonačni, suvereni Bog moć kao i pravo pokazati tu moć unutar sfere kojom vlada. Božje kraljevstvo je raznoliko onoliko koliko je Bog svemoguć. Stoga Sveto pismo otkriva da je Božje kraljevstvo vječno, univerzalno, da se može upravljati preko pojedinaca kao sekundarnih uzroka, i da se može dokazati kroz čudesnu intervenciju u stvarima ljudi. On je moćan, kroz svoju kontrolu, usmjeriti tijek povijesti kako bi ostvario svoje ciljeve.
Odbacivanje ili pobuna protiv Božjeg autoriteta ne umanjuje niti eliminira Njegovu vladavinu.
ZAKLJUČAK
Što smo dosad primijetili? Prvo, vidjeli smo da, kako bismo razumjeli biblijski koncept kraljevstva, moramo prepoznati da ono uključuje nekoliko ideja, uključujući pravo na vladanje, područje u kojem se provodi autoritet vlasti i stvarnost te vladavine koja se provodi.
Drugo, u postavljanju temelja za razjašnjavanje pogrešnih predodžbi o Božjem kraljevstvu, shvatili smo da Biblija predstavlja istinu o dva aspekta Božjeg kraljevstva: o vječnom aspektu kao i o prolaznom, vremenskom aspektu.
I konačno, Kraljevstvo karakteriziraju četiri bitne istine: (1) ono je bezvremeno, (2) ono je univerzalno, (3) ono je providonosno, (4) ono je čudesno.
U prošlosti vječnosti, prije stvaranja anđela ili stvaranja Zemlje i njezinog naseljavanja čovjekom, postojalo je kraljevstvo u sferi “nebesa” zbog odnosa koji je postojao među članovima Trojstva. Bog Otac je bio suveren. Bog Sin, iako jednak u osobi, bio je podređen Ocu. Bog Duh Sveti bio je aktivni izvršitelj Očeve volje (Postanak 1:2-3). Tako je u prošloj vječnosti postojalo kraljevstvo, koje je uključivalo pravo na vladanje, kao i sferu u kojoj je pravo djelovalo i vladavina se provodila. Doista, svi elementi bitni za kraljevstvo bili su prisutni.
Sada ćemo početi pratiti biblijski razvoj Božjeg kraljevstva, krenuvši od prapovijesti, ili od sfere anđeoskog postojanja.
Prijevod i Obrada: Branko Gotovac, 2024.
