Pripremio i uredio: Branko Gotovac
Psalam četvrti
Zborovođi. Uz žičana glazbala. Psalam Davidov
[4:1] Usliši me kad te zazovem, Bože pravednosti moja! Izbavio si me kad sam bio u nevolji: smiluj mi se i usliši molitvu moju.
[4:2] Sinovi ljudski, dokle ćete slavu moju pretvarati u sramotu? [Dokle] ćete ljubiti taštinu i tražiti laž? Selah.
[4:3] Ali znajte da je GOSPOD sebi odvojio pobožnoga: GOSPOD će prisluhnuti kad ga zazovem.
[4:4] Drhtite i ne griješite! Govorite u srcu svojemu na postelji svojoj, i utihnite! Sela
[4:5] Prinesite žrtve pravednosti i uzdajte se u GOSPODA.
[4:6] Mnogi govore: “Tko će nam pokazati dobro?” “GOSPODE, obasjaj nas svjetlošću lica svoga.”
[4:7] U srce si moje stavio radosti više no kad pšenica njihova i vino njihovo izobiluju.
[4:8] U miru ću i leći i zaspati, jer ćeš mi samo ti, GOSPODE, dati da obitavam na sigurnom.
Nadnatpis i pozadina
Psalam 4 prati prethodni, Psalam 3, koji nosi naslov “Jutarnja molitva pouzdanja u Boga”. Naslov četvrtog psalma u ERV – English Revised Version – je “Večernja molitva povjerenja u Boga”. Sadržaj ova dva psalma ukazuje na njihovu uzajamnu usku povezanost.
Kao što smo vidjeli kad smo proučavali i molili Psalam 3, kralj David je molio ujutro jer ga je Bog čudesno zaštitio od svih opasnosti koje su prijetile sa svih strana. Iz stiha 8 vidimo da je Psalam 4 večernja molitva kralja Davida neposredno prije nego što se povukao. Najvjerojatnije je da su ove dvije prošnje izrečene kada je kriza koja je zadesila Davida bila na vrhuncu.
Kao što smo to već rekli kada smo obrađivali Psalam 3, Knjiga Druga Samuelova, poglavlja 12 do 15, moraju se proučiti kako bi se bolje i potpunije razumjela ova dva psalma. Ispravnost ove tvrdnje može se vidjeti i iz sljedeće činjenice; da bismo bolje i potpunije razumjeli bilo koju pjesmu ili himnu, moramo razumjeti povod zbog kojeg ju je autor skladao.
Naravno da je nemoguće pjesnički oblikovati sve detalje povezane s događajem koji pjesma ili himna obilježava. Zato je svakako dobro, bez obzira da li provodimo vrijeme razmišljajući o Riječi, studirajući Riječ ili moleći kroz Riječ, da uvijek istražimo cjelokupan kontekst koji je autor proživljavao dok je stvarao određeni Psalam. Naravno, uvijek u onoj mjeri u kojoj nam Biblija to daje i dopušta, da se ne bismo zaigrali i otišli „iznad onoga što Pismo kaže“ (I Korinćanima 4:6).
I. Molitva za milosrđe koje ne prestaje
Kad zazovem, usliši me, Bože, pravednosti moja! U nevolji Ti si me izbavio, smiluj mi se i usliši moju molitvu! (stih 1).
David se obraćao Gospodinu kao – Bože, pravednosti moja.
Ovaj se izraz može protumačiti kao Davidova potvrda da su svi njegovi standardi pravednosti izvedeni od Boga. Ili se može shvatiti kao kraljeva tvrdnja da je u ovoj prilici nevin i da se sam Bog zalaže za njegovu stvar. Možda nismo sigurni što je točno pjesnik htio reći, ali to ne uklanja činjenicu da su u ovom slučaju obje ove tvrdnje točne.
Ono što je van svake sumnje je da trebamo biti potpuno sigurni da su naši standardi etike i morala izvučeni od Boga.
Naravno, prepoznajemo da su Božji moralni i pravedni standardi utvrđeni u Riječi. Također bismo trebali biti sigurni da je naše ponašanje u savršenom skladu s Božjim pravednim standardima utvrđenim u Njegovoj objavi.
Kada je netko siguran u tu činjenicu, može Gospodina nazvati – Bože, pravednosti moja.
Predivno je stalno imati posla s Bogom i iskustveno poznavati Gospodina. Što više Mu vjerujemo, što više hodimo s Njim po vjeri, dan za danom, to će jasnije biti naše razumijevanje o načinima na koji On postupa s ljudima.
Ako smo hodali s Njim i imali osobne odnose s Njim u prošlosti, možemo upotrijebiti ta iskustva kako bismo iz njih crpili snagu u teškim vremenima. To je David učinio i stoga je rekao: U nevolji Ti si me izbavio.
Dakle, on je ovdje aludirao na neko svoje prošlo iskustvo, tešku situaciju, iz koje ga je Bog izbavio kada ga je David zazvao. Prisjećanje na neko prošlo iskustvo ili tešku situaciju iz koje nas je Gospodin izbavio kao odgovor na usrdnu molitvu velika je pomoć našoj vjeri.
Dakle, u našim molitvama, kroz naše prisjećanje na lično koračanje sa Bogom, naša će se vjera uzdići na više razine i veće visine, i učinit će da možemo, sa smjelošću, tražiti pomoć i u sadašnjoj situaciji.
Posljednji redak ovog stiha – smiluj mi se i usliši moju molitvu, prilično je značajan.
David je razumio da je u Bogu živio, kretao se i neprestano postojao. Štoviše, bio je svjestan činjenice da je sagriješio i da nije zaslužio Božju milost, ali je znao da je Gospodin milosrdan i da pruža Svoju milost onima koji s vjerom dolaze k Njemu; stoga je, ne pozivajući se na bilo kakvu zaslugu svog slučaja, zamolio Gospodina da mu ukaže milost i usliši njegovu molbu.
Priđimo i mi k Njemu uvijek u istom ovom duhu.
II. Obraćanje sinovima ljudskim
Sinovi ljudski, dokle ćete slavu moju pretvarati u sramotu? [Dokle] ćete ljubiti taštinu i tražiti laž? (stih 2).
Psalmist se obraćao svojim neprijateljima kao – sinovima ljudskim – i pitao ih je dokle će se njegova slava pretvarati u sramotu. Drugim riječima, pitao je svoje neprijatelje dokle će se boriti protiv njega. Dokle će on, vladar kraljevstva, kralj Izraela biti u nemilosti, skrivajući se na stranom teritoriju?
Štoviše, upitao ih je: [Dokle] ćete ljubiti taštinu i tražiti laž?
David je bio siguran da ga Gospodin neće odbaciti kao što je to učinio sa Saulom prije njega.
Bio je uvjeren da je njegova trenutna situacija samo privremena i da će ga Gospodin, kada dovrši Svoje namjere dopuštajući da se dogodi ovaj državni udar, vratiti u kraljevstvo.
Stoga je pobunu sinova ljudskih smatrao uzaludnom u njihovoj težnji da slijede laž i ljube taštinu.
Odgovor na ovo pitanje nalazi se u proučavanju Svetog pisma općenito.
Svi ovi sinovi ljudski su uvjereni da je Gospodin dopustio Abšalomovu pobunu i da je ona korištena kao kazna i odmazda Davidu za njegove grijehe.
Ali koliko dugo će ga Gospodin nastaviti kažnjavati za njegove grijehe? Mudrost odgovara na pitanje tvrdnjom da Gospodin nikada ne čini ništa nepotrebno; stoga, kada završi s kažnjavanjem Davida i ostvari Svoju svrhu dopuštajući pobunu, zaustavit će je i vratiti Davida u kraljevstvo.
Kad god nas Bog disciplinira i kazni za naše grijehe, neće nam zadati nikakve nepotrebne udarce. Svaki razuman roditelj kaznit će dijete za grijeh, ali neće dati ni jedan udarac više nego što smatra potrebnim da se ispravi. Tako je s Gospodinom.
III. Mudar savjet sinovima ljudskim
[3:4] Ali znajte da je GOSPOD sebi odvojio pobožnoga: GOSPOD će prisluhnuti kad ga zazovem.
[4:4] Drhtite i ne griješite! Govorite u srcu svojemu na postelji svojoj, i utihnite! Sela
[4:5] Prinesite žrtve pravednosti i uzdajte se u GOSPODA.
Prva izjava ovih stihova je poticaj sinovima ljudskima u vezi s njihovim prepoznavanjem činjenice da Bog za sebe izdvaja onoga koji je pobožan. Psalmist je želio da njegovi neprijatelji sa sigurnošću znaju tu činjenicu. Gospodin ima plan i svrhu za svako svoje dijete. Riječima Novog zavjeta, oni koji su spašeni nanovo su stvoreni u Mesiji Ješui za dobra djela koja je Bog unaprijed pripremio da u njima hode (Efežanima 2:8-10).
Gospodin ima jasan plan za život svakog čovjeka. Ako se netko preda Gospodinu da ga koristi u Božjem planu broj jedan, sve će biti dobro i krasno. Ali koliko ih je spremno prihvatiti Božji prvi plan za svoje živote? Odgovor je vrlo, vrlo malo. On, dakle, ima drugi plan, ili treći, ili četvrti, ili čak peti plan za život svakog čovjeka.
Ako ne uzmemo Njegovo najbolje, On će nas upotrijebiti u sekundarnom i manje časnom planu. To se vidi u raznim odlomcima Svetog pisma, kojih je previše da bismo se ovdje njima bavili.
Najbolji savjet za naše živote je: Ne prihvatimo ništa osim Njegovog plana broj jedan za naše živote, koji je Njegov najbolji plan za nas.
Ali psalmist kaže: znajte da je GOSPOD sebi odvojio pobožnoga.
Jesmo li pobožni? Imamo li ikakvu vlastitu pravednost? Je li psalmist govorio o vlastitoj pobožnosti?
Pogled na hebrejski tekst daje nam odgovor na ova pitanja. Riječ koja se prevodi kao “pobožan” znači onaj koji je stekao naklonost. Stoga nema sugestije o ljudskim zaslugama ili dobroti, već oni kojima Gospodin pruža milost su oni koji s Njim stupaju u savez-odnos na temelju žrtve.
To se vrlo jasno vidi u Psalmu 50:5 – (Skupite mi pobožnike moje, koji savez sa mnom žrtvom sklopiše).
David je bio u savezu-odnosu s Bogom na temelju žrtava koje je Bog zahtijevao od Izraela. Danas smo mi Gospodinovi “pobožni” jer smo s Njim sklopili savez na temelju žrtve Gospodina Isusa Krista na Kalvariji prije dvije tisuće godina.
Stoga, shvatimo ove činjenice i prepoznajmo da ne smijemo živjeti da bismo ugodili sebi i služili svojim sebičnim interesima. S druge strane, shvatimo da smo otkupljeni (I Korinćanima 7:23) i da stoga trebamo prinijeti svoja tijela kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu, što je naša duhovna služba (Rimljani 12:1-2).
Iz jedne perspektive, Bog nas treba. On poziva dobrovoljce koji će pokazati poslušnost od srca. Povjerio je svom narodu Riječ pomirenja i koristi ih kao veleposlanike u molbi svijetu da se pomiri s Njim po našem Gospodinu Isusu Kristu (2. Kor 5:20-21).
Imamo samo jedan život za živjeti. Uskoro će završiti jer smo; izmaglica koja se načas pojavi i već je nema. Samo će se stvari koje su učinjene za Mesiju Ješuu, Njegov narod i svijet smatrati vrijednima.
Sve ostalo je drvo, sijeno i slama koja će izgorjeti. Stoga znajmo da smo mi, koji smo pobožni kroz naš savez-odnos s Gospodinom, na temelju Kristove žrtve, odvojeni Njemu u Njegovoj službi kako bismo promicali Njegove planove i Njegove ciljeve među ljudima.
U drugom retku trećeg stiha, David je izrazio uvjerenje da će Bog čuti kada ga pozove. To uvjerenje u njegov je um unijela nepogrešiva Božja Riječ i Božja obećanja.
Međutim, nemojmo misliti da je Gospodin, čim je David zavapio, čuo i odmah donio izbavljenje. On čuje svaku molitvu koja je poslana za iskreno, savjesno srce.
Planira poništiti i preokrenuti stvari kako bi donio izbavljenje, ali često, za naše dobro, dopušta nam da nastavimo moliti za ono što će On na kraju ostvariti.
Da je ova izjava točna, može se vidjeti iz Gospodinove opomene i podsticaja da ljudi trebaju moliti posvuda i ne trebaju klonuti. Naš Gospodin je apostolima ispričao prispodobu o nepravednom sucu i nametljivoj udovici: “da oni (Njegovi učenici) uvijek mole i da ne klonu…” (Luka 18:1).
Ako smo sigurni da je određena stvar u skladu s Božjom voljom, nastavimo moliti za nju i nemojmo klonuti. U svojoj molitvi uvijek implicirajmo – ili bolje rečeno, izrazimo – da želimo ono za što molimo, pod uvjetom da je to Njegova volja.
Duh istinske molitve izražen je ovim riječima: “Ne moja volja, nego Tvoja volja neka bude.”
Sinovima ljudskim, svojim neprijateljima, David je upućivao poticaje: Drhtite i ne griješite! Govorite u srcu svojemu na postelji svojoj, i utihnite!
Kroz ove poticaje, David je mislio da njegovi neprijatelji trebaju prestati i prekinuti svoje protivljenje, shvativši da se protive Bogu protiveći se njemu i njegovom režimu. Stoga su trebali stati u svetom strahopoštovanju i ne griješiti.
U svom protivljenju njemu i njegovom vladanju, griješili su. Štoviše, poticao ih je da razmisle o svojoj situaciji dok noću leže u krevetima, kada će biti odvojeni od drugih i neće biti pod njihovim utjecajem ili pod utjecajem psihologije mase.
Drugim riječima, u tišini noćnih sati razmatrali su situaciju kakva se razvila i svoju ulogu u njoj. Stoga ih je poticao da budu mirni i zaustave pobunu.
S druge strane, savjetovao im je: Prinesite žrtve pravednosti i uzdajte se u GOSPODA.
Bez sumnje, mnogi od onih koji su sudjelovali u pobuni mislili su da time služe Gospodinu. U tome su se prevarili. Istina je da je Bog upotrijebio njihovu impulzivnost i njihovu zloću da kazni Davida, ali Bog ga je mogao kazniti i na neki drugi način.
Gospodin, međutim, koristi različita sredstva i metode kako bi ostvario Svoje ciljeve. Ali kralj im je savjetovao da prekinu svoju pobunu i da prinesu žrtve pravednosti umjesto da se upuštaju u nasilje revolucije.
Što je mislio pod žrtvama pravednosti? Mogao je govoriti o pravednim djelima i djelima u smislu žrtava s kojima su svi bili upoznati. U svojoj revoluciji, oni su, kako su mislili, prinosili žrtvenu službu Bogu. David je njihova djela protumačio kao nepravdu. Stoga, poticaj da prinesu žrtve pravednosti – jest da se obrate od svojih zlih puteva i da djeluju i žive pravedno.
S druge strane, izraz “žrtve pravednosti” mogao bi imati ovo značenje: Prekinite svoje zle, opake putove i živite pravednim životom. Zatim se uključite u redovito ceremonijalno štovanje kako je propisano zakonom.
Dakle, oni, živeći ispravno i prinoseći svoje žrtve, prinosili bi žrtve pravednosti. S obzirom na sve činjenice, obje ideje vjerojatno su izražene u ovom poticaju. Njegovi neprijatelji također su bili zamoljeni da se uzdaju u GOSPODA.
Ne možemo i ne bismo nikako trebali si priuštiti vjerovati ljudima koji rijetko mogu ispuniti obećanja koja su dali i izvršiti planove koje su osmislili. Puno je bolje vjerovati Bogu, koji sve čini po Svojoj volji i koji izbavlja one koji se u Njega uzdaju.
IV. Molitva i hvala
[4:6] Mnogi govore: “Tko će nam pokazati dobro?” “GOSPODE, obasjaj nas svjetlošću lica svoga.”
[4:7] U srce si moje stavio radosti više no kad pšenica njihova i vino njihovo izobiluju.
David je poznavao misli i opća mišljenja mnogih svojih suvremenika. Stoga je rekao da su mnogi na situaciju gledali sa sumnjom i govorili: “Tko će nam pokazati ikakvo dobro?” Tim ljudima nedostajala je vjera.
Nisu razumjeli Božju Riječ. Niti su razumjeli Njegovo postupanje s ljudima. Sasvim je moguće da nisu razumjeli da Bog u Svojoj providnosti intervenira kao odgovor na molitvu i oslobađa one koji se pouzdaju u Njega i zazivaju Njega.
Možda su došli do zaključka da, u njihovoj trenutnoj situaciji, Bog neće biti milostiv i neće pomoći. Zatim, gledajući na ljudsku stranu, postavili su ovo pitanje. Nisu vidjeli nikoga na političkom horizontu tko bi priskočio Davidu u pomoć i pomogao mu da se vrati na prijestolje i uspostavi red iz kaosa.
Sasvim je moguće, pa čak i vjerojatno, da je David bacio pogled na okolne narode i nije vidio nikakvu ljudsku pomoć ni iz kojeg izvora.
Stoga se molio: “GOSPODE, obasjaj nas svjetlošću lica Svoga“.
Ova je molba paralelna s prvim retkom ovog stiha i može se smatrati odgovorom na pitanje: “Tko će nam pokazati dobro?“
Njegov je odgovor da je GOSPOD taj koji će to učiniti i stoga se moli za ovu Božansku intervenciju.
Zatim u 7. stihu izjavljuje: U srce si moje stavio radosti više no kad pšenica njihova i vino njihovo izobiluju.
Na što se on referira u ovom stihu? Je li Bog uvjerio njegovo srce da će On, u pravo vrijeme, preokrenuti situaciju, vratiti Davida na prijestolje i ponovno uspostaviti urednu vladu?
Čini se da je to vjerojatno misao koju treba prenijeti. Kao odgovor na psalmistovu molbu za Božansku intervenciju, Gospodin mu je dao sigurnost u njegovoj vlastitoj duši, a zatim mu je u srce stavio radost i veselje u iščekivanju ostvarenja obećanja Božanske pomoći.
Ova radost i veselje bili su veći i daleko su nadmašivali radost i veselje ljudi kada žanju velike žetve.
Duhovne stvarnosti su više prirode i nadilaze sve radosti i zadovoljstva proizašla iz ljudskih napora i odnosa s drugima.
V. Odmor u pouzdanju
U miru ću i leći i zaspati, jer ćeš mi samo ti, GOSPODE, dati da obitavam na sigurnom. (stih 8).
Imajući uvjerenje u srcu da će Bog, u svoje vrijeme, sve ispraviti i vratiti ga na njegovo mjesto, psalmist je izjavio da će i leći i spavati. Teret je bio skinut. Nije imao razloga za brigu. Ništa nije moglo uznemiriti njegov duh tako da se ne bi mogao odmoriti. Tako je, poput nevinog djeteta, oslobođen svake brige, mogao leći s potpunom sigurnošću da će Bog ispuniti svoje obećanje u svakoj pojedinosti i da će ga također zaštititi od opasnosti koje bi mogle nastati dok spava.
To je značenje našeg stiha, što je očito iz posljednjeg retka, koji glasi: jer ćeš mi samo ti, GOSPODE, dati da obitavam na sigurnom.
Gospodin je onaj koji čini da sve proizlazi na dobro onima koji ga ljube i koji su pozvani prema Njegovoj namjeri.
Ništa ne može doći Božjem djetetu osim onoga što je dopušteno. Iako Gospodin dopušta da određena iskustva dođu u naše živote, koja nisu prema Njegovom prvom planu, već prema nekoj drugoj podređenoj shemi, On čini da Njegov narod prebiva u povjerenju i sigurnosti i štiti ih.
Stoga, oslonimo glave na Božja obećanja da će On riješiti sve naše probleme za nas na Svoju slavu i čast i na naše dobro.
Obasjaj nas, GOSPODE, svjetlom lica svojega!