Crkvi je danas više nego ikada potrebna poruka koju u sebi nosi Knjiga o Jošui. Živimo u vremenu kompromisa i poraza, a crkva danas ni izbliza nije: sjajna kao sunce i strašna kao vojska pod zastavama (PNP 6:10), mnogo više izgledamo kao narod pod okupacijom strane sile.
Sviđalo se to nama ili ne, od Božjih ljudi se očekuju da budu vojnici, barem je tako mislio apostol Pavao: Ti dakle podnesi nedaće kao dobar vojnik Isusa Krista. Nijedan koji vojuje ne zapleće se u poslove životne svakodnevice, kako bi ugodio onomu koji ga je izabrao za vojnika (II Timoteju 2:3-4).
Knjiga o Jošui nam govori kako biti istinski vojnik, ratnik i pobjednik i kako zaposjesti izuzetna bogatstva duhovne baštine koja nam pripadaju u Kristu Isusu.
Važne Duhovne Lekcije
U hrvatskoj Bibliji Jošua je jedna od povijesnih knjiga (od Postanka do Ester). Međutim, u hebrejskoj Bibliji, dolazi u drugom od tri glavna dijela Starog zavjeta, u Prorocima.
Zakon i Spisi su prvi i treći dio hebrejske Biblije. Jošua je prva knjiga u prvoj polovici Proroka, koje su Židovi nazivali Prijašnjim prorocima.
Činjenica da su Hebreji u odjeljak o Prorocima uključivali uglavnom povijesne knjige, poput Jošue, otkriva osnovni stav tih ljudi. Oni su ono što je Bog ovdje otkrio smatrali ne prvenstveno povijesnim zapisom, već autoritativnim zapisom odabranih povijesnih događaja osmišljenih da pouče važne duhovne lekcije.
Stoga bismo Jošuu trebali prepoznati ne samo kao zapis povijesti, već kao pažljivo odabrane povijesne epizode namijenjene otkrivanju Božje volje.
Knjiga o Jošui je knjiga novih početaka za Božji narod, a mnogi od nas braćo danas trebamo novi početak. Nakon četrdeset godina lutanja pustinjom, Izrael je zatražio svoju baštinu i počeo uživati u blagoslovima zemlje koju im je Bog pripremio, bilo je to „kao dani neba na zemlji“ (Ponovljeni zakon 11:21).
Takav život Bog želi da iskusimo danas. Isus Krist, naš Jošua, želi nas povesti u osvajanje i podijeliti s nama sva blaga svoje veličanstvene baštine. On nas je „blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom“ (Efežanima 1:3), ali prečesto mi kršćani živimo kao poraženi siromasi.
Pobjeda Vjere
J. Sidlow Baxter je smatrao da je ključna misao u knjizi o Jošui “pobjeda vjere”.
Ja se slažem u tome s njim, jer ljudi koje je Bog koristio u knjizi o Jošui bili su muškarci i žene u vjeri (Hebrejima 11:30).
Božje metode su nepredvidljive i često se čine čudne Njegovim slugama. Bog često ne djeluje onako kako bismo mi očekivali da djeluje. Stoga Bog traži da mu jednostavno vjerujemo i da mu budemo poslušni.
“Vjera” u knjizi o Jošui znači činiti ono što Bog nalaže (npr. kod Jerihona), i ne činiti ono što On zabranjuje (npr. kod Aja). Jošua je jedan od najjasnijih primjera u Bibliji koji pokazuje da dosljedno pouzdanje i poslušnost Božjoj Riječi rezultiraju pobjedničkim, snažnim i uspješnim životom.
Knjiga o Jošui pojašnjava i ističe tri karakteristike vjere:
Prvo, vjera uključuje prihvaćanje Božjeg standarda svetosti.
Kršćani su skloni podcijeniti potrebu za osobnom i za zajedničkom svetošću u ovo naše vrijeme – jer Bog ne sudi grijeh odmah, kao što je to činio u Jošuino vrijeme.
Ovo su dani Njegovog strpljenja. Ipak, Jošua nas uči da bez svetosti ne može biti niti duhovne moći, niti pobjedničke postojanosti u našim životima (usp. 1:8; 24:19-25).
Zato ljubljena braćo, ako sebe zovemo kršćanima – onda moramo obratiti pozornost na svoj unutarnji život: na svoj misaoni život, kao i na svoje ponašanje (I Solunjanima 4:1-12).
Drugo, vjera također znači prepuštanje Božjoj volji.
Bog je u svojoj Riječi otkrio kako Njegov narod može iskusiti sve što On želi da imaju.
Budući da Božji putevi nisu putevi koje bismo mi odabrali, s naše ograničene, tjelesne točke gledišta, mi zato imamo problem s povjerenjem u Boga i predanjem svim srcem Njegovoj volji.
Izraelci su uspjeli kod Jerihona jer su se svim srcem posvetili sudjelovanju u toj bitci točno onako kako je Bog zapovjedio. Učinili su to iako je njima, tada, poslušnost morala izgledati kao samoubojstvo.
Treće, vjera također uključuje postignuća u Božjoj moći.
Bog je taj koji osvaja i pobjeđuje. Bez Boga, Njegov narod ne može ništa učiniti (Ivan 15,5). Međutim, s Njim je sve moguće (Mt 19,26; Fil 4,13). Izraelci su to naučili kada su podbacili kod Aja.
To je lekcija koju mi stalno učimo, a nikako da naučimo. Uspjeh zapravo ne dolazi kao rezultat naših djelovanja dok slušamo Boga. Uspjeh dolazi kao rezultat Božjeg djelovanja koje čini kroz instrumente koje On izabire i koje On smatra upotrebljivima.
I da nekako zaključimo ovaj uvod u Knjigu o Jošui; Jošua nam otkriva da Bog mrzi grijeh. On je u ratu protiv njega jer ga vrijeđa, ali i zato što uništava ljude koje je On stvorio na Svoju sliku da bi imali zajedništvo s Njim.
Bog koristi sile prirode, kao i ljude koji su Mu odani, da iskorijeni grijeh i donese oslobođenje Svom narodu. Međutim, ljudi koje koristi moraju prihvatiti Njegov standard svetosti za sebe i živjeti u skladu sa tim standardom. Moraju se prepustiti Njegovom načinu djelovanja. I moraju priznati i prepoznati da su pobjede rezultat Njegove moći, a ne njihove vlastite snage, pameti ili vještine.
Postoje mnoge paralele između Knjige o Jošui i Poslanice Efežanima. Baxter je istaknuo pet njih: između zemaljske baštine u Jošui i duhovne baštine u Efežanima:
1. Oba ta nasljeđa su bila predodređena baština ljudi odabranih od Boga.
2. Oba nasljeđa je otvorio od Boga određeni vođa.
3. Oba su dar Božanske milosti koji se prima vjerom.
4. Oba su sfera prožimajućeg Božanskog otkrivenja.
5. Oba su opisana kao poprište sukoba.
U Knjizi o Jošui – GOSPOD ima glavnu ulogu
Vodeća osoba u knjizi o Jošui nije Jošua, već Gospod Bog, Jahve, Bog Jošuin i Bog Izraelov. U svemu što je Jošua činio vjerom, želio je slaviti Gospodina.
Kad su Židovi prešli rijeku Jordan, Jošua ih je podsjetio da je živi Bog među njima i da će On pobijediti njihove neprijatelje (Jošua 3:10).
Kroz poslušnost Izraela, Jošua je želio da svi ljudi na zemlji poznaju Gospodina i da Ga se boje (4:23–24).
U svojim „oproštajnim govorima“ vođama (pogl. 23) i narodu (pogl. 24), Jošua je Bogu dao svu slavu za ono što je Izrael postigao pod njegovim vodstvom.
Kada pogledate svoj život i život lokalne crkve u kojoj prakticirate duhovno zajedništvo, vidite li sebe i svoje suputnike u vjeri
A. kako lutate pustinjom
(sve je bilo jako religiozno, plameni stub, oblak koji ih je vodio danju, mana, ali Izraelci su se vrtjeli u krug. Rutina svakodnevnice je bila ista, monotona i dosadna, ispunjena svakodnevnim umiranjem čitavog naraštaja; Navodim Mojsijeve riječi zabilježene u psalmu 90 pred sam kraj perioda od 40 godina lutanja)
Jer ginemo od gnjeva Tvojega, i smeteni smo zarad srdžbe Tvoje. Bezakonja si naša stavio preda se, naše tajne grijehe na svjetlost lica Svojega. Jer svi naši dani prođoše u Tvojemu bijesu, kao uzdah skončasmo godine svoje. Danā našega vijeka sedamdeset je godina, a ako je snage, i osamdeset godina; a ponos njihov samo je muka i nevolja; jer brzo prolaze, i mi odlijećemo. Tko poznaje snagu Tvojega gnjeva i strah ga je bijesa Tvojega? Nauči nas stoga dane naše brojiti, da steknemo mudro srce!
ili
B. osvajate Obećanu zemlju
(živite u molitvi vođeni Duhom i teško da su dva dana ista. Od Gospodina nakon napornih bitki dolaze vremena osvježenja)
Jer GOSPOD, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju, zemlju potoka vodnih, izvorā i vrelā što izviru po dolinama i gorama; zemlju pšenice i ječma i loze i smokava i mogranja, zemlju maslinova ulja i meda; zemlju u kojoj nećeš sirotinjski kruha jesti, u kojoj ničime nećeš oskudijevati; zemlju u kojoj kamenje ima željeza i iz čijih ćeš brda vaditi bakar (Ponovljeni Zakon 8:7-9);
da vam Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga spoznate; da prosvijetli oči vašega uma kako biste shvatili koje li nade u pozivu Njegovu, i kojeg li bogatstva slave baštine Njegove među svetima, i koje li prekomjerne veličine sile Njegove prema nama koji vjerujemo po djelovanju moćne snage Njegove, što je na djelu pokaza u Kristu kad ga uskrisi od mrtvih i posjede Sebi zdesna na nebesima iznad svakog poglavarstva i vlasti i sile i gospodstva, i svakog imena imenovana ne samo na ovome svijetu nego i u budućem (Efežanima 1:17-21).
Autor i obrada: Branko Gotovac