Riječ urednika
Želim prije svega da ova stranica bude od pomoći onima koji vjeruju, koji su započeli ličnu potragu za Bogom biblije.
To što već dvadeset godina propovijedam o Isusu Kristu smatram privilegijom u svom životu koju čovjek teško može procijeniti ili ispravno vrijednovati.
To približavanje Osobi Isusa Krista kroz Pisma, u duhu i u istini, imalo je na moj život čudesno preobražavajući učinak koji je u potpunosti promijenio ne samo smjer u kojem se kretao moj život, već i, u potpunosti sam uvjeren, cijelu moju vječnost.
Potrebno je uistinu prije svega da nas milost i dobrota Božja odvedu do pokajanja; bez toga se sve svodi na religiozni ljudski trud, a ljudski trud ne može donijeti ni dati vječni život.
Moje svjedočanstvo
Kada je mene milost Božja pronašla bio sam heroinski zavisnik sa potpuno upropaštenim životom u svakom smislu tog izraza (fizički, materijalno, društveno, emocionalno, mentalno). Moj život je bio velika ruševina koja je u svom urušavanju kroz skoro dvadesetak godina duge agonije povrijedila i teško ranila mnoge ljude koji su me istinski voljeli i pokušavali mi pomoći.
Koristim i ovu priliku da od svih njih zatražim oprost i da još jednom izrazim žaljenje zbog sveg bola i razočaranja koje sam donio u njihove živote.
Nemam ni jedne riječi opravdanja za sebe, imam samo tugu i iskrenu žalost zbog sve i svake boli koju sam Vam nanio.
Iza mene je danas više od 20 godina života u jednom kršćanskom centru za pomoć ovisnicima; ušao sam u centar i sam kao ovisnik 2003 godine, u Splitu, u gradu u kojem sam se rodio, odrastao i upropastio svoj život.
Nekoliko godina poslije prešao sam živjeti u istom takvom centru u Srbiji, u Beogradu, gdje sam živio i služio skoro 17 godina i na tom mjestu me Isus dugo godina podučavao jednom jednostavnom odlomku iz evanđelja:
“Ali vama koji slušate kažem: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze.”
Ne samo tome naravno, ali kroz svu poduku Božju u mom životu pokušavam da budem onaj koji čuje i posluša Riječ Božju. I to u moj život donosi izuzetan blagoslov, donosi izobilno sve što mi je potrebno za život i pobožnost.
U Srbiji sam se počeo baviti i prevodilačkim poslom tako da je cijela serija “Mesijansko Biblijskih Studija” koju ću ovdje objavljivati prevedena na srpski jezik.
I dalje sam ostao u uskoj vezi sa Reto centrom, sa tim za mene djelom Božjim i sa ljudima koje je Bog upotrijebio da u moj život donesu Milost iznad svake Milosti.
Oni su moja porodica u GOSPODU i za njih Bogu zahvaljujem na koljenima.
Apostol Pavao, otvarajući svoju veličanstvenu Poslanicu Rimljanima kaže da zahvaljuje Bogu što se njihova vjera navješćuje po cijelom svijetu (Rimljani 1:8), a onda u petnaestom stihu iste glave Rimljana kaže: Spreman sam, koliko je do mene, i vama u Rimu navijestiti evanđelje.
Dakle, Pavlovo evanđelje je upućeno vjernicima, ne nevjernicima. Tada se Poslanica zahuktava i on počinje da ih podučava o pravednosti Božjoj, o Otkupljenju, o grijehu, o Izraelu, i o još mnogo toga, da bi tek u dvanaestoj glavi rekao:
Zaklinjem vas stoga; zbog svega što je do tada rekao, zbog svega što su razumjeli; zato ih zaklinje: Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim da prinesete sebe kao žrtvu, živu, svetu, Bogu ugodnu, kao svoje duhovno bogoslužje.
Tek tada, kada čovjek počne razumjeti duboke istine Božje i moć poziva Božjeg, tek tada i zbog toga Pavle upućuje poziv na Učeništvo, jer Rimljani 12:1-2 jesu poziv na kršćansko Učeništvo. Upravo to i jest namjera i smisao ove stranice: da ljudima koji jesu vjernici u Krista Isusa našeg Gospoda bude od pomoći u dubljem i ispravnijem razumijevanju Božje Riječi. Da one koji vjeruju Kristu pozovem na potpunu predaju i podložnost Gospodu koji je vjeran i dostojan svakog i svog našeg pouzdanja.
Prilagat ćemo tekstove istinskih učitelja u Kristu, propovjedi slugu Božjih, razmišljanja svetih iz svih vremena Crkve, ponekad ćemo se usuditi dati i svoje mišljenje, uz molitvu i želju da se Gospod proslavi kroz sve šta radimo.
Neka nam Gospod bude milostiv u tom poslu!
Još nešto o ovom web portalu.
U godinama kada iza sebe imamo dovoljno prijeđenih kilometara, životnih uspona i padova, čovjek prirodno počne skidati površne slojeve svakodnevice i tragati za onim što je uistinu trajno. Što smo stariji, to jasnije uviđamo da moderni svijet nudi brza rješenja, ali rijetko kada daje prave odgovore na duboka pitanja ljudskog srca. Ovaj prostor i moja web stranica nisu nastali iz želje za prolaznom internet popularnošću. Nastali su iz duboke unutarnje potrebe da kroz pisanu riječ, utemeljenu na kršćanskoj vjeri i zrelom životnom iskustvu, ponudim suputnika svima onima koji osjećaju da život mora biti nešto više od onoga što se vidi očima.
Što je zapravo ‘Potraga za Bogom?’
To nije potraga za nekim tko je skriven ili dalek. Bog je bliži nama nego što smo mi sami sebi. Naša potraga je zapravo utišavanje buke ovoga svijeta kako bismo prepoznali Njegovu prisutnost u svojoj svakodnevici, u svojim kušnjama,
radostima i tišini. U najvećoj dubini ljudske duše leži sveprožimajuća čežnja za Stvoriteljem.
To je zajednička nit koja veže cjelokupno čovječanstvo stvoreno na sliku Božju. Dok god ta želja ne doživi svoje potpuno ispunjenje, ljudska duša ostaje nemirna, neprestano sežući ka onome što je u konačnici nedostižno.
Svakom pronicljivom kršćaninu lako je uvidjeti da se muškarci i žene danas nalaze u strašnom duhovnom i moralnom rasulu. Osoba mora znati gdje se nalazi prije nego što shvati gdje treba biti i kako doći do tamo.
Rješenje za ovaj problem, međutim, nije u dosegu ljudskog nastojanja.
Najviši ideal ili najveće postignuće za svakog čovjeka jest prekinuti to duhovno ropstvo i ući u Božju prisutnost, znajući pri tome da je ušao na područje na kojem je više nego dobrodošao. U grudima svakog ljudskog bića bjesni ta želja, i tjera ga naprijed.
Mnogi ljudi su u potpunoj konfuziji u vezi sa objektom te želje i cijeli svoj život provode stremeći ka nedostižnom.
Vrlo jednostavno rečeno, velika strast u srcu svakog ljudskog bića, stvorenog na sliku Božju, jest iskusiti strahopoštovanje i veličanstvenost Božje prisutnosti. Najveće postignuće čovječanstva je ulazak u sveprožimajuću Božju prisutnost.
Ništa drugo ne može utažiti tu goruću žeđ.
Prosječna osoba, nesposobna razumjeti ovu strast za bliskošću s Bogom, ispunjava svoj život stvarima, nadajući se da će nekako zadovoljiti svoju unutarnju čežnju. Ona juri za onim što je izvanjsko, nadajući se da će zadovoljiti tu
unutarnju žeđ, ali ne postiže.
Sveti Augustin, biskup Hipona, uhvatio je suštinu te želje u svom djelu Ispovijesti: „Stvorio si nas za sebe i nemirni smo dok se potpuno ne odmorimo u Tebi.“
Ova kratka izreka uvelike objašnjava duh nemira koji prožima svaki naraštaj i svaku kulturu – uvijek se trude, ali nikada ne dolaze do spoznaje istine prisutnosti Božje.
Stoga, ovdje nećete pronaći površne fraze ni jeftinu duhovnu utjehu. Moja je želja ponuditi vam ozbiljna razmišljanja, biblijske meditacije, teološke refleksije i praktične duhovne poticaje koji će vam pomoći da produbite svoj odnos s Isusom Kristom. Ova web stranica je svojevrstan digitalni repozitorij (skladište digitalnih tekstova), malo bogatstvo tekstova, dubljih analiza i duhovnog sadržaja.
Pozivam vas da ne budete samo prolazni promatrači na društvenim mrežama. Odvojite vrijeme za sebe i svoju ličnu potragu za Bogom;
A Gospodin je vjeran, On će vas blagosloviti i čuvati na svakom vašem koraku dok koračate prema Njemu.
Različita tumačenja. Zajednička vjera. Uzajamno poštovanje.
Portal Potraga za Bogom polazi od premilenijalnog, pretribulacijskog i dispenzacionalnog razumijevanja biblijskih proročanstava. Ta teološka uvjerenja otvoreno zastupamo, ali ih ne smatramo razlogom za omalovažavanje kršćana koji pojedine dijelove Pisma razumiju drukčije. Zato na ovim stranicama predstavljamo i autore koji dijele naša eshatološka polazišta i one koji ih ne dijele, ali čija djela mogu pridonijeti ozbiljnijem proučavanju Božje Riječi i duhovnom rastu. U tome nas vodi načelo koje je istaknuo Charles C. Ryrie: o razlikama među evanđeoskim kršćanima treba govoriti činjenično, pošteno i u duhu uzajamne pomoći. Vjernost vlastitim uvjerenjima ne zahtijeva nepravednost prema tuđima, a međusobno poštovanje ne zahtijeva odricanje od istine koju smo prepoznali u Pismu.
Autori dispenzacionalističke tradicije
Charles Caldwell Ryrie (1925.–2016.) — američki evanđeoski i baptistički teolog, jedan od najistaknutijih predstavnika klasičnog dispenzacionalizma. Zastupao je premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava. Bio je profesor sustavne teologije i dekan doktorskih studija na Dallas Theological Seminaryju. Autor je brojnih teoloških djela, među kojima se posebno ističu Dispensationalism, Basic Theology i poznata Ryrie Study Bible. Njegov pristup teološkim razlikama naglašavao je doktrinarnu jasnoću, pošteno predstavljanje različitih stajališta i međusobno uvažavanje.
Arnold G. Fruchtenbaum (1943.–) — američki mesijansko-židovski teolog i biblijski učitelj, jedan od istaknutih predstavnika dispenzacionalističke teološke tradicije. Zastupa premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava, s posebnim naglaskom na razlikovanje Izraela i Crkve te trajnu valjanost Božjih obećanja Izraelu. Osnivač je organizacije Ariel Ministries (1977.), posvećene evangelizaciji židovskog naroda, učeništvu i sustavnom proučavanju Svetoga pisma. Doktorirao je na Sveučilištu New York 1989. godine. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se Israelology: The Missing Link in Systematic Theology, The Footsteps of the Messiah i Messianic Christology.
Lewis Sperry Chafer (1871.–1952.) — američki evanđeoski teolog, prezbiterijanski pastor i biblijski učitelj, jedan od najznačajnijih predstavnika klasičnog dispenzacionalizma. Zastupao je premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava, s posebnim naglaskom na razlikovanje Izraela i Crkve, Božju milost i sigurnost spasenja vjernika. Bio je osnivač i prvi predsjednik Dallas Theological Seminaryja (1924.–1952.), ustanove koja je snažno utjecala na razvoj dispenzacionalističke teologije. Njegovo najpoznatije djelo jest osmosveščana Systematic Theology, a među važnijim knjigama ističu se Grace, He That Is Spiritual i True Evangelism. Njegov rad značajno je pridonio sustavnom oblikovanju i širenju dispenzacionalističkog nauka u dvadesetom stoljeću.
Cyrus Ingerson Scofield (1843.–1921.) — američki evanđeoski teolog, kongregacionalistički pastor i biblijski učitelj, jedan od najutjecajnijih predstavnika ranog klasičnog dispenzacionalizma. Zastupao je premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava, s posebnim naglaskom na razlikovanje Izraela i Crkve te različitih razdoblja Božjega djelovanja u povijesti. Najpoznatiji je kao urednik Scofield Reference Bible, Biblije s opsežnim bilješkama i sustavom povezanih biblijskih referenci, prvi put objavljene 1909. godine, a proširene 1917. godine. Među njegovim važnijim djelima ističe se i Rightly Dividing the Word of Truth. Njegove su bilješke i biblijski tečajevi imali iznimno velik utjecaj na širenje dispenzacionalističke teologije u američkom evanđeoskom kršćanstvu tijekom dvadesetog stoljeća.
John Nelson Darby (1800.–1882.) — britansko-irski evanđeoski teolog, biblijski učitelj i jedan od utemeljitelja pokreta Plimutske braće (Plymouth Brethren), smatra se jednim od glavnih oblikovatelja modernog dispenzacionalizma. Isprva je služio kao svećenik Irske crkve, ali se zbog svojih uvjerenja o biblijskom ustrojstvu Crkve odvojio od institucionalnog crkvenog sustava. Zastupao je premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava, s posebnim naglaskom na razlikovanje Izraela i Crkve, Kristov ponovni dolazak te autoritet Svetoga pisma. Među njegovim najvažnijim djelima ističu se Synopsis of the Books of the Bible, The Nature and Unity of the Church of Christ i Separation from Evil — God’s Principle of Unity. Njegovi spisi, biblijski prijevodi i propovjednička djelatnost snažno su utjecali na razvoj dispenzacionalističke teologije u devetnaestom i dvadesetom stoljeću.
David Lipscomb Cooper (1886.–1965.) — američki evanđeoski teolog, biblijski istraživač i učitelj, predstavnik premilenijalne i dispenzacionalističke teološke tradicije. Bio je osnivač i predsjednik organizacije Biblical Research Society, posvećene sustavnom proučavanju Svetoga pisma, osobito starozavjetnih proročanstava i njihova ispunjenja u Isusu Kristu. Posebno je naglašavao dosljedno gramatičko-povijesno tumačenje Biblije, trajnu važnost Božjih obećanja Izraelu i buduće Mesijino kraljevstvo. Njegovo najpoznatije djelo jest sedmosveščana Messianic Series, koja obrađuje Mesijinu osobu, otkupiteljsko djelo, prvi i drugi dolazak te budućnost Izraela. Cooperov rad značajno je pridonio kršćanskom proučavanju mesijanskih proročanstava i njihovoj primjeni u evangelizaciji židovskog naroda.
John Flipse Walvoord (1910.–2002.) — američki evanđeoski teolog, pastor i biblijski učitelj, jedan od najutjecajnijih predstavnika klasičnog dispenzacionalizma. Zastupao je premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava, s posebnim naglaskom na razlikovanje Izraela i Crkve, buduće ispunjenje Božjih obećanja Izraelu te Kristov ponovni dolazak. Bio je profesor sustavne teologije i drugi predsjednik Dallas Theological Seminaryja (1952.–1986.). Autor je i urednik više od trideset teoloških djela, među kojima se posebno ističu The Rapture Question, The Millennial Kingdom, The Revelation of Jesus Christ i The Bible Knowledge Commentary, koji je uredio zajedno s Royem B. Zuckom. Njegov rad snažno je utjecao na razvoj i širenje dispenzacionalističke eshatologije u dvadesetom stoljeću.
J. Dwight Pentecost (1915.–2014.) — američki evanđeoski teolog, pastor i biblijski učitelj, jedan od najutjecajnijih predstavnika klasičnog dispenzacionalizma. Zastupao je premilenijalno i pretribulacijsko razumijevanje biblijskih proročanstava, s posebnim naglaskom na dosljedno gramatičko-povijesno tumačenje Svetoga pisma. Bio je dugogodišnji profesor biblijskog izlaganja na Dallas Theological Seminaryju, gdje je predavao 58 godina. Autor je 21 knjige, među kojima se posebno ističu Things to Come: A Study in Biblical Eschatology, The Words and Works of Jesus Christ i Thy Kingdom Come. Njegovo djelo Things to Come ubraja se među najznačajnije sustavne prikaze dispenzacionalističke eshatologije.
„Svakako bi trebalo upamtiti da su dispenzacionalisti konzervativni, evangelistički Kršćani. Mnoge razlike u mišljenjima razmatrane u ovoj knjizi odvijaju se između evangelista sa kojima postoji potpuno slaganje u drugim važnim doktrinalnim područjima. Najiskrenija namjera je da ovo što je ovdje rečeno o tim razlikama bude činjenično, da bude fer, čisto i u jednom duhu uzajamne pomoći.”
Charles C. Ryrie — Dispensationalism, uvodno poglavlje.
Ostali kršćanski autori
Leonard Ravenhill (1907.–1994.) — britanski evanđeoski propovjednik, evangelizator i kršćanski pisac, povezan s pokretom svetosti (Holiness Movement). Bio je jedan od istaknutih propovjednika duhovnog probuđenja u dvadesetom stoljeću. Njegovo djelovanje obilježavali su snažni pozivi na molitvu, pokajanje, osobnu svetost i povratak novozavjetnim načelima kršćanskog života. Nakon dugogodišnje službe u Velikoj Britaniji, 1958. preselio se u Sjedinjene Američke Države, gdje je nastavio propovjednički i spisateljski rad. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se Why Revival Tarries, Revival God’s Way, Sodom Had No Bible i Revival Praying. Njegove propovijedi i knjige snažno su utjecale na brojne evanđeoske propovjednike i pokrete duhovne obnove.
Jedna važna teološka nijansa: Ravenhilla ne bih opisivao kao predstavnika neke precizno definirane eshatološke škole. U njegovim je djelima moguće pronaći kritiku određenih oblika dispenzacionalističkog razmišljanja, ali to nije dovoljno da mu bez dodatnog istraživanja pripišemo određeno stajalište o tisućgodišnjem kraljevstvu ili vremenu Uznesenja.
Aiden Wilson Tozer (1897.–1963.) — američki evanđeoski pastor, propovjednik i kršćanski pisac, jedan od najutjecajnijih autora duhovne literature dvadesetog stoljeća. Pripadao je zajednici Christian and Missionary Alliance, u kojoj je više od četrdeset godina obavljao pastoralnu službu, ponajviše u Chicagu, a posljednjih godina života u Torontu. Od 1950. godine bio je urednik denominacijskog časopisa The Alliance Witness. Premda nije imao formalno teološko obrazovanje, stekao je široko znanje samostalnim proučavanjem Svetoga pisma, teologije i kršćanske povijesti. U svojim je propovijedima i knjigama osobito naglašavao Božju svetost, molitvu, osobno poznavanje Boga i potrebu za duhovnom obnovom Crkve. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se The Pursuit of God i The Knowledge of the Holy.
Teološka napomena: Tozera je najbolje predstaviti kroz njegovu evanđeosku i duhovnu baštinu, bez svrstavanja u određenu eshatološku školu. Njegov najprepoznatljiviji doprinos nije sustavno tumačenje posljednjih vremena, nego poziv na dublje poznavanje Boga i svetiji kršćanski život.
Jonathan Edwards (1703.–1758.) — američki kongregacionalistički pastor, reformirani teolog, filozof i kršćanski pisac, jedan od najutjecajnijih predstavnika puritanske teološke tradicije u osamnaestom stoljeću. Bio je jedan od ključnih sudionika Prvoga velikog probuđenja (First Great Awakening) u Sjevernoj Americi. Zastupao je kalvinističko razumijevanje spasenja, naglašavajući Božju suverenost, nužnost novoga rođenja i važnost istinske, osobne vjere koja se očituje u promijenjenom životu. Djelovao je kao pastor u Northamptonu i misionar među sjevernoameričkim starosjedilačkim narodima, a neposredno prije smrti postao je predsjednik ustanove iz koje je nastalo Sveučilište Princeton. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se Religious Affections, Freedom of the Will i propovijed Sinners in the Hands of an Angry God.
Teološka napomena: Edwards je pripadao reformiranoj, kalvinističkoj tradiciji
i nije bio dispenzacionalist. U eshatologiji se uglavnom povezuje s postmilenijalnim očekivanjima širenja Kristova kraljevstva kroz povijest.
Vrijedi znati i da je Edwards posjedovao robove te branio instituciju ropstva, što je ozbiljan i danas dobro dokumentiran dio njegove povijesne ostavštine.
Charles Haddon Spurgeon (1834.–1892.) — engleski baptistički pastor, propovjednik i kršćanski pisac, jedan od najutjecajnijih evanđeoskih propovjednika devetnaestog stoljeća, poznat pod nazivom „Knez propovjednika”. Zastupao je kalvinističko razumijevanje spasenja i snažno naglašavao autoritet Svetoga pisma, opravdanje vjerom, Božju milost i nužnost osobnog obraćenja. Gotovo četiri desetljeća služio je kao pastor londonske zajednice koja se okupljala u Metropolitan Tabernacleu. Osnovao je školu za obrazovanje propovjednika i sirotište te objavio tisuće propovijedi. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se The Treasury of David, Morning and Evening, Lectures to My Students i All of Grace. Njegove propovijedi i knjige i danas imaju velik utjecaj među kršćanima različitih evanđeoskih tradicija.
Važna teološka zanimljivost: Spurgeon je, prema istraživanju njegovih propovijedi, bio najbliži povijesnom premilenijalizmu, a ne dispenzacionalističkom premilenijalizmu. Dakle, dijelio je uvjerenje o Kristovu dolasku prije tisućgodišnjeg kraljevstva, ali ne i cjelokupni dispenzacionalistički sustav.
Lowell Brueckner — američki evanđeoski misionar, propovjednik, biblijski učitelj i kršćanski pisac. Odrastao je u misionarskom okruženju, a 1965. godine započeo je službu u Meksiku, gdje je sa suprugom Margaret sudjelovao u evangelizaciji i osnivanju kršćanskih zajednica. Godine 1986. preselio se u Europu te nastavio propovijedati i poučavati u različitim zemljama, osobito u Španjolskoj i Rumunjskoj. U svojim spisima naglašava osobno poznavanje Isusa Krista, autoritet Svetoga pisma, pokajanje, posvećenje i djelovanje Duha Svetoga. Među njegovim djelima ističu se Seek the Kingdom of God (Tražite Kraljevstvo Božje) i Christ of the Revelation (Krist iz Otkrivenja). Njegove biblijske studije povezuju tumačenje Pisma s praktičnim kršćanskim životom.
Teološka napomena: Brueckner u svojim tekstovima obrađuje i buduće Kristovo kraljevstvo, ali nisam pronašao dovoljno pouzdanu osnovu da ga svrstam u precizno određenu dispenzacionalističku školu. Zato mislim da je prikladnije da ga stavim u ovu drugu skupinu, bez tvrdnje da se nužno protivi svim dispenzacionalističkim stajalištima.
Wayne Grudem (1948.–) — američki evanđeoski i reformirani baptistički teolog, biblijski učitelj i kršćanski pisac, jedan od poznatijih suvremenih autora sustavne teologije. Doktorirao je na Sveučilištu Cambridge, a predavao je na Trinity Evangelical Divinity School i Phoenix Seminaryju, gdje nosi naslov zaslužnog istraživačkog profesora teologije i biblijskih studija. Zastupa kalvinističko razumijevanje spasenja, autoritet i nepogrešivost Svetoga pisma te nastavak djelovanja duhovnih darova u današnjoj Crkvi. Bio je predsjednik Evangelical Theological Societyja i glavni urednik ESV Study Bible. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se Systematic Theology, Bible Doctrine, Christian Ethics i The Gift of Prophecy in the New Testament and Today. Njegovi udžbenici široko se koriste u evanđeoskom teološkom obrazovanju.
Teološka napomena: Grudem je povijesni premilenijalist, a ne dispenzacionalist. To znači da s našim teološkim polazištem dijeli očekivanje Kristova povratka prije tisućgodišnjeg kraljevstva, ali se razlikuje u razumijevanju odnosa Izraela i Crkve te vremena Uznesenja.
David Martyn Lloyd-Jones (1899.–1981.) — velški evanđeoski propovjednik, reformirani teolog i kršćanski pisac, jedan od najutjecajnijih biblijskih izlagača dvadesetog stoljeća. Isprva se školovao i radio kao liječnik, ali je napustio medicinsku karijeru kako bi se posvetio propovjedničkoj službi. Od 1939. do 1968. služio je u londonskoj crkvi Westminster Chapel, gdje je postao poznat po temeljitom izlaganju Svetoga pisma, stih po stih. Zastupao je kalvinističko razumijevanje spasenja te naglašavao nužnost novoga rođenja, djelovanje Duha Svetoga i važnost istinskog duhovnog probuđenja. Među njegovim najpoznatijim djelima ističu se Spiritual Depression, Studies in the Sermon on the Mount, Preaching and Preachers te opsežne zbirke propovijedi o Poslanicama Rimljanima i Efežanima. Njegova djela i danas snažno utječu na evanđeosko propovijedanje.
Teološka napomena: Lloyd-Jones nije bio dispenzacionalist. U propovijedi The Premillennial View iz 1955. iznio je niz prigovora premilenijalnom tumačenju Otkrivenja 20, uključujući prigovor ponovnom uspostavljanju razlike između Izraela i Crkve.
Martin Luther (1483.–1546.) — njemački teolog, augustinski redovnik, sveučilišni profesor i jedan od glavnih pokretača protestantske reformacije u šesnaestom stoljeću. Njegovo objavljivanje Devedeset pet teza 1517. godine potaknulo je rasprave koje su dovele do dubokih promjena u zapadnom kršćanstvu. Naglašavao je opravdanje isključivo vjerom, spasenje Božjom milošću i vrhovni autoritet Svetoga pisma u pitanjima vjere i nauka. Preveo je Bibliju na njemački jezik, čime je pridonio njezinoj dostupnosti širokom krugu čitatelja. Među njegovim najvažnijim djelima ističu se O slobodi kršćanina, O babilonskom sužanjstvu Crkve, O ropskoj volji i Veliki katekizam. Njegov rad postavio je temelje luteranske tradicije i snažno utjecao na razvoj protestantske teologije.
Teološka napomena: Luther nije zastupao dispenzacionalistički premilenijalizam. Luteranska reformacijska tradicija, kako je izražena u 17. članku Augsburške vjeroispovijesti iz 1530., odbacuje očekivanje zemaljskog kraljevstva svetih prije općeg uskrsnuća.
Radi povijesne poštenosti vrijedi imati na umu i tamniju stranu njegove ostavštine: Lutherovi kasniji spisi protiv Židova sadržavali su izrazito neprijateljske i štetne tvrdnje. To ne umanjuje potrebu da se njegov doprinos reformaciji prikaže točno, ali nas podsjeća da ni najutjecajnije kršćanske autore ne treba predstavljati nekritički.
Odlomak iz poglavlja 5 knjige Charles Ryriea: “Dispenzacionalizam Danas”
Ako vjerujemo da jezik potječe od Boga i ako je glavna svrha njegova podrijetla prenošenje Božje poruke čovječanstvu, iz toga mora slijediti da je On, budući da je sveznajući i da je ljubav, stvorio posve dostatan jezik kako bi prenio sve ono što u svojem srcu želi reći ljudskom rodu.
Nadalje, iz toga mora slijediti da bi se On služio jezikom očekujući da ga ljudi razumiju u njegovu doslovnom obliku, u njegovu normalnom i očitom značenju. Stoga se Sveto pismo nipošto ne bi smjelo promatrati kao primjer nekakve posebne uporabe jezika, kao da u tumačenju Pisma postoji neko dublje značenje riječi koje tek treba otkriti. Ako smatramo da je jezik Božje stvorenje namijenjeno prenošenju Njegove poruke, tada teist mora uvidjeti da je jezik, unutar pravila njegove uporabe, posve dostatan za ostvarenje svrhe za koju ga je Bog namijenio.
Drugi razlog zbog kojega dispenzacionalisti vjeruju u načelo doslovnosti biblijske je naravi: starozavjetna proročanstva koja se odnose na prvi Kristov dolazak — Njegovo rođenje, odrastanje, službu, smrt i uskrsnuće — sva su se doslovno ispunila. To je snažan argument u prilog doslovnoj metodi tumačenja.
Treći je razlog logičke naravi. Ako se osoba ne služi jednostavnom, normalnom ili doslovnom metodom tumačenja, sva se objektivnost u potpunosti gubi. Kakvoj bi se provjeri mogla podvrgnuti različita tumačenja koja je ljudski um sposoban proizvesti ako ne postoji objektivno mjerilo kakvo osigurava načelo doslovnosti? Doslovnost je logičan pristup.
Naravno, doslovno tumačenje nije isključivo vlasništvo dispenzacionalista. Većina konzervativnih kršćana ne bi imala poteškoća složiti se sa svime što smo dosad rekli. U čemu je onda razlika između dispenzacionalističke i nedispenzacionalističke primjene hermeneutičkih načela? Razlika je u tvrdnji dispenzacionalista da se to normalno načelo tumačenja mora dosljedno primjenjivati pri svakom proučavanju Biblije. Dispenzacionalisti tvrde da nedispenzacionalisti ne primjenjuju to načelo posvuda. Nedispenzacionalisti primjenjuju načelo doslovnosti u većini svojih tumačenja Pisma, ali prelaze na alegorijsko ili produhovljeno tumačenje kada je riječ o proročanstvima. Dispenzacionalisti zahtijevaju dosljednost u primjeni toga načela, a njihov je prigovor nedispenzacionalistima upravo nedosljednost u njegovoj primjeni.
Primijetite, primjerice, u kakvu bi se poteškoću doveo pisac koji ne primjenjuje dosljedno načelo doslovnosti. On uočava da neki inzistiraju na doslovnom ispunjenju proročanstava, dok drugi u njima vide samo simboličko značenje. Predlaže da se proročanstvima pristupa „s gledišta ekvivalenata, analogije ili preklapanja”. Kao primjer primjene toga načela spominje oružje navedeno u Ezekielu 39 i kaže da se u budućem ratu neće upotrebljavati upravo to oružje, nego odgovarajuće oružje toga vremena.
Pretpostavimo, međutim, da se to načelo ekvivalenata primijeni na Miheja 5,2. Tada bi bilo koji mali grad u Palestini predstavljao zadovoljavajuće ispunjenje proročanstva o mjestu Kristova rođenja. Kada bi Biblija govorila „poput bojnih kola” ili „poput Betlehema” (što ona ne čini), tada bi mogla postojati određena sloboda u tumačenju. Ali ako se određeni detalji, kada su navedeni kao određeni detalji, ne tumače doslovno, tada nema kraja raznolikosti značenja koja se mogu pripisati jednom tekstu.”
Završna riječ urednika
U proučavanju biblijskih tema polazimo od uvjerenja da je Bog rekao točno ono što je mislio i da je mislio točno ono što je rekao . Zato nastojimo dosljedno poštovati riječi Svetoga pisma, njihov gramatički, povijesni i književni kontekst te razlikovati ono što tekst doista govori od onoga što bismo mi željeli da govori.
No ozbiljno proučavanje Božje riječi ne završava upoznavanjem jednog tumačenja, ma koliko nam ono bilo uvjerljivo. Potrebno je temeljito razumjeti argumente na kojima se ono zasniva, ali i pošteno razmotriti tumačenja uglednih kršćanskih autora koji iste biblijske tekstove razumiju drukčije.
Naglašavam, to ne znači da su sva tumačenja jednako ispravna niti da se istina nalazi negdje na sredini između suprotstavljenih mišljenja. Znači da drukčije stajalište ne smijemo odbaciti prije nego što smo ga doista razumjeli. Tek tada možemo odgovorno procijeniti argumente, provjeriti ih u svjetlu cjelokupnoga biblijskog svjedočanstva i jasno obrazložiti vlastito uvjerenje.
Takav pristup zahtijeva vrijeme, strpljenje, poniznost i mnogo poštenog, napornog rada. Zahtijeva i spremnost da vlastite zaključke ponovno preispitamo kad nas pažljivo proučavanje Pisma na to potakne.
Ali iznad svega zahtijeva svijest da se ne bavimo tek ljudskim mišljenjima, nego Božjom Riječju.
Zato na početku našega proučavanja trebaju biti Božja Riječ i molitva. U njegovu središtu trebaju biti Božja Riječ, molitva i savjestan rad. A na njegovu kraju ponovno Božja Riječ i molitva.
Jer posljednju riječ u pitanjima vjere ne treba imati ni naš omiljeni učitelj, ni najugledniji teolog, ni teološka tradicija kojoj pripadamo, nego Riječ Božja.
Upravo u tom duhu želimo proučavati i predstavljati biblijske teme na portalu Potraga za Bogom.
Branko Gotovac, urednik portala Potraga za Bogom