Uredio i pripremio: Branko Gotovac
Još jedan psalam za započeti dan u molitvi. Još jedan način da se život i događaji sagledaju kroz Riječ Božju. Krenimo.
Gospode Bože, kako je velika naša dilema! U Tvojoj prisutnosti tišina najbolje pristaje, ali ljubav koja je zapalila naša srca prisiljava nas da govorimo. Ako šutimo, kamenje će govoriti, a ako govorimo što da kažemo? Nauči nas da znamo da ne možemo znati, jer stvari od Boga nepoznate su čovjeku, ne zna ih čovjek već Duh Božji. Neka nas vjera drži tamo gdje razum pada i razmišljat ćemo zato što vjerujemo, nikako zato da bismo mogli vjerovati. U Isusovo ime. Amen.
Psalam 5
1Zborovođi. Uz frule. Psalam Davidov. Poslušaj, GOSPODE, riječi moje, razmotri moju misao!
2Obazri se na glas vapaja mojega, Kralju moj i Bože moj, jer ću se tebi moliti!
3Izjutra ćeš, GOSPODE, glas moj čuti, izjutra ću tebi molitvu upraviti i čekati na te.
4Jer ti nisi Bog kojemu se zloća mili niti će zlo s tobom boraviti.
5Hvalisavci neće opstati pred očima tvojim, mrziš sve koji bezakonje čine.
6Zatireš one koji govore laž, krvopije i varalice gnuša se GOSPOD.
7A ja ću po velikom milosrđu tvojemu ući u Dom tvoj, past ću ničice pred tvojim svetim Hramom prožet strahom tvojim.
8Vodi me, GOSPODE, u svojoj pravednosti zbog neprijatelja mojih; pred licem mi put svoj poravnaj.
9Jer u ustima njihovim nema vjernosti, nutrina njihova puna je zloće. Grob otvoren grlo je njihovo; laskaju jezikom svojim.
10Okrivi ih, Bože! Nek propadnu sami od nauma svojih; zbog mnoštva prijestupa njihovih izagnaj ih, jer se pobuniše protiv tebe.
11I neka se raduju svi koji se tebi utječu; neka kliču dovijeka, jer ih štitiš; nek se vesele u tebi i oni koji ljube ime tvoje;
12jer ti, GOSPODE, blagoslivljaš pravednika, dobrotom ga svojom kao štitom zaklanjaš.
Pozadina Psalma 5
Ljudi uče iz svog iskustva. Nakon što je Abšalomova pobuna ugušena, David vraćen na prijestolje i uspostavljen red, shvatio je prevrtljivost čovječanstva i činjenicu da ga okružuju zli ljudi koji će se pridružiti još jednoj pobuni poput one koja je već prošla. Stoga se David molio za zaštitu od zla i za mudrost kako bi mogao hoditi Gospodnjim stazama.
David se nije molio samo za sebe, već i za sve koji ljube Boga. Istovremeno, usrdno je molio Gospodina da se obračuna sa zlima koji su označeni kao Božji neprijatelji.
Pogledajmo sada nešto detaljnije ovu himnu.
Izlaganje
Psalam 5:1 – Poslušaj, GOSPODE, riječi moje, razmotri moju misao!
Iz 1. stiha možemo vidjeti da je kralj vrlo ozbiljno razmišljao o određenom pitanju i da je, došavši do određenog zaključka, situaciju iznio pred Gospodina. Drugim riječima, nakon što je analizirao situaciju s kojom se suočio, David je izrazio svoju molbu u vezi s istom. Trebali bismo slijediti njegov primjer u tom pogledu. Bojim se da prečesto brzamo s molitvom i žurimo zaključiti istu bez da smo prethodno prikupili podatke, povezali ih i razmislili o stvarima te došli do logičnog zaključka.
Takva žurna molitva nije biblijska. Naš Gospodin Isus je rekao: “ako se dvojica ili trojica od vas slože na zemlji u bilo čemu, što god zaišću, bit će im od Oca mojega koji je na nebesima.” Ove upute implicitno sugeriraju da ljudi trebaju raspraviti o dotičnom pitanju, i za i protiv, i postići dogovor prije nego što mole za stvari. Nakon što postignu jednoglasnost i budu sigurni da je ono o čemu razmišljaju u skladu s Božjom voljom, trebaju se moliti za isto.
Psalam 5:2 – Obazri se na glas vapaja mojega, Kralju moj i Bože moj, jer ću se tebi moliti!
U stihu 2 David se obraća Bogu kao svom Kralju. On je bio Davidov Kralj, Gospodin i Bog. Sve to je On i za nas. Mi živimo, krećemo se i postojimo u Njemu. On je naš Suveren, On je naš Gospod i Učitelj.
David je vjerom ušao u prisutnost Kralja nad kraljevima i Gospodara nad gospodarima. Nije mu trebao nikakav posrednik, nitko da stoji između njega i Boga. Isto to vrijedi i za nas. Novi i živi put otvoren nam je i čak najponiznije i najbeznačajnije Božje dijete može sa smjelošću pristupiti prijestolju milosti, da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas. Nitko ne treba imati stav oklijevanja ili nevoljkosti u pristupanju Bogu. On je zainteresiran za najbeznačajnije stvari koje se odnose na život i najmanjeg njegovog djeteta. On se raduje što djeca dolaze k Njemu, što polažu svoje brige na Njega, razumijevajući da se On brine za njih.
David je naglasio činjenicu da se molio samo Bogu. Ponekad se čini da se ljudi u javnosti, često ne mole Bogu stvarno i iskreno, već se mole svjesni da ih drugi ljudi čuju. Takvo molitveno djelovanje nije prihvatljivo. Bogu se mora pristupiti kao što dijete pristupa ocu, razgovarajući osobno s Njim, jer On je Gospod koji prezire prijevaru, licemjerje i formalizam, a voli iskrenost, poštenje i vjeru.
Psalam 5:3 – Izjutra ćeš, GOSPODE, glas moj čuti, izjutra ću tebi molitvu upraviti i čekati na te.
Iz trećeg stiha vidimo da je David namjeravao sve donijeti Gospodinu u svojoj jutarnjoj molitvi prije nego što započne dan, a zatim je bio odlučan paziti na sebe kako ne bi učinio ništa što nije ugodno Gospodinu. Želio je ugoditi Gospodinu i obradovati Njegovo srce u svemu.
Kralj je stoga rekao: “GOSPODE, zorom glas mi već čuješ, zorom ti već lijem molitve u nadi čekajuć’.”
Trebali bismo se moliti prije nego što legnemo navečer, povjeravajući Njemu svu svoju dobrobit i brigu. Ujutro bismo trebali zahvaliti Bogu na brizi koju je pokazao nad nama tijekom noći. Istovremeno, trebali bismo pred Njega u vjeri iznijeti svoje planove, ako ih imamo, i tražiti Njegovo vodstvo nad nama dok nastavljamo tijekom dana raditi za Njega.
Stoga moramo doći k Njemu i sve Mu podložiti. Razlog za to je sljedeći: Gospodin ne prisiljava ni na što nijednog od svojih slugu. On će se uključiti samo u one stvari koje Mu povjerimo na Njegovo vodstvo i blagoslov.
Ovo govorim u odnosu na Božju svetu, upravljačku volju. Istovremeno, shvaćam da postoji dopuštajuća Božja volja i da On dopušta stvarima i događajima da uđu u naše živote čak i ako Mu možda ne predamo sve u vjeri. Ali ne smijemo se zadovoljiti – ili barem ne bi trebalo tako biti – jednostavnim prihvaćanjem Njegove dopuštajuće volje.
Baš suprotno, ne bismo trebali željeti ništa osim Njegove svete, upravljačke volje, u odnosu na sve što radimo i govorimo. Ako je takav naš stav, trebali bismo slijediti primjer psalmista i trebali bismo definitivno, pozitivno i u vjeri, sve predati Njemu kada ustanemo i prije nego što započnemo dnevne poslove. Navečer, kao što je gore predloženo, trebali bismo Mu zahvaliti za ono što je učinio za nas tijekom dana i tražiti Njegovu zaštitu tijekom noći kako bismo mogli vidjeti i živjeti još jedan dan službe za Njega.
Stoga se psalmist svako jutro molio u vezi sa svojom dnevnom rutinom i obećao da će bdjeti – da će čekati u vjeri. To je učinio jer je shvatio da:
“… Ti nisi Bog koji uživa u bezakonju: Zlo neće prebivati s tobom (stih 4).”
Ono što bi se moglo nazvati dominantnom karakteristikom Svemogućeg je Njegova svetost. Ova osobina usmjerava čak i Njegovu ljubav, milosrđe i istinu. Bog je svet. Zlo ni u kojem obliku ne može prebivati s Njim. David je shvatio tu činjenicu. Stoga se molio da Gospodin iz dana u dan vodi njegov život. Neka nam Gospod pomogne da u tome oponašamo psalmistu iz ovih drevnih vremena.
Psalam 5:5-6 – Hvalisavci neće opstati pred očima Tvojim, mrziš sve koji bezakonje čine. Zatireš one koji govore laž, krvopije i varalice gnuša se GOSPOD.
U petom stihu nam je rečeno da oholi neće stajati pred Bogom. To znači da ne mogu stajati s Njegovim odobravanjem u Njegovoj prisutnosti. Bog mrzi sve koji čine bezakonje. Ponekad nam je teško razumjeti tako jednostavnu izjavu. Ljudi običavaju reći da Bog voli grešnika, iako mrzi njegovu zloću. Ovo tumačenje Božanskog stava, kako ja vidim u Riječi, nije točno. Da je Bog htio izraziti tu misao, čini se da bi to učinio jasnim i nedvosmislenim jezikom. Ali ovdje nam psalmist kaže da Bog mrzi one koji čine bezakonje. Ista misao izražena je u Psalmu 11:5: “GOSPOD iskušava pravednika; a bezbožnika i onoga koji ljubi nasilje mrzi duša njegova.”
U ovom stihu Gospodin pokazuje svoj stav i prema pravednicima i prema bezbožnicima. U sedmom stihu Psalma 11, rečeno nam je da Gospodin “ljubi pravednost“. Bog iskušava pravednike. Vjerujmo u to – baš onako kao što je i napisano. Zašto ne vjerovati Njegovoj izjavi: “Ali bezbožnika i onoga koji ljubi nasilje mrzi duša Njegova“?
Ljudi koji su u Psalmu 5:5, “onome tko ljubi nasilje” i u Psalmu 11:5 nazivani “onima koji čine bezakonje“. To su ljudi koji nisu predani Bogu, već su predani nasilju. Oni su postavili svoju volju protiv Boga. Postavljaju se izvan svih sredstava milosti. Stoga, Bog u svojoj svetosti, mora zauzeti ovaj biblijski stav prema njima.
Štoviše, stih 6 ovog psalma govori nam da će Bog uništiti one koji govore laži i da se gnuša onih koji su krvožedni i prijevarni. Ljudi obuhvaćeni ovim kategorijama su u istoj klasi kao i oni o kojima sam upravo govorio. Stoga, Gospodin, u svojoj svetosti, ne može učiniti drugačije nego zauzeti ovaj stav prema njima i donijeti im pravednu odmazdu za njihovu zloću i njihove grijehe.
Bog je Bog istine. Stoga mrzi laž. Svi lažljivci i ubojice, zajedno sa svima ostalima koji čine zlo, na kraju će biti bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 21:8): A strašljivima i nevjernima i odvratnima i ubojicama i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svima koji čine i ljube laž udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.
Gospodin se također gnuša “krvoločnog i prijevarnog čovjeka“. Čovjek je stvoren na sliku Božju. Nitko nema pravo oduzeti život drugome; to jest, nijedna osoba nema pravo ubiti drugoga. Međutim, smrtna kazna, kada je izvršavaju ovlašteni vladini dužnosnici nakon što je pravednim suđenjem utvrđena krivnja osobe, svakako je biblijska (Postanak 9:5-6). Civilne vlasti su od Boga određene da se osvete onima koji čine zlo (Rimljanima, poglavlje 13).
Sve ovo dosad rečeno trebalo bi proizvesti strah u onima koji čitaju. Strah i razumijevanje da GOSPOD želi da živimo život odvojen za Njega. To je suština poziva na kraju poglavlja 5 u Mateju, stih 47: Vi dakle budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima. Savjet – pročitajte pažljivo i u molitvi cijelo poglavlje 5 iz Mateja i razmislite: Zar nije ista pozadina i isti Duh u tom odlomku i u ovom Davidovom psalmu kojeg čitamo i molimo?
Psalam 5:7-9: A ja ću po velikom milosrđu tvojemu ući u Dom tvoj, past ću ničice pred tvojim svetim Hramom prožet strahom tvojim. Vodi me, GOSPODE, u svojoj pravednosti zbog neprijatelja mojih; pred licem mi put svoj poravnaj. Jer u ustima njihovim nema vjernosti, nutrina njihova puna je zloće. Grob otvoren grlo je njihovo; laskaju jezikom svojim.
Za razliku od arogantnih, od onih koji čine bezakonje, od lažljivaca i krvožednih i prijevarnih ljudi, psalmist je izjavio da će ići u Božji dom u obilju Gospodnje milosti. Tada će se, u strahu Gospodnjem, klanjati prema Njegovom svetom Hramu. David je shvatio da mu je Božjom milošću život pošteđen i da je vraćen u svoje kraljevstvo. Situacija je, dakle, bila samo posljedica preobilja Božjeg milosrđa i Božje milosti.
Stoga je David naumio ići u Božji dom i klanjati se prema Hramu. Ono što je David mislio pod svojim ulaskom u Božji dom bio je njegov ulazak u hramski ograđeni prostor. Nakon što bi vjernik tako ušao, klanjao bi se licem prema svetom mjestu koje se sastojalo od Svetinje i Svetinje nad svetinjama.
Samo je svećenik mogao ući u svetište s krvlju prinesenih žrtava. Ali samo je veliki svećenik na Dan pomirenja smio ući u Svetišnju nad svetinjama s krvlju žrtve za tu priliku. David i svi ostali Izraelci u bilo koje vrijeme mogli su otići u sveti prostor i klanjati se prema svetom Hramu. Za pisca Psalma 84, šatori Svevišnjega bili su vrlo ugodno i blagoslovljeno mjesto.
Kao što je gore navedeno, David je iz vlastitog iskustva naučio o prevrtljivosti čovjeka i pokvarenosti ljudskog srca. Stoga je molio Gospodina da ga vodi božanskom pravednošću zbog njegovih neprijatelja i da mu izravna put. Kralj je shvatio da je smrtnicima lako pogriješiti i promašiti put koji Bog ima za svoju djecu. Stoga se molio za Božanski uvid i razboritost kako ne bi pogriješio i skrenuo s puta dužnosti i službe.
David je toliko silno želio da se nađe u središtu Božje svete, upravljačke volje da se molio Gospodinu da mu izravna put kako bi mogao hodati njime. Imaš li ti, dragi brate ili sestro, tako strastvenu želju biti u središtu Božje upravljačke volje da moliš Gospodina da spriječi tvoje zastranjenje sa puta i da put kojim On želi da ideš učini tako jasnim da se ne možeš prevariti? Sretni i blagoslovljeni smo ako je to osjećaj naših srca i svakodnevnih molbi Gospodinu.
David se tako molio jer je želio ugoditi Bogu. Ali također je želio izbjeći da ga zli zarobe. U devetom stihu, dao nam je, figurativno rečeno, rendgensku snimku ljudskog srca u njegovom neobnovljenom stanju:
“Jer u ustima njihovim nema vjernosti, nutrina njihova puna je zloće. Grob otvoren grlo je njihovo; laskaju jezikom svojim.”
Psalam 5:10 – Okrivi ih, Bože! Nek propadnu sami od nauma svojih; zbog mnoštva prijestupa njihovih izagnaj ih, jer se pobuniše protiv Tebe.
Onima koji ne razumiju biblijski nauk o Božjoj svetosti, upravo citirana molba čini se osvetoljubivom i neusklađenom s kršćanskim duhom. Čitatelj treba primijetiti da ovo nisu obični grešnici. Oni su ogrezli u “mnoštvu svojih prijestupa; jer su se pobunili protiv Tebe (Boga).”
Ti ljudi mrze Boga. Oni su buntovnici i protiv Boga i protiv čovjeka. Psalmist je shvatio tu činjenicu. Stoga se molio da se Bog s njima obračuna na temelju zasluga. Bog je prisiljen obračunati se s ljudima koji odbijaju prihvatiti Njegovu milost na temelju njihovih života. Ne preostaje Mu ništa drugo učiniti osim toga. Svi psalmi u kojima nalazimo proklinjanje moraju se razumjeti u svjetlu ove opće istine.
Psalam 5:11-12 – I neka se raduju svi koji se Tebi utječu; neka kliču dovijeka, jer ih štitiš; nek se vesele u Tebi i oni koji ljube ime Tvoje; jer Ti, GOSPODE, blagoslivljaš pravednika, dobrotom ga Svojom kao štitom zaklanjaš.
Upravo izrečene izjave o proklinjanju u različitim molitvama potvrđuje stih 11 iznad. Psalmist ne želi da se Bog bavi onima koji se u Njega utječu na temelju njihovih života i zasluga. Naprotiv, oni, izbjegavši gnjev koji dolazi, raduju se u Bogu i Njegovom spasenju na temelju vjere u Mesiju Božjega, našeg Gospodina Isusa Krista. Trebamo klicati od radosti jer nas Bog brani.
Stoga se trebamo radovati spasenju koje On pruža i iščekivati vječnu radost koja će nam biti u budućem svijetu, to jest u Milenijskom dobu i u budućoj vječnosti koja slijedi nakon tog velikog i veličanstvenog Kraljevstva.
Ova činjenica je potvrđena u stihu 12: jer ti, GOSPODE, blagoslivljaš pravednika, dobrotom ga svojom kao štitom zaklanjaš.
Bog na taj način štiti i izbavlja svoj narod ovdje i sada, a na isti način sačuvat će ih i za vječni život.
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? … Ta uvjeren sam: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu. (Rimljani 8:35, 38-39).