Izvadak iz “Potraga za Bogom – predgovor” od Tozer-a
Kad reče: “Tražite lice moje!”, moje ti srce kaza: “Tvoje ću lice, GOSPODE, tražiti!”
(PSALAM 27:8)
U ovom našem trenutku u vremenu kada je tama gotovo potpuna, pojavljuje se jedan ohrabrujući zračak nade; unutar stada konzervativnog kršćanstva može se naći sve veći broj ljudi čiji je vjerski život obilježen glađu za živim Bogom. Ti rijetki pojedinci čeznu za duhovnom realnošću, a riječi ih sigurno neće odgovoriti od toga niti će ih zadovoljiti kojekakva “ispravna tumačenja” istine. Oni su žedni živog Boga i neće se smiriti sve dok ne budu utolili svoju žeđ na izvoru žive vode.
Ovo je jedina i prava preteča probuđenja koju sam uspio da vidim na bilo kojem vjerskom horizontu. Može biti da je ovo onaj ‘oblak veličine ljudske šake’ za kojim je tragala nekolicina svetih tu i tamo. On može dovesti do uskrsnuća života mnogih ljudi, a također može i ponovo pružiti to blistavo čudo koje prati vjeru u Krista, to čudo koje skoro da je nestalo iz Božje crkve naših dana.
Tu glad, međutim, naše vjerske vođe moraju prepoznati. Današnje kršćanstvo je (da primijenimo pjesničku sliku) podiglo oltar i raskomadalo žrtvu, ali kao da mu je sada dovoljno da broji kamenje i da razmješta dijelove žrtve, ne brinući se što nema ni iskrice vatre na visokoj gori Karmel. Međutim, slava Bogu što ipak ima onih kojima je do toga stalo. To su oni koji, iako im se sviđa oltar i iako im žrtva pričinjava radost, ipak ne mogu da se pomire s činjenicom da vatre još uvijek nema. Oni iznad svega žele Boga. Oni su žedni da lično iskuse tu “prožimajuću slatkoću” Kristove ljubavi o kojoj su svi sveti proroci pisali i svi psalmisti pjevali.
Danas ima isuviše učitelja Biblije koji ispravno izlažu principe Kristovih doktrina, a mnogima od njih kao da je dovoljno da iz godine u godinu govore o temeljima vjere i začudo su nesvjesni toga da se u njihovoj službi Božje prisustvo ne ispoljava niti da u njihovom ličnom životu nema ničega neobičnog. Oni sve vrijeme propovijedaju vjernicima koji u svojim srcima nose tu težnju koja uz takvo naučavanje jednostavno ne biva zadovoljena. Vjerujem da ovo govorim s ljubavlju, ali nedostatak sile za našim propovjedaonicama je stvaran. Miltonova strašna rečenica se jednako odnosi na naše vrijeme kao i na njegovo: “Gladne ovce dižu svoje poglede, ali ne bivaju nahranjene”. Ozbiljna je stvar i nije mali skandal u Božjem kraljevstvu kada Božja djeca gladuju, a sjede za Očevom trpezom.
Istinitost Veslijevih riječi se otkriva pred našim očima: “Ortodoksnost, ili ispravno mišljenje je, u najboljem slučaju, tek mali dio religije. Iako ispravna osjećanja ne mogu opstati bez ispravnih razmišljanja, ispravna razmišljanja ipak mogu opstati bez ispravnih osjećanja. Moguće je imati ispravno mišljenje o Bogu, a s druge strane nemati ni ljubavi ni ispravnih osjećanja prema Njemu. Sotona je dokaz toga”.
Zahvaljujući našim sjajnim biblijskim društvima i drugim vjerskim organizacijama koje su efikasne u širenju Božje Riječi, danas postoje milijuni ljudi koji imaju “ispravno mišljenje”, vjerovatno više nego ikad prije u povijesti Crkve. Pa ipak se pitam da li je ikad ranije istinsko bogosluženje bilo na nižem nivou. U velikim granama crkve umjetnost slavljenja Boga je potpuno izgubljena, a na mjesto slavljenja je došla ona čudna stvar zvana “program”. Ova riječ je posuđena sa pozornica ovog svijeta i tužnom mudrošću primijenjena na vid javnog bogosluženja koji mi sada nazivamo slavljenjem.
Ispravno izlaganje Biblije u crkvi živoga Boga jest imperativ. Bez toga nijedna crkva ne može biti Novozavjetna crkva, ni u kojem značenju te riječi. Međutim, moguće je izlagati biblijsko učenje na takav način da oni koji slušaju budu potpuno lišeni bilo kakve istinske duhovne hrane. Jer, nisu same riječi ono što hrani dušu nego sam živi Bog, i sve dok i ukoliko slušaoci ne otkriju Boga lično u svom iskustvu sve dotle nisu ništa bolji čak i ako su čuli istinu.
Biblija nije cilj sama za sebe, nego sredstvo pomoću kojeg će ljudi biti dovedeni do intimnog i ispunjavajućeg spoznanja Boga, da bi mogli ući u Njega da uživaju u Njegovom prisustvu, da okuse i spoznaju tu unutrašnju ljepotu samog GOSPODA u dubini svog bića i usred svojih srca.
Aiden Wilson Tozer, Chicago, Ilinois, 16. jun 1948.
Ova web stranica je skroman pokušaj da se Božijoj gladnoj djeci pomogne da pronađu GOSPODA na takav način. Ništa ovdje nije novo osim toga što je ovo nešto što sam ja u svom srcu otkrio o duhovnim realnostima koje su meni divne i drage. Neki su prije mene u istraživanju ovih svetih tajni otišli mnogo dalje nego ja, ali ako moj žar i nije velik, barem je stvaran – a možda i postoji netko tko može zapaliti svoju svijeću na ovom plamenu.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2026.