Autor: Lowell Brueckner – KRIST KOJI NAS UČI KAKO DA MOLIMO
Tada mi Anđeo Božji u snu reče: Jakove!, a ja rekoh, Evo me! … Ja sam Bog Betela, gdje si pomazao stup, gdje si mi učinio zavjet …
(Postanak 31:11, 13)
BOG OD BETELA
Ovdje još jednom imamo tog posebnog Anđela Gospodnjeg. Ukazao se Jakovu na mjestu koje je on nazvao Betel, a što znači „kuća Božja“. On je Glasnik Božji ili Onaj koji jest Riječ Božja u osobi. Idemo u Postanak 28 da bi smo proučili priču, a dok to radimo, podsjetit ćemo se na konačni cilj koji želimo postići, a to je da vidimo ovu Osobu otkrivenu našim očima.
Unatoč tome što se ovo dogodilo tisućama godina prije ovog našeg vremena, ovo otkrivenje Božje za Jakova, Gospod ga je sačuvao, jer On želi da ga pokaže još mnogim ljudima. Imamo nešto pred nama što ima izuzetno veliku važnost, ukoliko smo ljudi budni na stvari od Boga i ukoliko tražimo nebeska i vječna blaga. Ukoliko želimo imati udjela u njima, ovaj dio iz Pisama otkrit će nam način na koji to možemo postići. Razmotrit ćemo vezu – jedinu vezu – između neba i zemlje. Trebamo biti sretni kada znamo da nam je Gospod dao ovu riječ, jer ona nam pokazuje da je Gospod pripremio put i da je taj put unutar našeg dosega.
Jakov je krenuo na put i zaspao, ne u nekom gradu ili građevini već pod zvijezdama. Jedini razlog zašto se tu zaustavio je taj što je bilo kasno i on je bio umoran; ništa posebno nije bilo u vezi tog mjesta. Jakov je našao kamen, koji mu je poslužio kao jastuk, zaspao i usnuo:
Gle, ljestve stoje na zemlji, a vrhom svojim do neba dopiru. (Postanak 28:12).
Gospod je stavio ljestve na zemlju, a mjesto do kojeg dopiru nije posebno lijepo niti je uređeno, nitko nije postavio znak, niti ga posebno imenovao za utočište gdje ljudi mogu da priđu bliže Bogu. Kao što smo vidjeli u slučaju Hagare, mjesto susreta može biti uz put kojim se bježi, daleko od poznatog okruženja naše svakodnevnice. Moguće je da bude nekomodno, ponižavajuće okruženje, gdje nitko ne bi izabrao da bude, a mi tamo možemo doći čak i kroz vlastitu pobunu i neposluh. Božje ljestve spuštaju se do najnižih dubina očaja i pustinja samoće, do najprljavijih stračara i najdepresivnijih i najprezrenijih kutaka na zemlji.
Međutim, baš kao što ljestve dopiru do najdubljih jama na zemlji, one također dopiru i do najuzvišenijih terasa neba. Ulaze u Svetinju nad Svetinjama i ne zaustavljaju se uspinjati dok ne stignu do trona Božjeg. Daju nam pristup do suda koji je najuzvišeniji, najpoželjniji, a u isto vreme najviše ispunja strahom, od bilo kog drugog suda u univerzumu. To je mjesto gdje pali čovjek, urušen grijehom ne može ni da zamisli da bude. Sveto je, čisto i sveto, daleko iznad onoga što naše riječi mogu opisati ili naše misli izmaštati. Gospod nam je pripremio ljestve, da čovjek može uživati u Njegovom prisustvu. To je Božje najbolje za najgore grešnike.
Sada ćemo malo razmotriti bića koja ukrašavaju ljestve: „Anđeli Božji po njima uzlaze i silaze.“ Ono što je zanimljivo primijetiti u ovom izvještaju da glagol „uzlaze“ prethodi onom „silaze“. Ova vizija sadrži nešto što kreće sa zemlje i uspinje se na nebo. Biblija nas uči da su anđeli: „ … službujući duhovi, poslani za službu radi onih koji imaju baštiniti spasenje“ (Hebrejima 1:14). Gospod ne samo da čini sigurnim put da se dosegne Njegovo prisustvo, već šalje moćna, nebeska bića da prisustvuju svemu tome. Ovde razmišljamo o služenju onima koji baštine spasenje; o sredstvu kojim se uspinjemo sa zemlje na nebo, a onda silazimo s neba nazad na zemlju. Duh Sveti ostavlja ovaj zaključak jako jasno.
Sljedeće što ćemo uzeti u razmatranje je intiman odnos koji Gospod traži dajući ovo otkrivenje Jakovu; „Ja sam Gospod, Bog Abrahama, oca tvojega, i Bog Izakov; tu zemlju na kojoj ti ležiš tebi ću dati i potomstvu tvojemu.“ (stih 13).
Gospod je imao uspostavljen prijateljski odnos sa Abrahamom i Izakom, ali do ovog trenutka, Jakov još nije bio ušao lično u taj odnos niti u obećanja i plan Božji. Gospod želi isti takav odnos sa Jakovom i On otvara vrata svoje kuće njemu te noći. Od sada, On će biti i Bog Jakovljev. Zapamtimo, tko je onaj koji je govorio Jakovu te noći i razlog zbog ćega je ovaj događaj zabeležen. Bio je to Anđeo Gospodnji, otkrivajući Sebe Jakovu, a zabilježeno je kako bi buduće generacije mogle uživati isto iskustvo. Bog je prije govorio Abrahamu sa istom misli: „ali nije samo za nj bilo napisano … nego i za nas kojima se ima uračunavati, nama što vjerujemo u Onoga koji uskrisi od mrtvih Isusa Gospodina našeg.“ (Rimljani 4:23-24)
Gospod traži ličan odnos sa pojedincem. Ovo je prvo što otkrivamo u Njegovom planu, ali naučimo da on ima i viziju za budućnost, nešto što je iznad onoga što se vidi ili se da zaključiti u određenom trenutku. On traži da dosegne još ljudi: „imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga tora. I njih mi valja dovesti.“ (Ivan 10:16).
Božja priroda se uvijek kreće da dosegne i druge. Stoga je On rekao Jakovu da će ga On koristiti u skladu sa Svojim namjerama da bi blagoslovio narode po cijelom svijetu: „… a tobom i potomstvom tvojim blagoslivljat će se svi rodovi zemaljski.“ (stih 14).
To je Njegova volja i sa svom puninom Njegovog suverenog autoriteta, On preuzima vodstvo kako bi to mogao provesti. Radi se o planu koji uvelike nadilazi najuzvišenije ljudske snove i najveće sposobnosti čovječanstva. Pa iako Gospod hoće i uključuje ljude u Svoje planove i namjere, otkriva se njihovim srcima, nadahnjuje ih i snaži, Gospod ne može ograničiti Sebe na najviši mogući nivo koji čovjek može doseći. Stvari Gospodnje ne mogu se podložiti majušnosti i ograničenosti ljudskih sposobnosti.
On uvjerava Jakova, “Ja sam s tobom; i čuvat ću te kamo god pođeš, i dovest ću te natrag u ovu zemlju, jer neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.“ (stih 15). Od Jakova nije započelo ništa do sada, tako da ni ispunjenje svega ovoga neće ovisiti o njemu. To je posao Božji. On je to odlučio podijeliti i zato Jakov može da se raduje u toj privilegiji što je postao dijelom nebeskih i vječnih planova.
Iako još jako puno posla treba da bude učinjeno u Jakovu, od ovog trenutka njegov život je promijenjen i više nikad ne može biti isti. Anđeo Gospodnji otkrio mu je Sebe i način na koji može ući u nebeske prostore i planove. Jako je važno da razumijemo da se ovo sve nije dogodilo u svetosti hrama ili na bilo kojem važnom mjestu na zemlji.
Gospod nas pronađe na najnevjerojatnijim mjestima i u najneočekivanijim situacijama, kad smo najmanje svjesni Njegovog prisustva i u trenucima kada tako nešto u stvari i ne očekujemo. „Kako je strašno ovo mesto! Ovo nije drugo nego kuća Božja i ovo su vrata nebeska.“ (stih 17). Da bi smo bili jasni, ovo je bila neporeciva stvarnost u Jakovljevom iskustvu. Isto ova stvarnost obilježit će svaku osobu koja uđe u nju, čak i mjesto na kojem se to dogodilo, bit će dodirnuto. Bilo je to toliko realno iskustvo da je Jakov mislio da je u prebivalištu Božjem. On ga je nazvao Betel, Kuća Božja, i ovo ime je nekako zaglavljeno kroz čitavu povijest njegovih potomaka, da bi se sjećali kako se Gospod objavio njihovim precima.
Ovo je više od povijesne lekcije, i za njih, i za nas. Ovo je svjedočanstvo da se Gospod da dohvatiti i da za nas isto ima jedan naš lični Betel.
JOŠ JEDAN JAKOV JE PROMIJENJEN U IZRAELA
U prethodnom poglavlju pokušali smo povezati to kako je Isus vidio Natanaela prilikom njihovog prvog susreta. Sada ćemo se vratiti u Ivan 1, da bi smo razmotrili još nešto što se odigravalo u tom trenutku. Riječi koje mu je Isus uputio u tom trenutku jako su značajne. Svaka izgovorena riječ u Božjoj Riječi je važna i vrijedna dubokog i ozbiljnog promišljanja. Kada je Isus progovorio Natanaelu postalo je očigledno da on aludira na priču o Jakovu.
Evo kako ga je Isus video: „Evo Izraelca uistinu u kojem nema prevare.“ (Ivan 1:47). Znamo naime da Jakov znači „onaj koji zamjenjuje“, „onaj koji vara“. Nakon što se hrvao sa Anđelom Gospodnjim to ime je promijenjeno u Izrael. To ime znači „princ koji se bori sa Bogom“. Isus je objavio da je Natanael istinski sin Izraela, koji je proživio isto iskustvo kao i njegov predak. Nije bio Izraelac samo po krvi, već i iskustveno i istinski. Drugim rječima, još jedan prevarant poput Jakova bio je promijenjen u princa Božjeg. Kao što se Jakov hrvao sa Bogom pored potoka Penuel, tako se i Natanael hrvao sa Njim ispod drveta smokve. Tamo kod Peniela, ime Jakov je promijenjeno u Izrael. Kako bi ovo vidjeli još jasnije; parafrazirat ćemo izjavu koju je Isus dao o Natanaelu; „Evo istinskog Izraelca u kojem više nema Jakova.“
Tada je Isus stavio pred njega iste ljestve koje je Anđeo iz Betela stavio pred Jakova. „Vidjet ćeš i veće od toga. I reče mu; Zaista, zaista kažem vam, odsad ćete gledati otvoreno nebo i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sina Čovečjega.“ (Ivan 1:50-51). Sve šta je Jakov vidio bile su ljestve, ali Isus, govoreći o Sebi, nazvao je ljestve – Sinom Čovečjim.
Duh Sveti naglašava i čisti stvari na nevjerojatan način, obogaćujući dušu koja proučava Pisma od Postanka do Otkrivenja. Ljestve, koje se pojavljuju na najružnijim i najprezrenijim mjestima ovog svijeta, su Isus. Ljestve, koje se protežu daleko ponad zvijezda, prodiru na pločnike neba i ne zaustavljaju se dok ne uđu u zastrašujuču Svetinju Nad Svetinjama, su Isus. Ljestve koje se nađu pred nama, kada mi to najmanje očekujemo, na naizgled najneprikladnijem mestu, su Isus. On nam daje slobodan ulaz pred Tron Božji.
Pristupajmo dakle sa smjelošću prijestolju milosti, da primimo milosrđe i nađemo milost za pomoć u pravi čas. (Hebrejima 4:16).
Isus je govorio Natanaelu o još većim stvarima koje će vidjeti. Koje su to veće stvari za kršćanina i gdje ih on može naći? Na kojem mjestu možemo naći otvoreno nebo? Kojim kršćanskim aktivnostima su anđeli poslani da služe? Isus je govorio o nećem što oslobađa više volti sirove energije od bilo koje brane ili nuklearnog postrojenja. To proizvodi nebesko svjetlo koje plaši demone i čini da oni bježe. Govorio je o pristupu za nas do najuzvišenijeg trona univerzuma, kroz molitvu.
Anđeo Gospodnji je Isus u Novom Zavjetu. Bog od Betela je Onaj koji omogućava ulaz u Kuću Božju kroz Njegovu krv. Sada, možemo ući u Isusovo ime i biti prihvaćeni u tom imenu, Kuća Očeva je kuća molitve (Ivan 2:16; Matej 2:13; Marko 11:17; Luka 19:46); a mi smo od nje napravili tržnicu koju pokreće novac i računica. Obitelji zemaljske bit će blagoslovljene u nama, kada naučimo kako da vodimo biznis na koljenima kao prinčevi Božji pred Kraljem Kraljeva.
Ovaj posao započinje na zemlji i uspinje se na nebesa. Ljestve su izašle iz trbuha ribe, kada je Jona molio. Gospod je zapovijedio ribi i ona je izbljuvala Jonu na zemlju (Jona 2:1, 10). Gospod je poslao Ananiju u ulicu zvanu Ravna, u kuću Judinu, po jednog koji se zvao Savle iz Tarza „on se sad moli“ (Djela 9:11).
Anđeli Božji naša su pratnja na tom poslu. Oni služe i pomažu našim slabim snagama u molitvi, podižu ih na nebo i kao služnici neba, donose nam odgovore. Kornelije je molio bez da je shvatao da su anđeli poneli njegove molitve, ali postao je svestan toga, kada je anđeo od Boga poslan, ušao u njegovu kuću sa odgovorom i govoreći mu; „Tvoje su molitve i milostinje tvoje uzašle kao podsjetnica pred Boga.“ (Djela 10:4).
Daniel je gledao Gospoda u molitvi i; „dok sam dakle ja još govorio u molitvi, onaj čovek Gabriel, kojeg vidjeh spočetka u viđenju…i uputi me…od početka tvojih preklinjanja izašla je riječ i ja dođoh da ti je objavim. (Danijel 9:21-23). Kasnije je molio tri tjedna i; „gle, jedan čovek obučen u lan…tada mi reče; ne boj se Daniele, jer od prvog dana kad si upravio svoje srce da bi razumio i ponizio se pred Bogom svojim, tvoje su se reči čule, ja sam i došao zbog tvojih reči. A knez perzijskog kraljevstva protivio mi se dvadeset jedan dan…“ (Danijel 10:5, 12-13).
Zaharija i Elizabeta molili su dugo za dijete, tokom godina, ali tačno u vrijeme kada je cijelo mnoštvo naroda bilo u molitvi; „A njemu se ukaza anđeo Gospodnji – stajao je s desne strane kadionog žrtvenika.“ (Luka 1:11). Ivan je promatrao tišinu u nebu i anđeo; „sa zlatnom kadionicom, dođe i stade na žrtvenik. I bi mu dano mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prestoljem.“ (Otkrivenje 8:3).
BOG OD BETELA ZAUVIJEK
Kada Isus govori Natanaelu o ovim stvarima, između 50 i 51 stiha, postoji jedna gramatička promjena u samom izražavanju. U stihu 50, On koristi drugo lice jednine, kada kaže „vidjet ćeš i veće od toga“, ali u stihu 51, On koristi drugo lice množine, kada kaže „gledat ćete otvorena nebesa“, i sada možemo ući u ovu poduku.
Ovdje nalazimo kompletnu poruku od utjelovljene Riječi Božje, prošle, sadašnje i buduće. Anđeo Gospodnji rekao je Jakovu; „Ja sam Bog od Betela“. Isus Krist rekao je Natanaelu; „Vidjet ćeš i veće od ovoga“, a onda u vremenima koja dolaze On govori nama; „Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje kako uzlaze i silaze nad Sina Čovečjega“.
U prethodnom poglavlju, razmatrali smo kako je Jake DeShazer pronašao svoj Betel u samoći betonske čelije. Čuo sam svedočanstvo jednog lopova, člana jedne bande kriminalaca iz Irske, koji je zazvao Gospoda na jednom pašnjaku. Njegov susret sa Kristom bio je toliko stvaran da je glasno vičući to prenio prvoj osobi na koju je naišao; „Našao sam Boga! Tamo je na onom pašnjaku!
Bio je to njegov Betel. Prije otprilike godinu dana, čuli smo nešto o čovjeku koji je posjećivao naše sastanke dok je živio u Minesoti. On se pobunio protiv Boga i mnogo godina je patio posljedice toga, živeči pod jednim mostom. Kako smo samo bili zahvalni Bogu, da je na njegovom pogrebu, jedan od njegovih prijatelja rekao da se njegov život promijenio i to svega nekoliko nedjelja prije smrti! Rekao je tom svom prijatelju da je imao susret sa Isusom. Tamo pod mostom, samo malo prije smrti, on je imao svoj Betel.
Jedan drugi čovek, 33 godine star, došao je na jedan od naših sastanaka, koje smo održavali u Meksiku pod vedrim nebom. Nismo imali pojma da je taj čovek depresivan i očajan. Do tada je već mnogo puta uperio sebi pištolj u glavu, sa namjerom da izvrši samoubojstvo. Čak je jednom pucao na policiju nadajući se da će oni uzvratiti i ubiti ga. Malo poslije tog našeg sastanka, sa rječima poruke koje su mu još odzvanjale u ušima, spustio se na koljena u polju kukuruza i zazvao Boga u molitvi. Prije nego je ponovno ustao, mir je ispunio njegovo srce i od tada (sada mu je 68 godina) Isus je njegov Bog. Tamo, okružen klasjem kukuruza, on je imao svoj Betel.
Isus je još uvijek Bog od Betela, Bog koji nas uči da molimo. Betel je kuća Božja i sva četiri Evanđelja zabilježila su da je Isus kuću svog Oca nazvao „Kuća Molitve“. Ljestve i dalje dopiru do najnižih djelova na zemlji i uzlaze do najviših djelova neba.
Zašto ovu veliku privilegiju molitve ne koristimo mnogo, mnogo više? Demonski kralj iz Perzije, koji je zadržavao anđela poslanog Danijelu, anđela koji je nosio odgovor na molitvu, zasigurno ima mnogo pomagača. Možete biti sigurni da svi ti zli duhovi koji postoje žele da nas zadrže dalje i da nas ometu i obeshrabre da ne koristimo to snažno oružje koje razbija neprijateljske snage.
Oni predano rade na tome da se mi zaokupimo drugim stvarima. Učenici su tražili od Isusa da ih nauči moliti, ali ova stvorenja nas hoće naučiti kako da opće ne molimo. Moramo pobijediti u ovoj velikoj bitki, ukoliko uistinu želimo vidjeti nebeska blaga kako se izlivaju na zemlju. Verujem da će nas sam Gospod stavljati u situacije, u kojima više nećemo moći ne uvidjeti ogromnu potrebu koju imamo za Njim, i donijeće u naše živote duboko uverenje da bez Krista, ne možemo učiniti ništa.
Kada ovo uvjerenje preplavi naše živote tada ćemo razumjeti, u dubini svog bića, da je Isus Krist Bog od Betela.
Prijevod i obrada: Branko Gotovac, 2016.