Psalam 25:4-14
Obznani mi, GOSPODE, putove svoje, pouči me svojim stazama! Vodi me u istini svojoj i pouči me, jer ti si Bog spasenja mojega; na te čekam povazdan. Spomeni se, GOSPODE, svojih smilovanja i milosrđa svojih, jer ona su odvijeka. Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa; po milosrđu svojemu ti me se spomeni, poradi dobrote svoje, o GOSPODE! Dobrostiv i pravičan je GOSPOD, stog’ grješnike putu podučava. Ponizne u pravdi vodi i ponizne uči putu svojemu. Sve su staze GOSPODNJE milosrđe i istina, onima koji čuvaju savez njegov i svjedočanstva njegova. Radi imena svojega, GOSPODE, oprosti moje bezakonje, jer ono je veliko! Tko je čovjek koji se boji GOSPODA? Njega će on podučiti koji put da izabere. Duša će njegova u dobru počivati, i potomstvo njegovo baštinit će zemlju. Tajna GOSPODNJA za one je koji ga se boje, i savez će svoj njima obznaniti.
MIR
Velik mir imaju koji ljube Zakon tvoj i ni o što se ne spotiču. (Ps. 119:165)
USRED
I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu. (Fil. 4:7)
OLUJE
I mir Božji neka upravlja srcima vašim, mir
na koji ste i pozvani u jednome tijelu. I budite zahvalni! (Kol. 3:15)
Poseban karakter crkve proističe iz njenog jedinstvenog odnosa sa živim Kristom; crkva je tijelo, a On je Glava tijelu. „I sve je potčinio pod njegove noge i postavio ga nad svime, da bude Glava Crkvi, koja je njegovo Tijelo, punina Onoga koji ispunjava sve u svemu“ (Ef. 1:22-23). „On je Glava tijelu – Crkvi“ (Kol. 1:18). „A vi ste Kristovo tijelo i, pojedinačno, udovi.“ (1. Kor 12:27).
Posebnost karaktera crkve kao Tijela Kristovog je dvojaka. Poseban je s obzirom na to ko pripada tom tijelu (Židovi i pogani kao sunasljednici) i s obzirom na nove odnose: crkva je u Kristu, a Krist prebiva u njenim članovima. Obje ove posebnosti su jedinstvene za crkvu i nisu bile poznate niti doživljene od naroda Božjeg u vremenima Starog Zavjeta, pa čak ni za vrijeme Isusovog života na zemlji. Govoreći o novim odnosima, koji će nastupiti u Dan Pedesetnice, naš Gospodin je pred samo raspeće rekao: „Toga dana (nakon Pedesetnice) ćete saznati da sam ja u svome Ocu i da ste vi u meni, a ja u vama“ (Iv. 14:20). Uključenje Židova i pogana u isto tijelo je tajna, čiji je sadržaj „da su, kroz evanđelje, neznabošci Izraelovi sunasljednici, da pripadaju istom tijelu i da s njim dijele obećanje u Kristu Isusu“ (Ef. 3:6). To je tajna „koja se u drugim naraštajima nije obznanila sinovima ljudskim, kao što se sada u Duhu objavi njegovim svetim apostolima i prorocima“ (Ef. 3:5).
Charles Ryrie – Dispensationalism Today
RASTITE U MILOSTI I SPOZNAJI
Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista
Učitelji, Pastori, Propovjednici
Svi priloženi prijevodi su po našem dubokom uvjerenju biblijski zdravo konzervativno kršćanstvo.
Martyn LLoyd Jones
(1899 – 1981)
bio je velški protestantski svećenik, propovjednik i liječnik koji je bio utjecajan u reformiranom krilu evangelizma u 20. stoljeću. Gotovo 30 godina bio je svećenik Westminsterske kapele u Londonu.
Henry Allen Ironside
(1876 – 1951)
bio je kanadsko-američki učitelj Biblije, propovjednik, teolog, pastor i pisac koji je bio pastor crkve Moody u Chicagu od 1929. do 1948.
Charles C. Ryrie
(1925 – 2016)
bio je američki bibličar i kršćanski teolog. Služio je kao profesor sustavne teologije i dekan doktorskih studija na Teološkom fakultetu u Dallasu te kao predsjednik i profesor na današnjem Sveučilištu Cairn.
I mnogi drugi koje je milost Božja istrgnula iz vlasti tame i prenijela u Kraljevstvo Njegova ljubljenog Sina
On i dade jedne za apostole, jedne za proroke, jedne za evangeliste, jedne za pastire i učitelje, da usavrši svete za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova, dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: da više ne budemo djetinjasti, bacani valovima i gonjeni uokolo svakim vjetrom nauka, u kockanju ljudskom, u lukavstvu koje vodi k zabludi. Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u Njega koji je glava, Krist, od kojega sve tijelo, sastavljeno i povezano svakim zglobom potpore, prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela ostvaruje rast tijela za izgradnju sama sebe u ljubavi.
Poslanica Efežanima 4:11-16
Mi, djeca Ade Pfautz Tozer i Aiden Wilson Tozer-a, zahvalni smo Bogu za svakog od njih. Darovali su nam bogato kršćansko naslijeđe, zdravu nauku i neprekidnu samopožrtovnost.
Dok se nastavljaju pohvale mnogih, o pisanju i propovjedima A.W.Tozer-a, uglavnom sa određene distance, mi smo gledali kod kuće, izbliza, koliko su iskreno vjerovali istini koju je on propovjedao i kako velika je bila njihova odlučnost da žive život Duha.
Majčin savjet, samopožrtovnost, njena pomoć i ohrabrenje bili su suštinski važni za njegov rad. On ne bi mogao živjeti onako kako je živio i raditi na način na koji je radio, da ona nije imala strpljenja, snage i volje da preuzme teži kraj našeg živog i bučnog doma. Veselo raspoloženje, vedar osmjeh, gostoprimstvo, ljubav i prijateljstvo koje je okruživalo njenu osobu i život učinili su naš dom sretnim, a naše živote sigurnim.
Naši roditelji dali su nam dom usmjeren i usredotočen na Krista, a Bibliju i Crkvu učinili su velikim dijelom naših života. Na nedjeljnom ručku, poslije Crkve, pozivani smo da komentiramo propovjedi i bez obzira kako naivni i zeleni bili naši komentari, saslušali su nas i razgovarali bi o njima kao da su važni. Razgovarali bi o Pismu, o glazbi, književnim djelima, nekoj drugoj temi, učenju ili nečem tako jednostavnom kao što je porijeklo engleskih riječi. Razgovori su bili ozbiljni, ali uvijek ispunjeni humorom, zadirkivanjem i svi bi mogli da se uključe. Naši roditelji radili su zajedno kao tim; Majka bi se razletjela uokolo pazeći da svako sluša i da nitko ne bude povrijeđen; On bi bockao našu labavu logiku i šalio se na račun nezrelih ideja svoje prekomjerno obrazovane djece. Njihovo vodstvo nije se sastojalo od pritisaka i krutih pravila, već od poštovanja i velikih očekivanja, otvorenog razgovora, ljubavi i živog primjera, uvijek stavljajući pred nas stvari koje vrijede sada i vrijedit će također u životu koji će doći.
Zahvalni smo na danom nam privilegiju i koristimo priliku izdanja ovog serijala propovjedi našeg oca da javno obznanimo i priznamo ogroman dug koji imamo prema Gospodinu za naše roditelje.
Lowell Forrest; Aiden Jr. Wendell; Raleigh Stanley; Rebeca
Aiden Wilson Tozer
Rođen u seoskom kraju Pensilvanije, rođen nanovo u Akronu, Ohio; A. W. Tozer je započeo svoju cijelo-životnu potragu za Bogom u dobi od sedamnaest godina. Vraćajući se kući sa posla jednog je dana čuo uličnog propovjednika kako govori: „Ako ne znaš kako da se spasiš, zazovi Boga.“ Kada se mladi Tozer vratio kući, popeo se na tavan i učinio je upravo to.
Na mnogo načina, ovaj jednostavni čin okarakterizirao je čitav Tozerov život i službu. U svojim ranim dvadesetim, neposredno poslije ceremonije rukopolaganja, povukao se u osamu, na tiho mjesto u šumu i molio ono šta će on poslije zapisati i nazvati: „Molitva malog proroka“. U toj molitvi kaže:
„Daj mi viziju da vidim i hrabrost da izvijestim vjerno o onome šta sam vidio. Učini moj glas toliko sličan Tvom da čak i bolesne ovce mogu da ga prepoznaju i da krenu za Tobom.“
Izgleda da je Gospodin udovoljio njegovoj molbi, jer Tozer je sebi dao tri glavna cilja i zadatka: da moli, da proučava i da objavljuje. Bio je poznat po tome što bi dolazio u svoj ured rano ujutro, presvukao bi se u stare radne pantalone, da ne zgužva i ne isprlja pantalone koje je inače nosio i onda bi krenuo da moli, uglavnom preko tri sata – započimajući na kauču, ali bi se uskoro premjestio na pod, lica zagnjurenog u tepih.
Nalazio je vremena i za predano studiranje, uglavnom duboko promišljajući Pisma, ali je također čitao mnoge autore – rane crkvene očeve, mistike, pisce iz Srednjeg vijeka, reformatore, puritance, filozofe, čak i djela svojih suvremenika – izuzetno je impresivno u svemu tome to da je on svoje formalno obrazovanje završio u šestom razredu osnovne škole.
Ono što je Tozer čuo od Boga kroz molitvu i proučavanje prenosio je ljudima kroz knjige i propovjedi. Njegove knjige i propovjedi uistinu probadaju u srce i liječe mnoge duhovne bolesti.
Nema nikakve sumnje da je Tozer bio jako jedinstven čovjek. Posjedovao je borbenost ruralnog čovjeka sa Američkog Srednjeg Zapada i srce pastira. Njegovo lice odisalo je ozbiljnošću, ali je imao jako topao smisao za humor. Njegov um je bio izuzetan, a njegove retorika oštra. Ali, sve ovo učinilo bi ga samo talentiranim čovjekom. Njegovo duboko predanje i obožavanje, njegova ovisnost o prebivajućem Duhu Svetom, njegova zanesenost i brižna pažnja za ljepotu Kristovu; to je ono što je od njega učinilo istinskog slugu Božjega.
David Lipscomb Cooper
U ovim opasnim i rizičnim vremenima ljudi se počinju pitati šta će budućnost da donese. Kako godine prolaze izgleda da život postaje sve komplikovaniji i sve nesigurniji. Standardi, koje su prijašnje generacije smatrale trajnim i nepromenjivim, odbačeni su u ovom našem danas. Ideje i kriteriji, novi i nepotvrđeni, prihvaćeni su, i celokupna civilizacija kreće se u smeru koji do sada još nismo videli, niti upoznali. Niko ne može da zadrži korak sa događanjima koja niču preko noći. Dobro je zapitati se, „Kamo mi to idemo?“
Jedino mesto gde možemo da pronađemo odgovor na to pitanje jeste nepogrešiva Reč Božija. Prema toj Reči, mi živimo upravo u poslednjim danima ove sadašnje dispenzacije. Pesak u peščanom časovniku, kako se to vidi i na omotu ove knjige, iscureo je i nema još mnogo preostalih zrnaca za ovo naše vreme. Moćni događaji i zastrašujuće promene sada su već bliska budućnost. Svet se suočava sa krizom koja je neviđena još od vremena Noje. Misao koja bi nas trebala zaokupljati više od svega je, „Da li smo spremni položiti račun Gospodaru svega?“
Veliki deo poglavlja dva ove studije, već se pojavljuje u poglavlju trinaest moje knjige, „Mesija: Raspored Njegovog Prvog Dolaska“. U toj studiji ja sam temeljito raspravljao o hronologiji koja se pojavljuje u Starom Zavetu. Posle dvadeset pet godina proučavanja hronologije potpuno sam uveren da su Sveta Pisma jedini materijal na koji se možemo osloniti za tačne podatke o sudbini čoveka i njegovom putu na ovoj zemlji. Svaki onaj koji čita ovu studiju i svaki koji želi tačno i pouzdano poznavanje Pisama svakako bi trebalo da pročita, „Mesija: Raspored Njegovog Prvog Dolaska“.
Neka Gospodu bude ugodno da upotrebi ovu studiju da podstakne u čitatelju želju za daljim i još dubljim istraživanjem ove izuzetne i fascinantne teme o Biblijskoj hronologiji.
Los Angeles, California, Jul, 1941. David L. Cooper
Pohađao je Univerzitet Tulane u Luisvilu, Univerzitet u Čikagu i Southern Baptists teološki fakultet, a doktorirao je na Univerzitetu Bob Jones. I master i doktorat stekao je u oblasti Semitskih jezika. Prihvatio je Gospoda Isusa Hrista kao svog Spasitelja i Otkupitelja još kao mladić, sa devetnaest godina, da bi, ubrzo posle toga, osetio da ga Bog poziva u službu.
U sklopu pripreme za Gospodnju službu, krenuo je u dugotrajno i intenzivo proučavanje i istraživanje. 1923, kroz Pismo je spoznao Božiji plan za Jevreje. Pomisao na to da je Božiji izabrani narod odbačen, onda kada ga je Bog kao naciju predodredio da bude kanal putem kojeg će svet biti blagoslovljen, u toj meri je preplavila njegovo srce da je obećao Gospodu da će napustiti mesto predavača i posvetiti se radu s Jevrejima, ukoliko Bog to želi i dozvoli. U međuvremenu, to je postalo breme i za gospođu Cooper, koja je počela da moli Boga da njenog supruga pozove u službu za Izrael. I on i njegova supruga upisali su kurs Jevrejske misije na Mudijevom Biblijskom Institutu.
Dr Cooper je, sem toga, započeo studije Hebrejskog, Aramejskog i Vavilonskog (pisanog) jezika na Univerzitetu u Čikagu. Kasnije je prihvatio mesto na Biblijskom institutu u Los Anđelesu, gde je postao predsednik Jevrejskog odseka. Tamo je služio do velike depresije (velike ekonomske krize), kada je, zbog mera štednje, to odeljenje ukinuto. Tada mu je Gospod dao pravi posao. Dok je na Institutu započeo pisanje prvog toma onoga što će kasnije postati sedmodelna studija Večni Bog se otkriva napaćenom Izraelu i izgubljenom čovečanstvu, sada se, kroz udubljivanje u Pismo na Hebrejskom, njegova vizija Izraelove potrebe izoštrila. To je prva knjiga novog Instituta (Društvo za straživanje Biblije) koja je besplatno poslata Jevrejskom narodu, nakon što je ustanovljen 1930. godine. Kroz dva putovanja u Palestinu, 1936-37. i 1939, produbio je znanje o narodu, zemlji i njihovoj potrebi za Evanđeljem. Za vreme svog prvog putovanja u inostranstvo, devet meseci je posvetio istraživanju po bibliotekama i muzejima Londona, Pariza, Rima (uključujući Vatikan), Atine i Jerusalima; to je obogatilo obnovljeno i kasnija izdanja Mesijanske serije i drugih njegovih radova. Treće putovanje, 1949, odvelo ga je u Svetu zemlju, ovoga puta u posetu novoj naciji – Izraelu. Dr Cooper je ostao u Izraelu 70 dana, putujući njime uzduž i popreko, intervjuišući lidere u vlasti, obrazovanju i religiji – što je obogatilo njegova znanja o Božijem izabranom narodu, njihovoj sudbini i mestu u Božijem planu. Tokom čitave njegove službe, reči apostola Pavla u Poslanici Rimljanima 1:15-16 neprekidno su ga podsećale na posebno mesto koje Jevreji imaju u Božijem srcu: Stoga sam spreman da i vama u Rimu objavim evanđelje … Ne stidim se evanđelja, jer ono je Božija sila za spasenje svakome ko veruje – prvo Judejinu pa Grku (paganinu). Sedam knjiga Dr Cooper-a o Izraelu i Mesiji nalaze se u kategoriji Teološke studije. Dve njegove knjige postoje i u kategoriji proročkih studija. Ti su tekstovi veoma važan alat za razumevanje Božije pozicije u odnosu na Jevrejski narod, kao i za razumevanje našeg odnosa (nas kao onih koji veruju u Hrista), prema Jevrejima.
Poveži se s nama
Obratite nam se danas i poduzmite sljedeći korak na svom duhovnom putovanju.
Posljednje objavljeno
- MBS 063 – Božanstvo Mesije
Sve je kroz nju postalo i bez nje nije postalo ništa što je postalo(Jovan 1.3) UVOD U ovom rukopisu, Božanstvo Mesije i dokazi za… Read more: MBS 063 – Božanstvo Mesije - Davidovo Blago
Charles Spurgeon PREDGOVOR Moj predgovor će posedovati barem vrlinu sažetosti; teško mi je, naime, da mu pripišem bilo koju drugu. Prosvetljujuće proučavanje Psalama donosi… Read more: Davidovo Blago - MBS 051 – Bog Otac
Boga niko nikada nije video: jedinorođeni Sin koji je u krilu Očevu, on ga objavi (Jovan 1:18) UVOD Doktrina o Trojstvu uči da ima… Read more: MBS 051 – Bog Otac - MBS 050 – Trojstvo Božije
Evo sluge moga koga podupirem, izabranika moga u kome sebi ugodi duša moja! Na njega sam Duha svog stavio, on će doneti pravdu paganima(Isaija… Read more: MBS 050 – Trojstvo Božije - Duhovno Ratovanje -poglavlje 2
PITANJE NOVCA ZAHTJEVA PREISPITIVANJE KROZ MOLITVU (prvi dio) Pitanje novca i mjesta koje novac zauzima u Crkvi zahtjeva preispitivanje kroz molitvu i u svijetlu… Read more: Duhovno Ratovanje -poglavlje 2 - Duhovno Ratovanje
POGLAVLJE 1 DUHOVNO RATOVANJE Postoji jedna vrsta dualizma (suprostavljenih sila) u ovom našem palom svijetu, dualizma koji je odgovoran za većinu progonstava koja su… Read more: Duhovno Ratovanje - Sedamdeset Sedmica Proroka Danijela
POGLAVLJE JEDAN RANA OBEĆANJA O OTKUPITELJU ČOVEČANSTVA Kada je čovek sagrešio, može se reči da se dogodio Pad; da je čovek pao sa svog… Read more: Sedamdeset Sedmica Proroka Danijela - MBS 041 – Dispenzacije Božije
I poverova Avram Gospodu i On mu to uračuna u pravednost (Postanak 15:6) UVOD Jedan od ključeva razumevanja Spisa je da se ispravno reže… Read more: MBS 041 – Dispenzacije Božije - MBS 021 – Osam Saveza Biblije
I reče Gospod Avramu: ‘Otidi iz svoje zemlje, od svoje rodbine i iz doma svoga oca i idi u zemlju koju ću ti pokazati. … Read more: MBS 021 – Osam Saveza Biblije