Uvod u Učeništvo II dio
Tema učeništva dosta je česta i popularna po današnjim evangelističkim zajednicama. Ljude se poziva na proučavanje Biblije, poziva ih se da se približe Isusu, a sve to bez istinskog pojašnjenja samog koncepta učeništva kojeg sam Gospod stavlja pred one koje On poziva. Kada u Evanđeljima Isus poziva ljude, te osobe ostavljaju sav svoj stari život za sobom i kreću za Njim zapravo ne znajući što ih čeka: Tada mu Petar, odgovorivši, reče: »Evo, mi ostavismo sve i pođosmo za tobom. Što će dakle biti s nama?« (Matej 19:27).
Učeništvo se često i pogrešno izjednačava sa spasenjem, a rjeđe i opet pogrešno se postavlja kao uvjet za spasenje. Zapravo nije rijetkost da osobe koje drugima propovijedaju spasenje žive živote u kojima nema ništa čudesno, ništa što bi barem nalikovalo na Krista iz Biblije. Drugim riječima, žive kao sav ostali svijet, a propovijedaju o natprirodnom životu Duha koji nije od ovog svijeta, niti sa ovog svijeta. Mnogo je konfuzije danas među ljudima koji ispovijedaju da poznaju Isusa Krista i da jesu Njegovi sljedbenici.
Kada svu tu evangelističko, baptističko, pentakodestalnu prožetost lošim razumijevanjem Pisma, nedorečenostima i nejasnoćama uronimo u ovo vrijeme i ovu pseudo katoličku realnost Hrvatske nam stvarnosti, konfuzija oko najvažnije poruke ikada predane ljudskom rodu, radosne vijesti o Isusu Kristu, poprima razmjere tragedije.
Isus je došao da objavi Božju istinu ljudima, da ponudi Sebe kao Spasitelja i Gospodina; prije svega naravno, da ponudi Sebe kao Mesiju Božjeg Izraelu i da pozove sve koji čuju na potpuno predanje Njemu. Između ostalog, upravo zato je koncept učeništva životno važan za razumijevanje Njegove Osobe i Njegovog poziva.
Na samom početku Svoje službe; Matej 4:17-25; Isus počinje pozivajući učenike; Petra, Andriju, Jakova i Ivana. Na kraju Svoje zemaljske službe Isus šalje Svoje učenike na Veliko poslanje zapovijedajući im: Učinite učenicima sve narode učeći ih držati sve što sam vam zapovjedio (Matej 28:19-20).
Njegova služba kroz sva četiri evanđelja pokazuje predanost podučavanju. Više od 250 puta kroz izvještaje u evanđeljima nailazimo na reference o učenicima i o učeništvu. Predano i pomno istraživanje svog tog materijala, uronjeno u molitvu Gospodu da nam otvori um i srce da razumijemo i da primimo najvažniju poruku ikada predanu čovjeku; jeste mjesto gdje bi bilo dobro početi putovanje ka istinskom razumijevanju ove veličanstvene teme.
Kroz evanđelja uviđamo da je Kristova služba u velikoj mjeri bila posvećena podučavanju masa koje su ga pratile i nazivale sebe Njegovim učenicima. Ti ljudi su svjedočili da ih On uči kao Onaj koji ima vlast i ostajali su zaneseni Njegovim naukom (Matej 7:28-29). Židovski stražari, koji su trebali privesti Isusa vele-svećenicima i farizejima nisu odradili to privođenje, jer rekli su: Nikada nitko nije govorio tako kao ovaj čovjek (Ivan 7:46).
Pa ipak, unatoč tome što su ostajali zaneseni Njegovim naukom i što su prepoznavali autoritet u Njegovom podučavanju, kada su ga na kraju ipak priveli: Svi su ga ostavili i pobjegli (Marko 14:50). Milost Božja je da izvještaji u evanđeljima ne završavaju sa navedenim stihovima.
Krist je onima koji su mu vjerovali govorio: Stoga je Isus govorio Židovima koji su mu povjerovali: »Ako vi ostanete u riječi mojoj, uistinu ste moji učenici; i upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi.« (Ivan 8:31-32).
Dakle, ne samo da nije bilo dovoljno samo slušati riječ i podučavanje, već bez učeništva nema istinske slobode u Kristu, nema istinskog poznavanja Isusa Krista, a trebalo bi kada ovo čitamo da nam je na umu i Ivan 17:3: A ovo je vječni život: da poznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i onoga koga si poslao — Isusa Krista.
Pozorno čitajte, Isus govori Židovima koji su mu povjerovali … upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi. I sve to; Ako vi ostanete u riječi mojoj, uistinu ste moji učenici.
Bilo bi dobro uvidjeti iz do sada rečenog da možemo slušati propovjedi, tražiti Isusa iz nekih svojih razloga i nazivati sebe Njegovim učenicima, a da ga na kraju ipak ostavimo i pobjegnemo natrag u svoje strahove i tjeskobe, bez da smo ikada uistinu upoznali istinu i bez da smo stvarno okusili slobodu koja je u Kristu Isusu. Samo nas milost Božja može istrgnuti iz vlasti te i takve zablude.
Ostavimo za sada ovo ovdje i krenimo na prvu lekciju!
LEKCIJA PRVA – PONIZNOST
Poniznost je mjesto potpune ovisnosti o Bogu. Stići na to mjesto primarna je dužnost svakog stvorenja i korijen je iz kojeg raste svako dobro. Ponos ili nedostatak ili gubitak poniznosti korijen je svakog grijeha i svakog zla.
(Andrew Murray)
Ispravna zamisao (koncepcija) o Bogu je osnova (temelj), ne samo za sistematski urađenu teologiju nego i za praktičan kršćanski život. Obožavanje je u samom temelju Hrama. Onamo gdje je obožavanje neodgovarajuće (nije u skladu sa pisanom Riječi) cijela građevina će se srušiti prije ili kasnije. Vjerujem da i najmanje pogreške u doktrini ili loša primjena kršćanskog morala, u konačnici vodi do nepotpunog i neznalačkog razmišljanja o Bogu. Moje je mišljenje da se današnja kršćanska koncepcija (sredina XX stoljeća) tako srozala i toliko je ispod dostojanstva koje pripada najuzvišenijem Bogu, da u stvari uvjetuje svoje “vjernike” da završe u moralnom rasulu.
(Aiden Wilson Tozer)
Tvoja je, GOSPODE, veličina i sila i slava i pobjeda i veličanstvo, jer sve što je na nebu i na zemlji, tvoje je. Tvoje je, GOSPODE, kraljevstvo i ti si uzvišen kao poglavar iznad svega. Od tebe je i bogatstvo i slava, i ti vladaš nad svime; i u tvojoj je ruci snaga i sila, i u tvojoj je ruci da učiniš velikim i osnažiš svakoga. Zato sad, Bože naš, mi te hvalimo i slavimo tvoje slavno ime. (I Ljetopisa 29:11-13)
Dostojan si, Gospodine, primiti slavu i čast i silu! Jer ti stvori sve i zbog tvoje volje jest i bȋ stvoreno! (Otkrivenje 4:11)
Uistinu, kao stvorenju, ništa mi tako dobro ne pristaje kao poniznost. Poniznost pred Bogom i pred ljudima. I istovremeno, ništa nije tako daleko i toliko strano suštini ljudskog (mog i tvog) bića kao poniznost.
A Isus im, dozvavši ih, reče: »Znate da vladari narodā njima gospodare i velikaši vladaju nad njima. No neka ne bude tako među vama! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude služnik. I tko god hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga. Kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i dade život svoj kao otkupninu za mnoge.« (Matej 20:25-28)
Uočite dobro Isusove riječi: I tko god hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga. Kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i dade život svoj kao otkupninu za mnoge.
Kako blagoslovljena istina. Ništa nije toliko blizu Neba, ništa nije toliko uzvišeno kao biti sluga i od pomoći svima. Da, ta blagoslovljena istina je blizu Neba; ali ovdje dolje, na zemlji, vlada Adamovo potomstvo.
Ovdje na zemlji biti ponizan znači biti budala, naivac, ovca za šišanje, jer ovdje dolje samo najjači i najbolji vrijede; Ne ljubite svijeta ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer sve što je u svijetu — požuda tijela i požuda očiju i oholost života — nije od Oca, nego je od svijeta.
Isusovo podučavanje, kao i Njegovo življenje u velikoj mjeri je na zemlju ponovo donijelo poniznost koja se odselila sa Adamom kada je zajedno sa Evom istjeran iz prisustva Božjeg.
Isus nam kaže: Sve mi je predao Otac moj i nitko ne poznaje Sina — osim Oca, niti tko poznaje Oca — osim Sina i onoga kojemu Sin hoće razotkriti. Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vam dati počinak. Uzmite jaram moj na sebe i naučite od mene jer sam krotka i ponizna srca. I naći ćete spokoj dušama svojim. Jer jaram je moj blag i breme moje lako. (Matej 11:27-30).
Razotkrivanje Oca je posao Sina onima kojima On to hoće razotkriti, a On Oca hoće razotkriti onima koji ga ljube, a oni koji ga ljube vrše Njegove zapovijedi.
Tko ima moje zapovijedi i drži ih, on je onaj koji me ljubi; a tko me ljubi, ljubit će ga Otac moj; i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati … Ako me tko ljubi, držat će moju riječ pa će ga ljubiti Otac moj. I k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Ivan 14:21, 23).
Ali sve to pokrećemo uzimanjem Njegovog jarma i učeći od Njega jer On je krotka i ponizna srca. Dakle pod Njegovim jarmom učimo se krotkosti i poniznosti. Zašto Isus poziva ljude da uče od Njega krotkost i poniznost? Zato što nijedan čovjek po svojoj grešnoj prirodi nema to u sebi. Ono šta mi možemo zvati krotkošću i poniznošću to definitivno nije ono šta treba da naučimo od Krista.
Jaram je ona drvena greda koja veže dvije životinje da zajedno djeluju. Kada se uparuju volovi za oranje, obično se uz starog i iskusnog vola koji zna slušati gospodarev glas, veže mlada životinja koja tek treba da se nauči na jaram i na poslušnost gospodarevom glasu. To je slika koju nam Isus daje i vjerujem da je sama po sebi prilično jasna. Ali, zašto baš slika jarma? Za to će nam trebati malo detaljnije pojašnjenje.
Nastavit će se …
